Pročitajte pravnu argumentaciju i zahtjev za raspisivanje referenduma – 1. referendumsko pitanje

Donosimo sažetak pravne argumentacije i Zahtjev za raspisivanje referenduma za prvo referendumsko pitanje, koje je građanska inicijative Narod odlučuje predala Hrvatskom saboru zajedno s 405.342 potpisa birača.

Suština promjene članka 72. Ustava RH, predložena referendumskim pitanjem, odnosi se na konstitucionalizaciju temeljnih načela izbornog sustava i obuhvaća

– ustavno definiranje izbornog sustava za izbor zastupnika u Hrvatski sabor, osim zastupnika nacionalnih manjina, kao razmjernog izbornog sustava;

– načelo otvorenih lista (prema terminologiji Venecijanske komisije, Izvješće o razmjernim izbornim sustavima: alokacija mjesta unutar lista (otvorene/zatvorene liste), CDL-AD (2015)001), tj. pravo da birači putem preferencijskog glasanja odlučuju o izboru zastupnika između predloženih kandidata na listama;

– načela definiranja izbornih jedinica za izbor zastupnika, raspodjele mandata između izbornih jedinica i minimalne veličine izborne jedinice u smislu broja zastupnika koji se u njima bira

– visina izbornog praga, odnosno prohibitivne klauzule;

– načini glasanja birača i to na biračkom mjestu, dopisnim ili elektroničkim putem.

U Zahtjevu se kao argument navodi da većina država članica EU-a (16 od 28) ide u smjeru ustavne regulacije temeljnih načela izbornog sustava, kako bi se postigla njegova stabilnost (preporuka Venecijanske komisije), vjerodostojnost izbornog postupka te spriječio izborni inženjering (promjena izbornog sustava od strane vladajuće stranke ili koalicije).

Promjena izbornog sustava na referendumu

Tvrdnje pojedinih ustavnopravnih stručnjaka da se na referendumu ne može odlučivati o temeljnim nosećim stupovima ustavnog poretka kao što su izborni sustav, prava nacionalnih manjina i međunarodni položaj države također nisu točne. Postoji niz referendumskih izjašnjavanja građana o važnim ustavnim pitanjima posljednjih godina i upravo je referendumska odluka građana, a ne parlamenta, ona koja je konačna.

Evo nekoliko primjera – u Francuskoj je 2000. g. na ustavnom referendumu skraćen predsjednički mandat sa 7 na 5 godina. Zatim 2013. g. u Irskoj su na referendumu građani odbili prijedlog vlade da se ukine Senat i da parlament postane jednodomno tijelo. U Italiji su 2016. g. građani na referendumu glasali protiv sveobuhvatne ustavne reforme, tj. promjene strukture i izbora Senata, ustavnog statusa regija, i glasovanja o povjerenju vladi isključivo u Zastupničkom domu, a ne više i u Senatu. U Ujedinjenom kraljevstvu 2011. g. na referendumu se glasalo o promjeni izbornog sustava za Donji dom Parlamenta (sustav alternativnog glasanja), a 2016. g. o članstvu UK u Europskoj uniji.

Visina izbornog praga

Smanjenje izbornog praga u ovoj predloženoj promjeni ne bi bila drastična, navodi se u Zahtjevu, smanjila bi se sa 5 na 4 posto. Visok izborni prag razlog je velikom broju propalih glasova, na prošlim izborima bilo ih je više od 10 posto, te je razlog i prijeizbornih koalicija koje nisu uobičajene za razmjerni izborni sustav. Analiza pokazuje da samo 3 zastupnička kluba su u Saboru temeljem stvarnih rezultata a ne dogovora postignutih prijeizbornim koalicijskim ugovorima.

Ustav Slovenije propisuje izborni prag od 4%, kao i ustavi Švedske (uz dodatni izborni prag od 12% na razini izbornih okruga) i Norveške, dok je visina izbornog praga od 5% propisana u Ustavu Islanda. Premda Venecijanska komisija prepušta državama da odrede zadovoljavajuću ravnotežu između dvaju potencijalno sukobljavajućih zahtjeva predstavljenosti i mogućnosti vladanja, smatra se da je odgovarajući izborni prag između 4 do 5%.

Veličina izbornih jedinca i jednakost glasa

Niz ustava (Švicarske, Švedske, Španjolske, Portugala, Norveške, Latvije, Irske, Danske, Austrije) sadrži odredbe kojima se želi zajamčiti načelo jednakosti glasa svakog birača na način da se definiraju kriteriji oblikovanja izbornih jedinica (poštivanje regionalnih ili pokrajinskih granica) i da se u njima bira broj zastupnika koji odgovara razmjerno broju birača, ali i prema drugim kriterijima.

Što se hrvatskih izbornih jedinica tiče, njih je u 2010. kritizirao i Ustavni sud, te je uputio Saboru uputu da se izborne jedinice trebaju drugačije “skrojiti”, kako bi se izbjegao njihov neprirodni i iskrivljen oblik, u većoj bi se mjeri trebala uvažiti zemljopisna kartografija i ono najvažnije jednaka težina svakog biračkog glasa u svakoj izbornoj jedinici. No, činjenica je da se zakonodavac tijekom 8 godina oglušio na ovo Izvješće Ustavnog suda, te je i dalje bitno narušena ustavom zagarantirana jednakost, u ovom slučaju jednakost glasa birača.

U predijedlogu uređenja izbornih jedinica referendumskim pitanjem sadržane su tri bitne značajke:

a) U svakoj izbornoj jedinici u Republici Hrvatskoj biralo bi se najmanje 15 zastupnika, što znači da bi se formirale velike izborne jedinice koje će jamčiti veći stupanj razmjernosti u podjeli zastupničkih mandata;

b) Izborne jedinice ne smiju dijeliti zakonom utvrđena područja Grada Zagreba i županija Republike Hrvatske, što znači da se moraju poštivati granice postojećih jedinica područne/regionalne samouprave, a iz navedenog razloga izborne jedinice neće imati jednaki broj birača kao do sada, već različit broj.

c) Broj zastupničkih mjesta rasporedit će se među izbornim jedinicama na temelju izračuna odnosa broja birača u svakoj izbornoj jedinici i ukupnog broja birača u Republici Hrvatskoj.

Smanjenje broja zastupnika

U Zahtjevu se navodi da bi prihvaćanjem ove odluke, o smanjenju broja zastupnika, na referendumu Hrvatski sabor bi imao umjesto sadašnjih maksimalnih 160, najviše 120 zastupnika, što je smanjenje za 25%. U istom postotku predlaže se smanjenje broja zastupnika nacionalnih manjina s osam na šest. S obzirom da je 1990. Zastupnički dom sabora mogao djelovati sa 127 zastupnika smatramo da je predloženo smanjenje racionalno i promišljeno. Osim financijske uštede, postoji još niz benefita kao što je manje fragmentiranje Sabora jer će se smanjiti broj klubova. Neke europske zemlje također idu prema smanjenju broja zastupnika pa tako francuski predsjednik Macron također predlaže smanjenje broja zastupnika.

Preferencijalno glasovanje

Preferencijalno glasovanje se sve više ugrađuje u izborne sustave država koje koriste razmjerni izborni sustav kako bi građani mogli neposrednije utjecati na izbor zastupnika, ističe se u Zahtjevu. Tome svjedoči već spomenuto izvješće Venecijanske komisije (Izvješće o razmjernim izbornim sustavima: alokacija mjesta unutar lista (otvorene/zatvorene liste), CDL-AD (2015)001).

Postojeći sustav preferencijskog glasanja koji postoji u Republici Hrvatskoj u izborima za Europski parlament i Hrvatski sabor vrlo je skromnog učinka, jer građani imaju samo jedan preferencijski glas, a postoji i uvijet da kandidat mora ostvariti najmanje 10% preferencijskih glasova od ukupnog broja glasova za kandidacijsku listu. S takvim restriktivnim odredbama građani tek vrlo ograničeno utječu na izbor zastupnika u Hrvatski sabor, a većina izabranih zastupnika svoj izbor i nadalje duguje svojem mjestu na kandidatskoj listi (Državno izborno povjerenstvo navodi u izvješću nakon izbora 2016. da je 66 zastupnika izabrano temeljem preferencijskih glasova). Činjenica je da su građani prihvatili institut preferencijskog glasanja i da ga koriste pri glasanju (dvije trećine birača na posljednjim parlamentarnim izborima 2016. koristilo je preferencijsko glasanje), što je svakako dodatno doprinijelo njihovu potpisivanju referendumske inicijative.

Dopisno i elektroničko glasovanje

Posljednja odredba koja se predlaže je da birači mogu glasati na biračkom mjestu, dopisno i elektronički. Cilj je osigurati veću izlaznost i veće uključivanje mlađe polulacije. Dopisno glasanje na nacionalnoj razini ima Estonija a mnoge druge države na lokalnim razinama.

Kompletnu argumetaciju inicijative Narod odlučuje za prvo referendumsko pitanje koja sadrži 17 stranica, može se u cijelosti pročitati ovdje: