Prema podacima u Školskom e-rudniku (eR) Ministarstva znanosti i obrazovanja (MZO) više od 270 tisuća malodobnih učenika (mlađih od 18 godina) pohađalo je u 2019./2020. školskoj godini 5.-8. razred osnovne škole i 1.-3. razred srednje škole te su od 16. ožujka 2020. godine bili intenzivno uključeni u različite oblike nastave na daljinu putem interneta.
Kojim su opasnostima na internetu izloženi učenici koji trebaju pohađati nastavu na daljinu?
Informatizacijom obrazovanja i korištenjem digitalnih obrazovnih sadržaja kojima učenici pristupaju putem interneta povećava se vjerojatnost njihove izloženosti neprimjerenim internetskim sadržajima, vršnjačkom nasilju ili zlostavljanju putem interneta (tzv. cyberbullying), te različitim internetskim predatorima koji mogu ugroziti njihovu online privatnost i sigurnost, kao i nagovarati na susrete u stvarnom svijetu.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja previše forsira digitalizaciju obrazovanja
Umjesto da zbog mogućih ugroza djece utječe na što veću opreznost nastavnika, učenika i roditelja u korištenju interneta, MZO je od dolaska ministrice Blaženke Divjak i velikim dijelom na njenu inicijativu uvelike nekritički povećalo usmjerenost na uporabu interneta u obrazovanju! Već u srpnju 2017. godine ministrica Divjak dala je podršku pilot projektu „„e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola“, u kojem je i sama sudjelovala, a tijekom kojeg su za 151 školu uključenu u projekt izrađeni digitalni obrazovni sadržaji i brojni scenariji poučavanja za prirodoslovne predmete i matematiku za 7. i 8. razrede osnovnih te 1. i 2. razrede srednjih škola. Od nakladnika udžbenika početkom 2018. godine traženo je da za eksperimentalni program „Škola za život“ izrade udžbenike s digitalnim obrazovnim sadržajima, a iste godine nabavljeno je i 6.000 tablet računala za učenike u školama koje su tada bile uključene u eksperimentalni program. Krajem 2019. godine za potrebe škola nabavljeno je još 91.641 tablet računalo za iznos od 101 milijun kuna s PDV-om. Zanimljivo je da je u veljači 2020. započela, a u lipnju 2020. objavljena je i odluka o izboru gospodarskog subjekta koji će biti dobavljač za još 109.885 tablet računala (vrijednosti 191 milijun kuna s PDV-om) kojima MZO želi opremiti škole u Hrvatskoj. Na kraju treba istaknuti da su temeljem preporuka MZO, a u skladu s odredbama Zakona o udžbenicima i drugim obrazovnim materijalima za osnovnu i srednju školu (NN 116/2018) i Pravilnika o udžbeničkom standardu te članovima stručnih povjerenstava za procjenu udžbenika i drugih obrazovnih materijala (NN 9/2019) udžbenici za osnovne i srednje škole u velikom postotku opremljeni i dodatnim elektroničkim/digitalnim sadržajima kojima se često pristupa online, tj. preko interneta.
Digitalizacija obrazovanja nije se pokazala uspješnijim rješenjem od tradicionalne nastave
Sve prethodno navedeno pokazuje na vrlo velik obim digitalizacije obrazovanja od 2018. godine do danas, imajući u vidu ulaganja MZO u računalnu opremu (uglavnom tablet računala), kao i na znatne troškove mnogih izdavača za osiguravanje digitalnih sadržaja u udžbenicima. Pritom treba istaknuti i dodatan trud i vrijeme kojeg u pripremu trebaju uložiti nastavnici ako se odluče koristiti digitalne sadržaje u svojoj nastavi. Premda naizgled djeluju opravdano, spomenuta ulaganja i potreba za povećanim angažmanom nastavnika postaju sporni još od kolovoza 2018. kad su istraživanja provedena u sklopu pilot projekta „e-Škole: Uspostava sustava razvoja digitalno zrelih škola“ pokazala da digitalizacija nastave u prosjeku ne osigurava ništa bolje učinke u pogledu znanja učenika nego tradicionalna nastava u učionici! A to je ministrica Blaženka Divjak kod predstavljanja rezultata tog projekta i u svojem daljnjim aktivnostima na digitalizaciji obrazovanja jednostavno prešutjela. Drugim riječima, kao što to i novija znanstvena literatura pokazuje, učenje pomoću računala ili tableta nije ništa uspješnije, a za neke STEM predmete je i lošije, od tradicionalnog poučavanja. Već je približno jedno desetljeće poznato da je čitanja sa računalnog ekrana sporije, pamćenje sadržaja prikazanih pomoću računala lošije i snalaženje u digitalnim materijalima teže nego kad se koriste klasični udžbenici.
Ministrici Blaženki Divjak nedostaju argumenti za njena pretjerivanja u digitalizaciji obrazovanja
Ministrica Blaženka Divjak potpuno je ignorirala mišljenja brojnih stručnjaka za obrazovanje, istraživača, uglednih političara i nekih bivših ministara koji su ukazivali na štetnost pretjerane digitalizacije nastave, kao i na općenitu štetnost pretjeranog korištenja računala kod djece i mladih, uključujući njihovu uporabu u obrazovne svrhe. I ne samo to, u eksperimentalnom programu „Škola za život“ voditelji tog projekta i MZO su se obvezali da će se tim eksperimentom, osim (1) novih kurikuluma, ispitati i (2) različite oblike rada i metode poučavanja, kao i (3) različita nastavna sredstva. Iznenađuje da ništa od navedenog (1-3) nije eksperimentalno provjereno, uz korištenje tzv. eksperimentalne i kontrolne skupine učenika u istraživanju. Zaključak je da MZO i resorna ministrica provode digitalizaciju obrazovanja u sklopu kurikulne reforme bez planirane, najavljene i nužne eksperimentalne provjere!
Zašto nisu objavljene procjene ugroženosti malodobne djece na internetu zbog prelaska na obrazovanje na daljinu?
U vrijeme prelaska na online nastavu za više razrede osnovne škole i za učenike srednjih škola u Hrvatskoj, što je počelo 16.03.2020. i završilo krajem lipnja 2020. godine, ukupno je više od 270 tisuća malodobnih učenika 5.-8. razreda osnovne škole i 1.-3. razreda srednje škole upućeno od strane MZO na online nastavu, a za mnoge od njih izrađivani su i digitalni nastavni sadržaji na internetu. Međutim, prema javnosti do sada dostupnim podacima, MZO nije provodilo posebne mjere za zaštitu malodobne djece i mladih od opasnosti i neprimjerenih sadržaja s kojima su u prethodno navedenom razdoblju nastave na daljinu mogli suočiti na internetu. Također, roditelji malodobnih učenika u pravilu nisu posebno upozoravani da nadziru kako njihova djeca koriste internet dok pristupaju obrazovnim sadržajima ili komuniciraju s nastavnicima. Koje su moguće opasnosti za mentalno zdravlje i sigurnost mladih na internetu najbolje pokazuju najnoviji rezultati nacionalnog istraživačkog projekta “Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih“ objavljeni u prosincu 2019. godine. Ministrica Blaženka Divjak i njeni savjetnici u MZO imali su pristup tim podacima i trebali su provesti mjere za veću zaštitu djece kad su tražili prelazak na online nastavu za više od 270 tisuća učenika!
Šokantni rezultati istraživanja ugroženosti malodobne djece u Hrvatskoj na internetu
Rezultati hrvatskog projekta “Društvena online iskustva i mentalno zdravlje mladih“, koji su objavljeni u prosincu 2019. godine, pokazuju na sve veće korištenje interneta kod adolescenata (učenika prvog i trećeg razreda srednje škole), kao i na sve veću mogućnost da bude ugroženo njihovo mentalno zdravlje, harmoničan razvoj i sazrijevanje, pa čak i fizička sigurnost. Naime, prema tom istraživanju, barem jednom (a) 58.6% adolescenata je primilo poruke seksualno izazovnog sadržaja, (b) 52.4% adolescenata je primilo seksualno izazovne fotografije ili video, a (c) 50.5% adolescenata je dobilo seksualno izazovne fotografije ili video poznanika. Također, nakon primanja seksualno izazovnog materijala skoro 40% primatelja barem je jednom uzvratilo, a njih više od 40% nikad nisu poručili pošiljatelju da prestane. Također treba istaknuti da čak 35% hrvatske djece u vrlo ranoj dobi od 9 do 11 godina ima vlastiti profil na društvenoj mreži ili internetskoj stranici za igranje videoigara, prema podacima koji su u veljači 2020. godine objavljeni za „Nacionalno istraživanje o sigurnosti djece na internetu: HR Kids Online“. Ovo najnovije istraživanje donosi i pomalo zastrašujuće podatke, npr. da je četvrtina hrvatske djece u dobi od 9 do 17 godina vidjela fotografije ili video koji prikazuje seksualne radnje na nasilan način, a da im nije bila namjera vidjeti takav sadržaj, kao i da je trećina djece u dobi od 9 do 11 vidjela je seksualne fotografije povezane s nasiljem, a da im to nije bila namjera. Također, više od petine djece (23%) posjećivalo je stranice sa sadržajima o samoubojstvu i načinima fizičkog ozljeđivanja. Da su problemi vezani uz opasnosti na internetu za malodobnu djecu prisutni već duže vrijeme pokazuje i 2014. godine objavljeno „Istraživanje o iskustvima i ponašanjima djece na Internetu i na društvenoj mreži Facebook“, prema kojem je 34% djece i mladih u Hrvatskoj na Facebooku prihvaćalo zahtjeve za prijateljstvom od nepoznatih osoba, 18% ispitane djece i mladih smatralo je da bi možda otišlo samo na susret uživo s nepoznatom osobom koju su upoznali na Facebooku, dok ih je 8% izjavilo da su sama otišla na susret s nepoznatom osobom koju su upoznali na Facebooku.
Kolika je odgovornost MZO i ministrice Blaženke Divjak ako su djeca bila više izložena opasnostima interneta?
Kod korištenja obrazovnih sadržaja na internetu, ako ne postoji roditeljski nadzor i ako nije uključena odgovarajuća zaštita na računalu, prethodno navedeni potencijalno štetni sadržaji i aktivnosti dostupni su djeci i mladima za samo nekoliko sekundi, npr. uz korištenje internetske tražilice, a mnoga djeca u Hrvatskoj se s takvim sadržajima suoče na internetu iako ih nisu tražili i željeli. Zato se s pravom postavlja pitanje o društvenoj odgovornosti MZO i resorne ministrice Blaženke Divjak ako nisu u dovoljnoj mjeri poduzeli sve raspoložive mjere za zaštitu djece prilikom aktivnosti vezanih uz digitalizaciju obrazovanja i nedavnog prelaska na u potpunosti online nastavu za učenike viših razreda osnovne škole i malodobne srednjoškolce. U svakom slučaju, u MZO su mogli odgovarajućim istraživanjima provjeriti i hrvatskoj javnosti objaviti jesu li malodobni učenici zbog online obrazovnih sadržaja i s njima povezanih aktivnosti na internetu istovremeno postali više izloženi različitim opasnostima koje su vezane uz češće korištenje interneta.
Ako za audiovizualne medije postoje dobne preporuke za zaštitu maloljetnika, kakve bi one trebale biti za korištenje interneta?
Prisjetimo se da u članku 2. stavak 1. „Pravilnika o zaštiti maloljetnika“ Vijeća za elektroničke medije piše „Pod programima za koje je vjerojatno da bi mogli ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika, podrazumijevaju se sve vrste programa s prizorima grubog nasilja, seksa, vulgarnih izraza i prizora, prizora zloporabe opijata, duhana i drugih prizora za koje je vjerojatno da bi mogli ugroziti fizički, mentalni ili moralni razvoj maloljetnika.“ Također, u članku 6. istog pravilnika navedeno je: „U nekodiranim programima zabranjeno je objavljivati pornografske sadržaje.“ Također je propisano da se neprimjereni sadržaji za pojedine dobne skupine označavaju grafičkim oznakama (krugovima) uz navođenje poruke „Program koji slijedi nije primjeren za djecu i maloljetnike“. Pitanje je koju bi se dobnu oznaku trebalo dodijeliti slobodnom korištenju interneta od strane malodobnih osoba, bez obzira na to pristupaju li internetu zbog nastave na daljinu i digitalnih obrazovnih sadržaja koji su tamo objavljeni? Svi ravnatelji osnovnih škola, kojima je autor ovog teksta to pitanje postavio, odgovorili su „oznaka 18“, tj. nije za maloljetne! Izgleda da su komfor roditelja, nesnalaženje nastavnika, neodgovornost MZO i PR resorne ministrice, nezainteresiranost političkih stranaka, kao i interesi voditelja ICT projekata u obveznom obrazovanju, informatičkih kompanija i telekoma možda ipak ispred interese hrvatske djece i malodobnih učenika. Što vi mislite?
* Goran Bubaš, profesor komunikologije sa Sveučilišta u Zagrebu, stručnjak za e-učenje.
** Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
Tekst se nastavlja ispod oglasa
