“Kao profesor ustavnog prava smatram da u suvremenom demokratskom društvu više nego ikada ranije postoje ostvarive pretpostavke da o važnim političkim i društvenim pitanjima ne odlučuju samo predstavnici građana u parlamentu ili izvršnim tijelima, već i građani neposredno”, ističe u razgovoru za Narod.hr prof. dr. sc. Robert Podolnjak, redoviti profesor na Katedri za ustavno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.
Referendum je oblik neposrednog odlučivanja birača, uobičajen u mnogim demokratskim državama svijeta. Međutim, političari u Hrvatskoj negativno gledaju na referendumske inicijative i na mnogo ih načina pokušavaju spriječiti, te ih omalovažavaju u mainstream medijima.
Na kraju ove godine, u kojoj su pokrenute neke referendumske inicijative, razgovaramo s profesorom ustavnog prava Robertom Podolnjakom o tome kako vidi budućnost referenduma u Hrvatskoj.
Narod.hr: Kako vidite budućnost referendumskih inicijativa i njihovu važnost za demokraciju u Hrvatskoj 2022. godine?
Prof. dr. sc. Robert Podolnjak: Uvjeren sam da referendum i narodna inicijativa trebaju imati mjesto u ustavnopravnom poretku koji počiva na narodnoj suverenosti i nastoji se prikazati demokratskim. Kao profesor ustavnog prava smatram da u suvremenom demokratskom društvu više nego ikada ranije postoje ostvarive pretpostavke da o važnim političkim i društvenim pitanjima ne odlučuju samo predstavnici građana u parlamentu ili izvršnim tijelima, već i građani neposredno.
Danas su građani obrazovaniji nego ikada ranije u povijesti, dostupni su im brojni izvori informiranja (iako ne uvijek vjerodostojni), tehničke mogućnosti glasanja više nisu isključivo vezane uz izlazak na biračko mjesto i klasično ubacivanje listića u glasačku kutiju, već je moguće razmišljati i o različitim oblicima e-glasanja ili prikupljanja potpisa.
Suvremeni analitičari demokracije i uloge građana u njoj već duže vrijeme ističu kako se ona u suvremenosti ne iscrpljuje u glasanju na izborima jednom u četiri ili pet godina i potom pasivno prepuštanje izabranim predstavnicima da upravljaju javnim poslovima. Suprotno tome, potiče se aktivna uloga građana, koja nadilazi puko glasanje na izborima. Kao primjeri suvremene demokratske prakse koju valja proučiti i primijeniti su recentni primjeri skupština ili konvencija građana koje raspravljaju o pojedinim važnim društveno-političkim pitanjima i potom predlažu da se o određenim pitanjima, o kojima su zauzele stav, glasuje na referendumu.
Takve skupštine ili konvencije, primjerice u Irskoj, Islandu, Nizozemskoj, nekim kanadskim pokrajinama, sastavljene od građana izabranih na temelju slučajnog izbora, predlagat će važna ustavna ili zakonska pitanja za odlučivanje na referendumu. Naročito se ističe primjer takvih skupština u Irskoj, koja se danas smatra najboljim primjerom procesa odlučivanja u kojem građani, od samog formuliranja prijedloga do odlučivanja o njem na referendumu, imaju glavnu ulogu.
O tim primjerima premalo se govori u Hrvatskoj, gdje političke – stranačke elite još uvijek pridržavaju sebi za pravo da odlučuju o svemu, a građane doživljavaju kao pasivnog objekta, kojeg treba što je manje moguće uključivati u procese donošenja važnih društvenih odluka. Naravno, pritom se referendum i narodna inicijativa doživljava više manje kao opasno sredstvo koje građanima može poslužiti kao instrument kojim zahtijevaju određene promjene u političkom sustavu ili dovode u pitanje odluke koje su donijeli “njihovi” predstavnici.
S obzirom da građani imaju sve manje povjerenja prema svojim predstavnicima, a to je vidljivo i u činjenici da je odaziv na parlamentarne izbore sve niži i da je odaziv od 45% na posljednjim parlamentarnim izborima među najgorima u Europi, upravo bi jačanje moguće neposredne demokracije moglo dići povjerenje građana u politički sustav.
Na žalost, i primjer posljednjih inicijativa vezanih uz odlučivanje o epidemiološkim mjerama potvrđuje iznimno neprijateljstvo prema narodnoj inicijativi kod najvećeg dijela političkih stranaka i mainstream medija, kao da su narodne inicijative najvažniji uzrok demokratskog propadanja Republike Hrvatske, koja se u ozbiljnim međunarodnim istraživanjima ocjenjuje kao “manjkava demokracija”.
I dok se, primjerice, u Švicarskoj, smatra da je referendum o COVID potvrdama legitimno demokratsko sredstvo putem kojeg građani imaju pravo izraziti svoj stav u jednom demokratskom društvu, u nas se isti takav referendum promatra kao neki reakcionarni populistički instrument koji bi svakako trebalo spriječiti, na ovaj ili onaj način.
S obzirom na takav stav koji je apsolutno dominantan kod najvećeg broja političara, naročito dominantnih stranaka u Saboru, a prelijeva se u mainstream medijima, narodne inicijative u Hrvatskoj najvjerojatnije neće biti lakše ostvarive.
Narod.hr: Što biste u tom smislu poželjeli za 2022. godinu?
Prof. dr. sc. Robert Podolnjak: Što se tiče 2022. želio bih da se realiziraju inicijative za koje su građani nedavno prikupili (vjerujem) dovoljno potpisa i da nakon devet godina bude proveden referendum narodne inicijative.
S obzirom da je predsjednik Vlade najavio donošenje novog Zakona o referendumu početkom sljedeće godine, nadam se da taj Zakon neće biti takav da još više oteža ostvarivanje budućih narodnih inicijativa. Naravno, to bi očekivanje bilo u skladu s normalnom ljudskom željom da stvari budu bolje u novoj godini, ali takav optimizam, sudeći po dosadašnjem ponašanju političkih vlasti, nije realan.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
