Propalestinski prosvjed u Zagrebu i Emina Bužinkić: Ime vam je poznato? S razlogom…

Prosvjed za Palestinu održan je na Trgu žrtava fašizma u Zagrebu u srijedu. Organizator je Inicijativa građana i građanki za slobodnu Palestinu, a podržale su ga Radnička fronta i Mreža antifašistkinja Zagreba pozvavši na sudjelovanje na svojim mrežama. Na skupu je bio i bivši saborski zastupnik Ivan Pernar. Jedna od organizatorica skupa solidarnosti je i Emina Bužinkić. Ime vam je zasigurno poznato i to s razlogom. Tko je ona zapravo?

> Propalestinski prosvjed u Zagrebu: Podržali ga Pernar, Radnička fronta, Mreža antifašistkinja Zagreba

Rođena je u Sisku, a dio ratnog odrastanja Emina Bužinkić provela je u izbjeglištvu u Ljubljani i Zagrebu, gdje je diplomirala na Fakultetu političkih znanosti. Od 2002. do 2018. volontirala je i radila u Centru za mirovne studije kao analitičarka, zagovaračica i edukatorica i na programima podrške izbjeglicama i migrantima. Od 2004. do 2011. bila je na čelu Mreže mladih Hrvatske. Od 2011. do 2014. bila je članica Upravnog odbora i programska koordinatorica Documente – Centra za suočavanje s prošlošću i članica Upravnog odbora Saveza udruga Operacija grad.

U fokusu njezinih radova su teme azila, integracije i migracija, tranzicijske pravde, suočavanja s prošlošću, političkog, građanskog i mirovnog obrazovanja, rada s mladima i politika za mlade. Koautorica je i suradnica u nekoliko dokumentarnih filmova, od kojih je možda najpoznatiji „Okus doma“ iz 2015. u produkciji nezavisne produkcijske kuće Fade In. Trenutno radi s kolektivima Pirate Care, Transnacionalne solidarnosti i Transbalkanska solidarnost.

Doktorirala je 2022. na Sveučilištu u Minnesoti na temi socijalne distance prema djeci izbjeglicama u obrazovanju.

Rad u Vladinom tijelu

Od 2017. do 2020. bila je predsjednica Vladina Savjeta za razvoj civilnog društva. Za predsjednicu Vladinog Savjeta za razvoj civilnog društva u veljači 2017. izabrana je kao kandidatkinja Centra za mirovne studije uz podršku dvadeset i pet nevladinih organizacija s područja zaštite ljudska prava i demokratizacije. Na tom ju je mjestu 2020. naslijedio liječnik Danko Relić, član Savjeta u ime udruga za zaštitu zdravlja i unapređenja kvalitete života.

Na kraju svog mandata na čelu Savjeta 2020. u Nacionalu se žalila kako se usred pandemije koronavirusa u Hrvatskoj potpuno zaboravilo na sektor civilnog društva, da se ne zna kako će organizacije preživjeti i hoće li uopće moći nastaviti djelovati.

Žalila se tom prilikom na 2016. i Vladu Tihomira Oreškovića jer je tada postojala “prijetnja za opstanak Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva”. No, zasmetalo joj je i i vladanje Andreja Plenkovića: “Smatram da je u posljednje vrijeme civilno društvo u velikoj mjeri potisnuto na marginu, ne samo zato što se ne vrednuje njegov sadašnji doprinos, već se kroz javnu retoriku poništavaju uspjesi i sve ono što je napravljeno na planu demokratizacije društva i jačanja ljudskih prava u posljednjih dvadeset i više godina. Umjesto toga, organizacije civilnog društva u posljednjih se godina stigmatizira i kriminalizira, zapravo optužuje za korumpiranost. ”

Smetaju joj konzervativne udruge i oni koji nisu pod utjecajem feministica

A onda se dotaknula konzervativnih udruga, posebno U ime obitelji, spomenuvši i referendum i braku.

“Nije teško primijetiti da se daje na vidljivosti organizacijama koje su na neki način ideološki i svjetonazorski bliske vlastima i promoviraju slične politike u svojim redovima. Odnosno, one koje mobiliziraju neke nove generacije političara sličnih onima koje sada gledamo, a koji na nevladinoj sceni koriste konzervativnu retoriku HDZ-a, ili retoriku neoliberalizma i nacionalizma. Naravno, tu je i velik broj ultrakonzervativnih i nacionalistički orijentiranih udruga koje nastupaju s inherentno antidemokratskih pozicija i koje koriste demokratske procedure i aktivističke metode te dobivaju financijsku potporu vladinih institucija. Neke od njih s upakiranom homofobnom retorikom i inicijativama, poput referenduma o definiciji braka, ili pokušaja organiziranja referenduma protiv Istanbulske konvencije negiraju pravo na izbor i različitost.”

U istom se razgovoru žalila i na bivšu predsjednicu RH Kolindu Grabar-Kitarović i hvalila njezinog prethodnika Ivu Josipovića koji ime imao “Vijeće za socijalnu pravdu s tridesetak predstavnika različitih organizacija i različitih svjetonazora”, a čiji je član bila i ona sama.

“Najviše me začudilo da kao jedna od rijetkih žena na visokoj funkciji u politici nije uspostavila kvalitetniju suradnju sa ženskim i feminističkim organizacijama. Mogla je biti njihov glas protiv politike patrijarhata koji je njoj nametala i njena bivša stranka. Nije se pretjerano angažirala ni u borbi protiv nasilja nad ženama, niti založila za ženska skloništa kojih nema dovoljno i imaju problema s financiranjem”, žalila se.

> Istanbulska konvencija ‘potkopava obitelj i brak’ – pogledajte porazne ishode sličnog španjolskog zakona

Aktivnosti u CMS-u

Bila je zaposlena u Centru za mirovne studije (2008. – 2018.) na temama migracija i prava na azil te obrazovanje za mirovno i građansko obrazovanje. Bila je polaznica Mirovnih studija 2002; voditeljica kolegija u području migracija i azila.

U ovom videu govorila je povodom 25 godina CMS-a.

Rad u CMS-u i Documenti opisuje kao onaj koji je snažno obilježio: “Osjećala sam da činim nešto najvažnije u svom životu, radeći s izbjeglicama i civilnim žrtvama rata i proširujući značenja solidarnosti i otpora državnom i strukturnom nasilju.”

Bila je aktivna i u CMS-ovoj inicijativi “Dobrodošli”, koja se protivila praksi vraćanja migranata s granice, a i optuživala hrvatsku policiju za segregaciju istih.

“Naša je policija propuštala izbjeglice iz Sirije, Iraka i Afganistana, dok je osobe drugog porijekla nije propuštala u vlak za Slavonski Brod ili je one koji su došli do prihvatnog centra, njih oko stotinu, odvajala u poseban šator. Dakle, hrvatski je MUP najprije radio segregaciju, da bi kasnije, osobe koje su od Šida krenuli hodati prema hrvatskoj granici, vraćali pješke”, rekla je 2015. za N1.

I ranije sudjelovala u akcijama za Palestinu, ali i podržala BLM

Od ove godine se spominje kao istraživačica s Instituta za razvoj i međunarodne odnose, a kao takva je dala intervju za “Novosti”, koje izdaje Srpsko narodno vijeće Milorada Pupovca. U njemu je iznijela informacije o organizaciji nekoliko akcija u 2020. i 2021., “od kojih su najvažnije pridruživanje prosvjedima Black Lives Matter, protiv sankcija u Iranu i Akciji čitanja za Palestinu“.

Optužbe za fašizaciju zbog obrane od migranata

Za “Novosti” je 2020. govorila o optužbama za navodno zlostavljanje migranata.

“Posve je jasno kako su četiri godine prakse izbacivanja i protjerivanja primjer zločina protiv čovječnosti koji reflektira fašizaciju unutarnjih politika i ekstremizaciju politike zaštite vanjskih granica EU-a. Ministar Božinović dosljedno prikriva stanje stvari te opasnost normaliziranja nasilja i torture kao dominantnog alata RH i njezine policije. Medijsko se razotkrivanje dubine i širine ovoga zločina mora nastaviti radi pravde”, rekla je tada.

2016. u emisiji Otvoreno na HRT-u je optužila kršćansku Europu za fašizam zbog pokušaja obrane od migranata.

“Žica je mehanizam koji ne treba aktivirati”, smatra Emina Bužinkić, “a Njemačka neće staviti žicu jer bi to bila aklamacija povratka fašizma. Austrija i Slovenija su zemlje koje su u svoje politike počele uvoditi fašističke vrijednosti i jačati vojsku birokracije”, rekla je Bužinkić. “Politike i postupci koji mogu ugroziti ljudske živote je ono što ozbiljno narušava demokraciju u Europskoj uniji”, dodala je.

Prosvjed za Palestinu

Kao jedna od organizatorica skupa solidarnosti Emina Bužinkić kazala je kako shvaćaju da “Hamasov napad treba bezuvjetno osuditi i ovdje stojimo u solidarnosti sa svim žrtvama Hamasovog napada. No isto tako nedekontekstualiziramo i ne gledamo ga u vakuumu te gledamo na ovu odmazdu koja se događa danas u Gazi s tisućama ubijenih i tisućama ranjenih. Mi smo se ovdje okupili i tražimo hitno zaustavljanje, prekid vatre te otvaranje humanitarnih koridora”.

Skupovi diljem Europe

Ovih dana u mnogim europskim gradovima daje se potpora Palestini. Policija procjenjuje da je u subotu u Londonu bilo oko 100.000 sudionika. U Berlinu se povremeno zabranjuju propalestinski marševi, a unatoč tome stotine ljudi marširalo je njemačkim glavnim gradom u subotu. U Francuskoj, koja je izričito zabranila svaku vrstu propalestinskog izražavanja, stotinu ljudi okupilo se u blizini stare luke Marseillea kako bi pozvali na mir između Izraela i Hamasa, izvijestio je Euronews. Također su izvijestili da policija u Europi bilježi značajan porast antižidovskih i antiarapskih osjećaja.

Tekst se nastavlja ispod oglasa