Pročitajte što piše u članku koji je UiO poslala premijeru Andreju Plenkoviću kao uskršnji dar!

Udruga U ime obitelji poslala je premijeru Andreju Plenkoviću uskršnji dar – svjetski poznate novine, The New York Times od prošle nedjelje, 25.3. u kojima premijer može pročitati dugi članak pod nalsovom:“In Sweden, Preschools Teach Boys to Dance and Girls to Yell“ (“U Švedskoj u vrtićima dječake podučavaju da plešu, a djevojčice da viču“).

Tekst se nastavlja ispod oglasa

(FOTO, VIDEO) UIO: premijer Plenković u EU glasao protiv Istanbulske; udruga mu za Uskrs darovala The New York Times

O kakvom se članku radi pročitajte u nastavku:

U skladu s državnim propisima koji nalažu suzbijanje tradicionalnih “rodnih” uloga, nekolicina švedskih predškola počela je eksperimentirati s inovativnim načinima uklanjanja različitosti između dječaka i djevojčica.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Švedska je vlada još 1998. godine unijela u svoj nacionalni nastavni plan i program obavezu da sve predškole „suzbijaju tradicionalne rodne uloge i rodne obrasce“ te potiču djecu da istražuju „izvan ograničenja stereotipnih rodnih uloga“.

U predškolama diljem zemlje, djeca se od malih nogu oslovljavaju s “rodno neutralnim” zamjenicama, potiče ih se da sudjeluju u igrama koje se obično povezuju sa suprotnim spolom te ih se prisiljava da nadvladaju prirodne sklonosti prema agresivnijem ponašanju ili pasivnosti, navodi članak objavljen 24. ožujka 2018. godine u New York Times-u.

Državni nastavni plan i program „poziva odgojitelje i ravnatelje da prihvate svoju ulogu društvenih inženjera,“ priopćava članak iz New York Times-a, unatoč činjenici da „još uvijek nije utvrđen“ utjecaj ove nastavne metode na djecu.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

U predškoli Seafarer u predgrađu Stockholma, primjerice, odgojitelji su uklonili igračke specifične za određeni spol, poput autića i lutki, te daju dječacima da se igraju u kuhinji, a djevojčama da viču: „Ne!“. Škola ima vlastitog „internog stručnjaka za rod“ koji s vremena na vrijeme preispituje napredak „rodnih ciljeva“ kod učenika, kojima je pak u cilju rušenje “rodnih stereotipa” koje su im prenijele obitelji i društvo.

Odgojitelji kreću od pretpostavke da ne postoji nešto što je „za dječake“ ili „za djevojčice“ te pokušavaju svakome školarcu usaditi ovu “rodnu neutralnost”.

U predškoli namjerno se suzbija prirodna sklonost muške djece prema grubosti i tjelesnosti te se ona potiču da budu pasivnija i tiša te da sudjeluju u aktivnostima poput bojanja. Djevojčicama se, s druge strane, uskraćuje želja da se o njima netko brine i da ih štiti, te ih se umjesto toga uči da galame i da se zauzimaju za sebe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

„Švedska je zaista pionir,“ izjavio je Lann Hornscheidt, profesor rodnih studija i lingvistike u Centru za transdisciplinarne rodne studije na Sveučilištu Humboldt. „Nijedna zemlja nije uložila tolike napore da se uklone sve rodne prepreke među djecom“.

Začetnik švedskih rodno neutralnih predškola bio je čovjek pod imenom Ingemar Gens, kojega je grad Trodje zaposlio 1996. godine kao „stručnjaka za jednake mogućnosti“. Gens prethodno nije imao veze s obrazovanjem, već se bavio novinarstvom, no „amaterski se bavio“ i rodnom teorijom te je nastojao ukinuti švedsku normu muškosti.

Gospodin Gens izradio je „zamjensku rodnu strategiju“ koju su prvotno prihvatile dvije predškole. Strategija je nalagala odgojiteljima da dio dana odvojeno poučavaju dječake i djevojčice „osobinama koje se povezuju sa suprotnim spolom“.

„Dječaci su masirali stopala jedni drugima. Djevojčice su vodili u bosonogu šetnju po snijegu te su im govorili da širom otvore prozor i vrište,“ priopćava New York Times.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Suočivši se s optužbama da indoktrinira djecu, Gens je spremno priznao da to čini, no tvrdio je da to čine i sve škole na ovaj ili onaj način.

„Oni su tvrdili da indoktriniramo djecu,“ rekao je Gens. „Ja tvrdim da oduvijek indoktriniramo djecu. Njihov odgoj je indoktrinacija.“

Tanja Bergkvist, matematičarka i blogerica, pobunila se protiv „rodnog ludila u Švedskoj“ i tvrdi da se mnogim Šveđanima ne sviđa to što se događa, ali se boje istupiti u javnosti protiv te prakse.

„Oni ne žele da ljudi misle kako su protiv jednakosti,“ rekla je Bergkvist. „Nitko nije protiv jednakosti“.

Bergkvist kaže da nacija ima nezdravu opsesiju rodom, obrazlažući da je ta „ideja o jednakosti postala toliko apsurdna, postala je zaista besmislena domena“.

Još jedan kritičar, Philip Hwang, profesor psihologije na Sveučilištu u Gothenburgu, vjeruje da će se nastojanja škola u konačnici pokazati neučinkovitima.

„Ja mislim da je to pomalo smiješno – koga oni misle da zavaravaju?“ rekao je Hwang.

“Nedavno je jednoga jutra taj proces tek započinjao u predškoli Seafarer, kada su se djeca izvlačila iz svojih voluminoznih skafandera. Otto, krupni 3-godišnjak, bio je ispod njega odjeven u haljinu”, navodi The New York Times.

“Otto voli nositi haljine jer mu se sviđa način na koji se one šire kada se vrti uokolo, a to ga ne čini nimalo drugačijim ondje. Ovakvo razmišljanje postaje sve više uobičajenim, rekla je gđica Storesund, stručnjakinja za rodnu ravnopravnost u predškoli Seafarer.”

“Gđica Storesund uvijek je spremna za suočavanje s nedoumicama u razredu: Kada dječaci u 3-godišnjoj skupini nisu htjeli bojiti ili plesati te je skupini malo nedostajalo da se podijeli na pola po spolovima, pozvali su gđicu Storesund da riješi problem”, nastavlja NYT. “Ona je isprobavala razne aktivnosti dok nije nagovorila dječake da ravnopravno sudjeluju.
Održavanje rodno neutralnog okruženja nije jednostavna stvar. Carina Sevebjork Saur, 57-godišnjakinja koja godinu i pol dana podučava djecu u toj školi, rekla je da često uhvati samu sebe kako govori nešto što je pogrešno, primjerice, spontano pohvali djetetov izgled.

„Želite nešto reći, refleksno, no morate se suzdržati,“ rekla je. „Smijete komentirati odjeću na drugačiji način: ‘Vidi koliko puno točkica imaš!’”

NYT donosi i ovu priču preodgoja djece: “Kada je djevojčica jedno jutro stavila šešir na glavu i pažljivo posložila torbe oko sebe, pripremajući se da pođe na zamišljenu pustolovinu. Kada joj je učenik iz razreda pokušao uzeti jednu od torbi, djevojčica je podigla dlan svoje ruke i poviknula: „Ne“ toliko glasno da je učiteljica okrenula glavu.

To je ono što su vježbali.

Kada je došao ožujak, djevojčica je postala toliko glasna da je nadglasavala sve dječake u razredu, rekla je učiteljica. Na kraju dana bila je neuredna. Roditelji djevojčice nisu bili oduševljeni promjenom, napomenula je učiteljica, te su rekli da je postala drska i prkosna kod kuće.

No gđica Sandberg je vrlo iskusna u objašnjavanju misije roditeljima.

„To je ono što ovdje radimo i ne planiramo s time prestati,“ izjavila je.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.