Podaci Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) pokazuju da radnici u Hrvatskoj imaju najduži radni tjedan, a u to ne ulazi i neevidentiran, odnosno neplaćeni prekovremeni rad kojega je alarmantno puno, ističu u Savezu samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).
U Zakonu o radu stoji da se punim radnim vremenom smatra 40 sati tjedno, osim ako se ne ugovori drugačije. Ta mogućnost drugačijeg ugovaranja, koja u principu ide u korist radnika jer na taj način zadržavaju istu razinu plaće, premalo se koristi, rekla je Hini izvršna tajnica za radno pravo i tržište rada SSSH Sunčica Brnardić.
Ističe kako u Hrvatskoj bilježimo snažan rast plaća i produktivnosti, no to ne prati i povećanje konkurentnosti u poboljšanju uvjeta rada, u čemu još uvijek snažno zaostajemo za drugim članicama EU.
Skraćivanje prosječnog radnog tjedna u drugim državama EU u pravilu se, ističe, odvija kroz granske kolektivne ugovore gdje se prepoznaju mogućnosti i specifičnosti u pojedinim djelatnostima.
– Zanimljiv primjer je Francuska koja je još 1998. Zakonom skratila radni tjedan na 35 sati, što je potaklo udruge poslodavaca i sindikate na kolektivno pregovaranje o tom, ali i drugim pitanjima. Budući da je zbog direktiva Europske unije, ali i općenito zbog uređivanja tržišta rada u Hrvatskoj potrebno potaknuti kolektivno pregovaranje, bilo bi zanimljivo razmisliti o takvoj inicijativi, naglašava Brnardić.
Pozitivan učinak na zadovoljstvo radnika i produktivnost
Skraćivanje radnog vremena može podignuti učinkovitost rada, povećati zadovoljstvo radnika i smanjiti stopu bolovanja, no poslodavci premalo prepoznaju skraćeni radni tjedan kao važno sredstvo organizacije rada i privlačenja i zadržavanja radnika.
Prema istraživanju koje je proveo SSSH, skraćivanje radnog vremena za tri sata tjedno imalo bi veoma jak pozitivan utjecaj na zadovoljstvo radnika trenutnim poslom kao i individualnu produktivnost, a to se posebno odnosi na radnike u privatnom sektoru, piše HRT.
Aktualne okolnosti na tržištu rada karakteriziraju i nedostatak ljudi i nedostatak vještina te se radi o strukturnim okolnostima koje se sigurno ne mogu rješavati povećanjem fonda radnih sati, a naročito ne prisilnim putem kao što smo to nedavno vidjeli u Grčkoj, gdje je radni tjedan produžen, smatra Brnardić.
Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) Darije Hanzalek kaže kako je kod uvođenja kraćeg radnog vremena najlakše postupno skraćivanje, korak po korak, a sve bez umanjenja plaća. Tako uz ostale benefite, kaže, raste vrijednost satnice, odnosno rada radnika, a kada se prijeđe na novi režim, materijalna prava se dugoročno mogu nastaviti razvijati.
Za uspješnu tranziciju prema kraćem radnom vremenu na razini cijelog društva potrebno je pak ispunjenje nekoliko preduvjeta, ističe.
– Prvo i osnovno je micanje isključivog fokusa s rasta i profita, kao jedinih mjerila vrijednosti i uspjeha. Uz to, važno je da koristi od razvoja znanja i tehnologija budu u funkciji društva, a ne pojedinaca, jer samo tako možemo nastaviti s daljnjim oslobođenjem čovjeka od rada. Pozornost treba usmjeravati i na održivost i dugoročnost radnih odnosa temeljenih na očuvanju zdravlja i radne sposobnosti radnika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
 pokazuju da radnici u Hrvatskoj imaju najduži radni tjedan){kind=link}