Ne ulazeći u pitanje zašto se parada osoba koje ustraju da u spolnosti nestanu sve granice i sva pravila biologije, medicine, pristojnosti, stida i ukusa naziva paradom ponosa, činjenica je da se ona dogodila u subotu 10. lipnja 2017. i da više ni za koga nije iznenađenje.
Isti ljudi, isto vrišteće šarenilo, iste poruke o ugroženoj slobodi koju nitko ne ugrožava, ali se zgraža, jer i pomisao na ono što se promovira kao „radost“, „pravo“ i „sloboda“ čovjeku izaziva osjećaj stida i nevjerice. No, ne ćemo o tehnologiji, osim napomene da bi LGBT trebalo dopuniti s još tri slova koja se već izvikuju u svijetu, te objasniti svako slovo da bi ljudi shvatili o čemu se tu stvarno radi.
Ne bih o tome pisao, jer je zabranjeno pisati istinu i otvoreno, a i ne želim se time baviti jer sam, na primjer, dospio u izvješće Srpskoga nacionalnoga vijeća o „diskriminaciji“ Srba u Hrvatskoj denuncijacijom da sam rekao da su transrodne osobe bolesne. To ilustrira politiku istinitosti i slobode govora u pitanju slobode i granica u spolnosti, jer to nisam rekao, a i da jesam, jako me zanima zašto je to izašlo u izvješću o diskriminaciji Srba u Hrvatskoj! Nije valjda tko tako htio vrijeđati moju braću i sestre Srbe koji, koliko ja znam, a znam ih mnogo i dobro, sasvim su okrenuti drugom spolu i u tomu ustraju ne manje nego braća i sestre Hrvati, napose oni u strankama „od centra desno“.
No, ovogodišnja je parada donijela jednu malu „dodanu vrijednost“ koja mi se čini važnom, a koja bi mogla ispasti ne mala, nego velika.
Netko je u paradi nosio natpis „Za freedom spremni“!
Budući da s antifašističke strane nitko nije prosvjedovao, jasno je da transparent nije nosio nekakav provokator ili kakav primitivac prokrijumčaren u to iznimno moderno društvo, a napose ne k tome i proustaški element („element“ je ovdje stručni udbaški izraz; danas se kaže „čimbenik“).
„Za freedom spremni“ je čisti pozdrav „Za dom spremni“, samo što je u Paradi namijenjen ne domu nego slobodi, rekli smo već kojoj.
A u čemu je razlika između doma i slobode? Ni u čemu! Ako maknemo onaj dio „free“, ostaje čisti „dom“, a ako ga ne maknemo, čitamo „slobodni dom“.
Ustaški pozdrav „Za dom i poglavnika spremni“ manje je sličan braniteljskom „Za dom spremni“ nego li paradin „Za freedom spremni“.
Naravno, traženje sličnosti i analogija nije ništa drugo nego progon onih „različitih“, čak i manje različitih više od više različitih. Zato ovo ne pišem da bih sudionike Parade prozvao za natpis koji podsjeća na onaj u današnjem gradiću Jasenovcu, niti za sličnost s ustaškim „Za poglavnika i dom spremni“, nego da prokažem na apsurd pristranog ocjenjivanja i optuživanja, zloporabe etiketiranja ustaštvom i hvaljenja lažnim antifašizmom.
Znajući da su u Paradi (ponosno) hodali i vrlo istaknuti „antifašisti“, pitam se jesu li oni u svojemu transparentu (ponosno) uživali ili su ga se stidjeli.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
