“Kako su se dugo gomilali nepovoljni demografski trendovi tako ih dugo treba i “preokretati”. Hrvatsko društvo nema nikakve demografske politike”, poručuje pročelnik Katedre za demografiju zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta profesor Anđelko Akrap.
“Već od 1960-ih godina bilo je jasno da će od kraja 20. stoljeća uslijediti prirodno smanjenje (broj umrlih nadvisuje broj rođenih, nastavljanje iseljavanja i konačno pad ukupnog broja stanovnika. Sve se to nažalost i dogodilo. Danas sve županije i Grad Zagreb imaju prirodno smanjenje, pad broja stanovnika i iseljavanje. Danas u Hrvatskoj ima zaista vrlo malo naselja koja imaju prirodni porast (broj rođenih nadvisuje broj umrlih). Neka od tih naselja, obično na rubovima gradova, to ostvaruju zahvaljujući doseljavanju mladih obitelji, jer su ondje grade stanovi. Veliki prostori u Hrvatskoj ostaju bez stanovnika, ili isključivo sa starijim stanovnicima”, pojašnjava nam.
“Hrvatskoj treba dugoročna populacijska politika koje će bit pronatalitetna i redistributivna (poticati ravnomjerniji razmještaj stanovništva u prostoru) i blago imigracijska. Bez obzira koliko se govorilo i krivnja prebacivala na promjenu sustava životnih vrednota, koje nesumnjivo imaju utjecaja, u Hrvatskoj su glavni i temeljni egzistencijalni problemi (nezaposlenost ili nesigurna zaposlenost, stambena problematika, nedovoljni kapaciteti jaslica i vrtića itd.). No i to je samo jedna strana problema, jer Hrvatska treba zaustavit masovna iseljavanja mladih iz seoskih naselja, a da bi se to postiglo treba država (od lokalne zajednice do vrha) uradit strategiju gospodarskog razvoja koji će potaknuti revitalizaciju brojnih seoskih naselja”, istaknuo je za narod.hr.
Status majke odgojiteljice: Šaljite nam svoje prijedloge kako poboljšati ovu mjeru!
“U netom završenim političkim kampanjama mogli smo čuti, od onih koji se “bore” za oživljavanje sela, kako će se stimulirati obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), kao da će se svi oni koji žive u seoskim naseljima baviti poljoprivredom. Naravno da je to izlaz za samo manji broj kućanstava koji imaju uvjete i žele se baviti poljoprivredom, ali i ne za preko 90% seoskih kućanstava koje danas žive u seoskim naseljima. Treba otvarati radna mjesta u nepoljoprivrednim djelatnostima kako bi se omogućilo ostajanje u seoskim naseljima i rad izvan poljoprivrede, ali i da mladi koji ostaju na selu imaju određene olakšice. Bitna je za dobre populacijske politike da one daju rezultate, a daju ukoliko se sastoje od niza međusobno usklađenih mjera, a jedna ili dvije ili tri mogu samo imati manji i kratkoročni utjecaj, ili mogu pogodovati samo određenoj socijalnoj skupini.
“Bez cjelovite populacijske politike koja smjera na dugi rok i mjerama koje vode računa o svim socijalnim skupinama (niža ili viša primanja, u gradskim ili seoskim naseljima itd.) vrlo malo se može postići. Pojedinačne mjere bez koordinacije s nizom drugih ne daju pravi učinak. Navedenim sam htio reći da je jednostavno nemoguće pronaći tri mjere koje bi dale odmah rezultate. Ujedno bi se njihovim isticanjem zanemarila cjelina problema”, priča nam prof. Akrap.
“U pogledu demografske problematike, bitno je da postoji politička volja, svih onih koji vode narod od lokalne zajednice do vrha državne vlasti, u Crkvi od župnika do vrha itd., da se poče provodit zaista revitalizacija Hrvatske. Nitko se ne može izuzet, svatko ima odgovornost. Hrvati u cjelini ne shvaćaju taj problem, bez obzira koliko ga spominjali. Čini mi se da je ponekada misija završena kad se spomene hrvatska demografska problematika. Pri svemu tome mora se poštovati osobna sloboda pojedinca, uvijek je bilo onih koji, zbog onog ili ovog razloga, ne žele djecu iako nisu u pitanju materijalni razlozi.
“Gdje su sindikati i Država kad dopuštaju rad nedjeljom velikog broja trgovačkih centara a nigdje nema jaslica i vrtića koji rade nedjelom. Postojeći Zakon o radu dopušta poduzetniku da zaposlenu osobu može čitav radni vijek držati na određeno radno vrijeme. Kako se u takvim uvjetima mlada osoba koja nema roditeljsku financijsku podršku odlučit na imanje djece. Zašto država nema snage ovo promijeniti, a može. Kako politika u tome luta pokazuje i silni pritisak (vjerujem u dobroj namjeri ali s krajnje lošim ishodom) jednog dijela političkih aktera da se promjeni upravno-teritorijalni ustroj. Bi li manji broj županija značio da su one demografski punije ili da će u tom slučaju oživjeti seoska naselja. Ne vodi se računa da je veliki prostor prazan i ako se ovako nastavi, a nema izgleda za preokret, da neće trebati, u dugom roku niti jedna županije, jer će svo preostalo stanovništvo bit u Zagrebu i neposrednom okruženju i u priobalju nešto u priobalju s koncentracijom oko Splita”, zaključio je.
