“Logoraši žive kao i svi ostali stanovnici Hrvatske, kako je svima tako je i logorašima, no oni imaju najveću šansu da obole zbog svih onih stresnih situacija koje su prošli kroz koncentracijske logore i to je jedan od najvećih neprijatelja logoraša”, kazao je Danijel Rehak, predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora i umirovljeni pukovnik Hrvatske vojske za narod.hr komentirajući kako žive logoraši na današnju 22. obljetnicu od posljednje razmjene logoraša kod Nemetina, u kojoj je na današnji dan 1992. na slobodu iz zarobljeništva pušteno 714 hrvatskih branitelja i civila.
Logoraši su očekivali bolji status, a svi oni logoraši koji nisu bili branitelji u srpskim koncentracijskim logorima nisu ostvarili nikakva prava, istaknuo je Rehak dodavši kako bi logoraši trebali dobiti barem 20 posto invalidnosti no i to je jako teško ostvariti onima koji nisu branitelji.
Čak i oni koji su bili u srpskim koncentracijskim logorima, a nisu se imali šanse organizirati te posebno oni u rubnim krajevima uz granicu Republike Srbije, koje su automatizmom pretvorili u logore, oni nisu nikakva prava ostvarili, pojasnio je Rehak.
Rehak smatra da hrvatska država može puno toga učiniti za logoraše i sve ovisi o njoj i njezinim institucija.
“Bilo bi lijepo kada bi ljudi osjećali da im se Hrvatska zahvaljuje na bilo kakv način, minimalnom naknadom ili da im samo moralnom satisfakciju zahvali na učinjenom, jer ponekad lijepa riječ znači puno više nego financijska potpora”, naglasio je Rehak.
Moralnu satisfakciju danas prilikom svečane akademije Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora (HDLSKL), u Hrvatskom domu u Vukovaru nisu osjetili, kazao je Rehak te dodao kako je za svečano obilježavanje ovaj dan Hrvatski sabor izglasao, a iz Sabora je danas bio samo samo jedan saborski zastupnik.
Rehak kaže da je svjestan da su godišnji odmori te da se obilježavanje događaja dan uoči Velike Gospe, no logoraši nisu tome krivi te smatraju da bi obilježavanju tog dana trebalo posvetiti više pažnje.
