Nino Raspudić, doktor znanosti koji predaje talijansku književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, upustio se u politiku. Na listi Mosta ušao je u Sabor u oštroj konkurenciji s iskusnim političarima kakvi su Gordan Jandroković, Rajko Ostojić i Milan Bandić. Politika za njega nije nikakva novost jer se njome bavio kao novinski kolumnist i televizijski analitičar.
“Kad sam shvatio da vladajući koriste Stožer u političke svrhe i da rade perfidan predizborni PR poput onih dječjih crteža superheroja, “Moj prijatelj Vili” itd., počeo mi je zvoniti alarm. Shvatio sam, što su oni poslije i napravili, da će oni nagurati izbore na početak ljeta kako bi postigli cilj koji su na kraju i ostvarili. A to je mala izlaznost. Uspjeli su smanjiti izlaznost na 46,9 posto. Osim toga u vrijeme straha i nesigurnosti ljudi nisu skloni promjenama. Uz ta dva elementa treba dodati i anketni inženjering, jer ove smiješne ankete su bile HDZ-ova igra. To se ne događa prvi put. Ankete su nerealno davale prednost Restart koaliciji, čime se uljuljkao dio njihovih birača koji se ponašao po principu “dobit ćemo ionako” pa nisu izašli. HDZ po tim prvim anketama malo zaostaje, čime se motivira njihovo biračko tijelo koje je uglavnom uvezana klijentela. A s nama ostalima su igrali igrice. Imao sam informacije i iz HDZ-a i iz SDP-a da njihove interne ankete mojoj listi u Drugoj izbornoj jedinici daju dva sigurna mjesta, a onda se pojavi ta famozna anketa u kojoj ne prelazim prag s 4,8 posto. Nakon toga novine donose naslove “Raspudić ne prelazi prag”, a ja na kraju dobijem osam posto. Uvjeren sam da su mi tom akcijom skinuli dva posto i drugi mandat. Posljedica svega toga je da HDZ sa 60.000 manje glasova nego na prošlim izborima osvaja skoro većinu u Saboru.”, rekao je Raspudić u intervjuu Globusovom novinaru Zdravku Milinoviću.
Otkrio je i kako se snašao u sabornici:
“Mislio sam da će mi trebati više vremena za savladavanje procedure i Poslovnika. Vrlo brzo sam pokopčao osnovne stvari, tako da mi je čak uspjelo da na proceduralnom pitanju dobijem vrlo iskusnog Jandrokovića. Nakon njegove seksističke izjave o Daliji Orešković kako je lijepa s palicom kojom traži povredu Poslovnika, Marija Selak Raspudić je reagirala pozivajući se na članak 238 da je to seksističko omalovažavanje zastupnice. Dok je ona govorila, dio HDZ-ovaca se bučno smijao, u staroj ulizičkoj maniri. Onda sam se ja pozvao na točku 231, na ometanje u govoru, na što je Jandroković rekao da nemam pravo. I počeo je čitati Poslovnik misleći me poklopiti, a onda je naišao na stavku o ometanju i vidio da imam pravo.”
“Iznenadilo me Plenkovićevo nepoštovanje zastupnika u sabornici”
Komentirao je i ponašanje Andreja Plenkovića prema zastupnicima, omalovažava li namjerno i svjesno političke suparnike ili je to stvar karaktera?
“Dijelom jedno, djelom drugo. Moje prvo saborsko obraćanje bilo je vezano za Deklaraciju o položaju Hrvata u BiH. Ona je donesena u prosincu 2018. i njome se ministar vanjskih poslova obvezuje jedanput godišnje podnositi izvještaj u Saboru o položaju Hrvata. Prošla je čitava 2019. godina i sedam mjeseci ove 2020. da izvješće nije podneseno. Pitao sam ga zašto krše vlastitu Deklaraciju, znači li to da se odustalo od Deklaracije ili je riječ o nemaru ili neradu ministra kojeg nam i sada nudi kao svog kandidata. Nisam dobio nikakav konkretan odgovor. Osobno nisam osjetio to njegovo omalovažavanje, ali ga je pokazao prema nekim drugim zastupnicima. Dok su ljudi govorili i izravno mu se obraćali, on je tipkao na mobitel. Iznenadilo me je takvo nepoštovanje zastupnika. Druga stvar je činjenica da su oni nama program nove Vlade dostavili samo pola sata prije početka sjednice. Smatram da je to skandalozno. Svi klubovi su tražili sat vremena pauze, dobili smo 15 minuta, ali nije nam trebalo ni toliko jer su nam dali samo skraćenu verziju predizbornog programa HDZ-a.”
Komentirao je i predsjednika Sabora Gordana Jandorkovića.
“On je osvojio manje od 30 posto preferencijalnih glasova svoje liste, a ja 60 posto glasova svoje. Razumno je postaviti pitanje kako bi Jandroković prošao da je išao kao neovisan kandidat na čelu jedne liste koja nije imala nikakve podružnice na terenu. To je kao da se utrkuje čovjek u sportskom automobilu i čovjek na dječjem romobilu. Auto je deset puta brži, a na kraju dođe ne cilj samo dvaput brže. I tko je onda tu podbacio? Za razliku od velikog broja hadezeovaca on se nije materijalno okoristio o politiku. Međutim, ja sam ukazivao na to da je on bio oličenje partijskog poltronstva i preživljavanja. Moralno je bila problematična njegova bliskost s Ivom Sanaderom i žurno okretanje leđa čim je pao, to mu se ponovilo s Jadrankom Kosor pa s Karamarkom, a sada gledamo četvrtu epizodu s Plenkovićem.”
Osvrnuo se i na Milanovićevu odluku da ne dođe na konstituiranje Sabora.
“Mislim da je to loša odluka. Sabor je naša najvažnija politička institucija zahvaljujući kojoj smo zadržali kontinuitet državnosti u prošlosti. A ako se on zalaže da se predsjednik bira u parlamentu, to je razlog više da ga poštuje. Nije bio formalno obvezan doći na konstituirajuću sjednicu Sabora, ali smatram da je to dobar običaj.”
“Škoro i njegovi su podcijenili i Most i mene”
Komentirao je i dogovor uoči parlamentarnih izbora s Domovinskim pokretom.
“Škoro i njegovi su podcijenili i Most i mene i na kraju je ispalo izvrsno što je to puklo. Širila se laž da sam ja nešto tražio za svoju suprugu. To nije bila njena politička opcija i nije sudjelovala u tim pregovorima niti se spominjala u bilo kakvoj kombinaciji. Tek kada je to puklo i kad sam odlučio ići s Mostom i ona je odlučila pridružiti nam se. Most je sada čista, mlada i najperspektivnija politička opcija u Hrvatskoj. Ako bih koristio boksačke metafore, Most bih u Saboru usporedio s mladim Mikeom Tysonom. On nije prevelik, nije pretežak, ali je čvrst kao kamen i razara. A Domovinski pokret je poput 200 kila teškog, debelog i nabildanog boksača koji je vrlo trom i neperspektivan. Sve ovisi o njima. Čeka ih jedan proces koji je Most već prošao. Oni su izrazito heterogeni, uz to, pridružilo im se puno ljudi iz čistog interesa. Dijelom se već vidi razočaranje zato što ne participiraju u vlasti, što s Mostom nije slučaj”
Komentirao je i iznenađujuće velik uspjeh lijevo-zelene koalicije Možemo.
“Oni su rezultat pada SDP-a. Svoju reputaciju izgradili su u Zagrebu, ali još ih se nije vidjelo na djelu. Vrlo ugodno je danas kritizirati Bandića i njegovu kliku. To nije teško. Oni su u opasnosti, koju je Most izbjegao, da završe kao Laburisti i Orah, da budu hit jedne sezone. Njihov je najveći problem na čemu će graditi svoju politiku nakon što Bandić padne.”
“Priča o pobačaju je spin”
Raspudić se osvrnuo i na buku oko pitanja pobačaja uoči izbora.
“To je bio tipičan spin. To je priča o zecu kojeg se pusti da svi trče za njim umjesto da se razgovara o drugim stvarima. Tada je u Vladi jedna afera smjenjivala drugu. Jedanaest ministara je otišlo zbog toga. Afera vjetroelektrane/poticaji pokazala je dokle seže HDZ-ova koruptivna hobotnica. Umjesto da se govori o tome, njima je bilo bolje da se iscrpljujemo na tako složenoj temi kao što je pobačaj. Ja nisam govorio o zabranama, samo sam jasno artikulirao da se zalažem za zaštitu života od začeća do naravne smrti. Hajka dijela medija završila je u komičnim apsurdima. Tako su na cesti prema Sisku osvanuli plakati “Ženama je mjesto u kuhinji” i u potpisu Miro i Nino. A moja žena nosi Prvu izbornu jedinicu, tuče se s Plenkovićem i Bernardićem, doktorica je znanosti i konzultantica Sveučilišta u Oxfordu. Eto dokle ide isključivost i ideološko sljepilo lijevih ekstremista.”
Otkrio je i što očekuje u novom mandatu.
“Većina je jako tanka i nategnuta. Po meni je skandalozno ovo što se radi s nacionalnim manjinama. Dobar običaj je bio da zastupnici manjina pričekaju da se formira većina i da se onda oni pridruže većini. Za prebroditi ekonomske teškoće koje nas čekaju treba mu puno jača većina. Ja mu ne bih bio u koži i čekao goleme probleme koji nadolaze s ovako tankom i nategnutom većinom.”
O temama kojima se misli baviti:
“Postoje općepolitička pitanja i stručno-sektorska. Ja ne mogu više znati o ekonomiji od Zvonimira Troskota, ne mogu ja biti jači narodni tribun od Mire Bulja. Postoje, međutim, neka pitanja koja su mi bliska i kojima ću se više baviti. To je ponajprije ovo što se događa u Europskoj uniji. Kod nas se Brexit medijski sramotno prezentirao, kao da su Englezi iz nekog čudnog razloga odlučili počiniti samoubojstvo pa će nakon izlaska iz EU ostati gladni. Ništa se od toga nije dogodilo. Najprije treba priznati da postoje neki problemi s EU. Zanima me i vanjska politika, a posebno položaj Hrvata u BiH. Naravno, zanimaju me i vrijednosno-ideološka pitanja, kultura, znanost, mediji te konkretni problemi vezani uz izbornu jedinicu u kojoj sam izabran.”
Tekst se nastavlja ispod oglasa
