(VIDEO) Raspudić traži pooštravanje kazni: ‘Mnoge su žene svakodnevno izložene nasilju, ponižavanju, ekonomskoj ovisnosti i ucjenama’

Foto: Snimka zaslona

“Prije 21 godinu i jedan dan na zagrebačkom sudu se dogodio najteži zločin te vrste nad ženama, ali ubijanje, kako ono doslovno, tako i ono odgođeno, što nazivamo „ubijanjem u pojam”, ubijanje duše i srca, premlaćivanje, ponižavanje žena događa se i dalje, u slučajevima koji nikada neće doći do naslovnica, eventualno će, ako budu prijavljeni, završiti u statistikama. Odgovor moj i mojih kolega iz kluba Mosta je pooštravanje kazni za nasilnike. Uza sav respekt prema edukaciji, razvijanju svijesti o nenasilju, komunikaciji, jedino što smatramo da će sigurno djelovati pozitivno je strože kažnjavanje nasilnika i veća potpora žrtvama.“, istaknuo je u svom govoru zastupnik Nino Raspudić povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Raspudić: Slučajevi obiteljskog nasilja koji ne završe na naslovnicama postat će dio statistike

Govor zastupnika Raspudića donosimo u cijelosti:

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Zadnja u nizu afera vladajućih, koja nas je nakon samo nekoliko tjedana rada Sabora u ovom sazivu ostavila bez trojice kolega, koji su do jučer sjedili s nama u sabornici, a sada su u pritvoru, bacila je ovaj tjedan u sjenu sve druge teme. Za neke teme to i nije šteta, ali postoji jedna koja nam je svima pri srcu i za koju apeliram da joj, barem tijekom ovih slobodnih govora koji će joj biti posvećeni, otvorimo uši, umove i srca.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama, kojeg smo obilježili jučer ustanovljen je u znak sjedanja na stravični zločin koji se dogodio 22. rujna 1999. godine na zagrebačkom Općinskom građanskom sudu kada je na brakorazvodnoj parnici suprug ubio suprugu te sutkinju i odvjetnicu, a teško ranio zapisničarku.

Spominjemo se tri oduzeta života, jednog teško ugroženoga, i četiri zauvijek unesrećene obitelji. Kolokvijalno se za ovakve događaje često zna redi da su „tragični”, što je duboko pogrešno. To nije tragičan događaj, jer s tragedijom dijeli samo nesretan kraj. Naime, tragedija u sebi nosi i nešto uzvišeno, katarzično, a u ovakvim postupcima nema ničega uzvišenog, već samo brutalnog, sirovog, okrutnog, neljudskog.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Onima koji su mu barem posredno svjedočili, a nema osobe u Hrvatskoj koja nije čula za taj zločin, nije ostavio osjećaj pročišćenja, već zapanjenost, mučninu i bol. U tom golemom zlu koje se dogodilo prije 21 godinu, jedina posljedična kapljica dobra je što je potaknuo Sabor da 22. rujna proglasi Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, pa nas sve skupa potakne i 21 godinu kasnije da, uza sve druge stvari kojima se bavimo i koje nas zatrpavaju, zastanemo i posvetimo se ovoj važnoj temi.

Prije 21 godinu i jedan dan na zagrebačkom sudu se dogodio najteži zločin te vrste nad ženama, ali ubijanje, kako ono doslovno, tako i ono odgođeno, što nazivamo „ubijanjem u pojam”, ubijanje duše i srca, premlaćivanje, ponižavanje žena događa se dalje, u slučajevima koji nikada neće doći do naslovnica, eventualno će, ako budu prijavljeni, završiti u statistikama.

A statistika kaže sljedeće: Ove godine, u prvih osam mjeseci od 23 ubojstva osam ih je počinjeno na štetu bliskih osoba, od čega su čak sedam žrtava bile žene. Jedna je izvanbračna supruga, dvije su supruge, jedna je sestra, dvije žrtve su majke te jedna baka. Evidentirana su i 6.523 prekršaja nasilja u obitelji, od čega je 4.116 žrtava ženskog i 2.407 muškog spola. Dogodilo se i 1.005 kaznenih djela nasilja u obitelji, a 849 počinjeno je na štetu osoba ženskog spola.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Corruptio optimi pessima — kaže duboka latinska izreka. Kad se ono što je inače najbolje, pokvari, postaje najgore od svega. Obitelj koja je temelj društva i civilizacije, topli dom, gnijezdo, utjeha, izvor snage, zadovoljstva i sreće, kada postaje izvor nesreće, nasilja, ponižavanja, pretvara se u pakao.

Neke naše sugrađanke, kojima su tim povodom posvećene naše misli i danas, pate u domovima koji su od toplih gnijezda izopačili u tamnice i mučilišta. Gdje ih umjesto zagrljaja, čekaju šamari, umjesto komplimenata psovke, umjesto razumijevanja ponižavanje. Umjesto dijeljenja dobara, ekonomska ovisnost, a umjesto radosti roditeljstva, emotivna i svaka druga ucjena djetetom.

Bliski ljudski odnosi dviju slobodnih ljudskih jedinki su složeni, povremeno puni trzavica pa i konflikta. To svi znamo i to je sve ljudski i normalno. I tiče se ljudske privatnosti i obiteljske intime. Ali u situacijama kada se pređe granica poštivanja dostojanstva i integriteta druge osobe i taj odnos pređe u nasilje to se onda tiče svih nas, kao civiliziranog i solidarnog društva koje ne smije prepuštati žrtve njihovoj sudbini. I tu mora vladati nulta tolerancija i to nije floskula.

O različitim kontekstima, antropološkim, kulturnim, psihološkim, sociološkim i drugim objašnjenjima i teorijama imamo kada razgovarati svih drugih dana u godini. Na obilježavanju Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama nema mjesta nikakvom “ali”, nema „kako”, „otkud” ili „čemu” zlo, već samo jedno pitanje — što možemo učiniti da bismo zaštitili žene od nasilja?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Odgovornost nas, saborskih zastupnika, je po tom pitanju, ali i puno drugih pitanja, puno veća, nego odgovornost drugih građana, jer mi smo zakonodavci. Odgovor moj i mojih kolega iz kluba Mosta je pooštravanje kazni za nasilnike. Uza sav respekt prema edukaciji, razvijanju svijesti o nenasilju, komunikaciji, jedino što smatramo da će sigurno djelovati pozitivno je strože kažnjavanje nasilnika i veća potpora žrtvama.

Je li prelazak u ‘drakonski mod’ ako postavimo pitanje kako to da samo mali dio osuđujućih presuda za nasilje nad ženama u obitelji završava bezuvjetnim kaznama, dok se u najvećem broju slučajeva izriču uvjetne kazne u rasponu od 6 do 12 mjeseci?

Svijest koji želimo pobuditi i njegovati obilježavanjem Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama i nadam se jedinstvom kojeg možemo postići oko osnovnih postulata te borbe, koja se ne smije koristiti za partikularne ideološke ciljeve, je prije svega nulta stopa tolerancije na nasilje, ali i borba protiv rutine pri ovakvim prigodama.

Obilježavanje ne smije prijeći u rutinu, puku formu, već biti poticaj za usavršavanje onoga što je specifično u našim rukama,  a to je zakonodavni okvir. Za to smo tu.”, poručio je Raspudić.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.