Sve što vjerojatno nikad niste željeli znati o LGBTIQ sad imate na jednom mjestu. Udruga KolekTIRV objavila je Protokol za postupanje s LGBTIQ+ osobama i rječnik LGBTIQ pojmovlja.
Udruga KolekTIRV je u okviru projekta “Uz dugine boje do mentalnog zdravlja” sastavila i početkom prosinca prošle godine objavila 3 dokumenta, prvi od kojih je Protokol za postupanje s LGBTIQ+ osobama u pružanju psihosocijalne podrške. Druga dva su “informativne brošure”: “Zdravstvena njega LGBTIQ+ osoba u Hrvatskoj” i “LGBTIQ+ terminologija”.
Protokol
Svrhu Protokola, na mrežnoj stranici KolekTIRV, objašnjava se na sljedeći način:
“Ovaj Protokol ima ključnu svrhu osigurati inkluzivno, podržavajuće i sigurno okruženje za LGBTIQ+ osobe koje traže psihosocijalnu podršku, kao i za osobe bliske njima – bilo da su u ulozi pratnje ili kao korisnici psihosocijalne podrške. Primjena ovog Protokola obuhvaća sve aspekte pružanja usluga i interakcija s korisnicima.”
Posrijedi je, u prijevodu, objašnjenje prava “LGBTIQ osoba” i dužnosti onih koji im kao takvima trebaju pružati podršku – od djelatnika u zdravstvu i članova obitelji do, kako ćemo vidjeti, društva u cjelini. Prva informativna brošura donosi dodatak u obliku popisa stručnjaka kod kojih “LGBTIQ osobe” mogu zatražiti niz usluga nužnih za ispunjenje njihovih LGBTIQ potreba, u skladu s pravima opisanim u Protokolu. Druga brošura, koja nam je ovdje najzanimljivija, iscrpan je rječnik LGBTIQ terminologije.
Objasnimo prvo zbog čega je rječnik toliko važan.
Rječnik za LGBTIQ budućnost
Protokol za postupanje s “LGBTIQ osobama” ponajprije je protokol za ispravan govor. Naime, LGBTIQ politika je prije svega jezična politika, odnosno sustavno nastojanje da se uobičajeni govor prilagodi potrebama sasvim neuobičajenih političkih zahtjeva. Razlog tomu je to što svi LGBTIQ zahtjevi streme promijeni postojećeg pravnog sustava i institucija koje su nastale na osnovama s kojih se te zahtjeve ne može prihvatiti.
Kako bi se te osnove promijenilo, nužno je u javnu upotrebu uvesti izraze za koje u stvarnosti još uvijek ne postoji nikakva osnova. Te su riječi, za one koji nisu dio LGBTIQ okruženja, vrlo često apsurdno komične.
Navedimo, primjera radi, jednu, kako stoji u rječniku:
“Uređaj za uriniranje stojećki (eng. stand to pee device) – naprava koja omogućava da se urinira stojećki. Ovu praksu obično koriste trans i rodno raznolike osobe koje se žele prezentirati maskulino.”
Nesumnjivo, prva reakcija neupućene osobe na ovako opisanog “stojka” bit će smijeh. Međutim, u “inkluzivnom, podržavajućem i sigurnom okruženju za LGBTIQ+ osobe” taj bi smijeh morao biti predmet prekršajne ili, prije, krivične prijave, jer izravno napada identitet “trans i rodno raznolike” osobe koja se, unatoč tome što je žena, identificira kao muškarac i treba pomagalo kako bi onda kao muškarac i mokrila.
Izmjena zakona i institucija
U tom smislu, već je ovaj primjer jasan pokazatelj kako stvaranje okruženja kakvo Protokol propisuje nije moguće u društvu onakvom kakvo jest. Pod tim se misli ne naprosto na netoleranciju različitosti na osobnoj razini, nego na zakone i institucije na kojima to društvo počiva.
Što to znači, odnosno što je osnova društva koje ne može adekvatno prihvatiti propozicije Protokola, također možemo otkriti u rječniku. Ta osnova se naziva:
“Heteropatrijarhat – pristup koji favorizira heteroseksualnost kao jedini prihvaćeni oblik ljudske seksualnosti, a zanemaruje postojanje drugih seksualnih orijentacija, uključujući LGBTIQ+ osobe”
Što treba učiniti s heteropatrijarhatom, ako je tako problematičan za “LGBTIQ osobe”?
Dekonstrukcija “heteropatrijarhata”
Može li biti da KolekTIRV nastoji stvoriti okruženje unutar ili pored heteropatrijarhata, gdje će “LGBTIQ” osobe u miru živjeti svoje živote i pustiti heteropatrijarhalnu većinu da čini isto?
Ne. Jedna od vrijednosti udruge, sasvim u skladu s općom svrhom LGBTIQ pokreta, jest da se:
“KolekTIRV (…) zalaže za dekonstrukciju patrijarhata kroz ostvarivanje suradnje s različitim neprivilegiranim društvenim socijalnim slojevima.”
“Dekonstrukcija patrijarhata” označava korjenitu promjenu društva u smislu poništenja osnove institucija i zakona koji diskriminiraju. Ta osnova je pretpostavka da su ljudski spolni i rodni identitet nepromjenjivo binarni te kao takvi imaju za prirodnu svrhu prokreaciju i podizanje potomstva, a temeljna društvena institucija koja to omogućuje je brak kao zajednica dvije urođene ljudske suprotnosti – muškarca i žene.
U tom smislu, Rječnik nam jasno objašnjava što je diskriminacija:
“Diskriminacija – stavljanje osoba u nepovoljniji položaj na temelju njihove seksualne orijentacije, rodnog identiteta, izražavanja ili bilo koje druge osobne karakteristike (rasa, spol, vjera, invaliditet…)”
Stavljanje osoba u nepovoljan položaj na navedenim osnovama znači onemogućavanje homoseksualnih, transrodnih, interspolnih i ostalih “manjinskih identiteta” da uživaju ista prava i dužnosti koje proizlaze iz spola i roda, a uživa ih heteroseksualna većina, dakle: brak, rađanje i odgoj djece, kao i cijeli sustav društvenih, kulturnih i jezičnih normi i običaja koji iz toga proizlaze.
Kako je, naravno, nemoguće da, primjerice, ljudi istog spola imaju djecu, ali je nužno da na nju imaju pravo, jedini put da se diskriminacija ukine jest taj da se ukine heteronormativnost te preuzme i transformira ono što je na osnovi nje nastalo.
Uobičajeni nesporazum
Stoga je, možda, nastupio trenutak da uklonimo jedan nesporazum, koji obično sprječava plodan dijalog s LGBTIQ zagovornicima i aktivistima. Naime, oni se, jednom kad im se na bilo kakav način prigovori o bilo kojoj politici koju zagovaraju, na koncu uvijek pozovu na načelo koje je i KolekTIRV postavio kao jednu od svojih vrijednosti. To je načelo samoodređenja, a na mrežnoj stranici udruge ga se sasvim jasno definira kao:
“pravo svake osobe da se identificira i definira te mijenja svoj identitet bez obzira radi li se o spolu, rodu, spolnom i rodnom identitetu, seksualnoj orijentaciji i cjelokupnoj seksualnosti, nacionalnosti, etničkoj pripadnosti, bilo u vezi vlastitog tijela ili društvenog statusa, dokle god to pravo ne krši prava drugih osoba.”
Prepreka plodnom dijalogu je otud iluzija da je ikakav dijalog sa zagovornicima LGBTIQ sustava moguć.
Naime, upravo opisano pravo na samoodređenje po pitanju spolnog i rodnog identiteta, ipso facto, poništava pravo na prirodnu spolnost i ono što iz nje proizlazi, jer je heteroseksualnost, također ipso facto, nespojiva s idejom da se spolni i rodni identitet mogu promijeniti. Stoga su sva prava, dužnosti i institucije koje iz heteroseksualnosti proizlaze nespojive s onima koje proizlaze iz LGBTIQ sustava.
Jedina plodna osnova za dijalog stoga je jasno razumijevanje da dijaloga tu ne može biti. Ili će društvo biti “heteronormativno” ili će biti “LGBTIQ normativno”. Kad bi posrijedi bio naprosto zahtjev za tolerancijom spram osoba koje ne žive na “heteronormativan” način, problema ne bi bilo, jer bi tada one bile prihvaćena manjina unutar društva. Međutim cilj LGBTIQ politike nije kultiviranje “živi i pusti druge da žive” stava, nego pravno i institucionalno izjednačenje heteroseksualnosti i na osnovi nje nastalog društva, s LGBTIQ društvom koje na takvoj osnovi ne može postojati.
Život u drugom rodnom identitetu
Veoma dobra ilustracija toga je ono što je polučila jedna od izmjena Zakona o državnim maticama, a na što je udruga KolekTIRV utjecala, i što je u javnosti, spletom okolnosti, postalo vidljivo kroz afričku avanturu njezine članice Noah Kraljević, rođene kao Dalija Pintarić.
Podsjetimo, suosnivačica KolekTIRV-a Noah Kraljević (nekoć Dalija Pintarić), danas je “očuh” djeteta usvojenog iz DR Konga. Bila je jedan od osam hrvatskih državljana pritvorenih krajem pretprošle godine u Zambiji pod optužbom za trgovinu djecom, ali se, nakon oslobađajuće presude, vratila u Hrvatsku i danas živi u Zagrebu kao oženjen muškarac, sasvim u skladu sa zakonom.
Možda će vas zanimati
Afera Zambija: Koja su pitanja nakon više od godinu dana ostala otvorena?
Afera Zambija nije tipična hrvatska afera: nisu je otvorili glavni mediji nego sami građani. Koja pitanja je ona ostavila neodgovorenima?
U doba dok se ona još zvala Dalija Pintarić, a današnji KolekTIRV se zvao Trans Aid, sudjelovala je s kolegama iz udruge na izradi Pravilnika o načinu prikupljanja medicinske dokumentacije i utvrđivanju uvjeta i pretpostavki za promjenu spola ili života u drugom rodnom identitetu. Riječ je upravo o podzakonskom aktu koji je omogućio izmjenu Zakona o državnim maticama na osnovi koje ona legalno može biti muškarac.
Naime, ni ovaj Protokol koji je udruga upravo objavila, ne bi danas bio moguć da za njega ne postoji zakonska osnova. Ta osnova je to što u Zakonu danas stoji sljedeće:
”Promjena spola kao izmjena podataka u temeljnom upisu upisuje se u maticu rođenih na temelju rješenja nadležnog ureda. Rješenje o upisu promjene spola u maticu rođenih donosi se na temelju mišljenja nadležnog tijela o promjeni spola ili o životu u drugom rodnom identitetu, sukladno medicinskoj dokumentaciji nadležnog liječnika ili zdravstvene ustanove”.
Pravna fikcija
Stavka “život u drugom rodnom identitetu” iz korijena je izmijenila pravnu osnovu hrvatskog društva. U svom članku “Značenje pojma rod i njegova primjena u hrvatskom pravnom poretku”, dr.sci. Danijela Rupčić jasno je objasnila što je posrijedi:
“Unošenjem sintagme rodni identitet u zakonske odredbe provodi se ideološko zadiranje u pravni poredak jer se njime relativiziraju ontološke odrednice ljudske antropologije i uvodi, kao univerzalno pravilo, pravna fikcija (lat. fictio iuris) koja je primjenjiva na sve građane. Nemoguće je predvidjeti rod kao autonomnu odrednicu ljudskog identiteta, a da se time ne dotiče pitanje određivanja spolnog identiteta svih građana. Drugim riječima, ovom „pravnom ekstenzijom”, odnosno predviđanjem i same mogućnosti promjene spola na temelju subjektivnih rodnih odrednica zadire se u pravni status identiteta svih građana, koji se na taj način relativizira.”
Jednostavnije rečeno: ako je jedna osoba pred zakonom transrodna, onda su svi ljudi pred zakonom transrodni.
Osnova nerazumijevanja LGBTIQ pokreta
Osnova nerazumijevanja LGBTIQ ideja leži u nerazumijevanju naravi zakona, a upravo zakon je, nakon jezika, glavna meta LGBTIQ politike. Ponovo, dr. Rupčić:
“Osnovne značajke pravnih normi jesu univerzalnost, apstraktnost i obveznost. Za razliku od ostalih normi, pravne norme zbog obvezujućeg karaktera svojih konstitutivnih elemenata imaju i univerzalnu učinkovitost te stoga mogu odrediti okvire unutar kojih se razvija određeno društvo.”
Jednom kad je pravna definicija čovjeka izmijenjena, onda su svi ljudi obavezni tu izmjenu prihvatiti. Kako tzv. “heteropatrijarhat” postoji na osnovi pretpostavke koja je nespojiva s pretpostavkom mogućnosti “života u drugom rodnom identitetu”, jer “heteropatrijarhalno” društvo stoji na osnovi pretpostavke binarne i nepromjenjive spolnosti, on je gore opisanom “pravnom fikcijom”, pred zakonom, izbrisan iz postojanja.
U tom smislu, 3 dokumenta koje je udruga KolekTIRV objavila zapravo su smjernice ponašanja za buduće društvo, koje već ima neke osnove barem u “pravnoj stvarnosti”, na kreiranju koje su, podsjetimo, njezini članovi sudjelovali.
Protokol društva budućnosti
U tom budućem društvu će svi, a ne samo zdravstveni i –ini profesionalci čije ponašanje propisuje Protokol morati ponajmanje konstantno učiti nove osobne zamjenice za nove identitete koje “LGBTIQ” osobe sebi pripisuju i to pod prekršajnom i krivičnom odgovornošću.
To novo društvo za sad je vidljivo samo zbog aktivizma njegovih članova i političkih normi koje nameću da taj aktivizam bude vidljiv svima. Ali, kako također vidimo, njemu su već udarene osnove u pravnom, ali i u institucionalnom smislu, imamo li u vidu brošuru “Zdravstvena njega LGBTIQ+ osoba u Hrvatskoj” i poduži popis stručnjaka koji ona sadrži.
Ne smije se, međutim, nikad smetnuti s uma kako ti stručnjaci nisu tu naprosto kako bi skrbili o potrebama opskurne manjine, nego kako bi se, polazeći od njih, jednaki kriteriji primijenili na cjelokupnost medicinskih, psiholoških, obrazovnih i inih stručnjaka.
Osnova za budući napad na stručnjake
U tom smislu, jednom kad je transrodnoj osobi osigurana podrška onih koji prihvaćaju njezino “samoodređenje”, sljedeći korak je normalizacija, odnosno prenošenje jednake dužnosti na sve relevantne stručnjake. Tako, primjerice, urolog, ako se društvo reformira u skladu s onim što LGBTIQ zagovornici žele, neće smjeti odbiti pregledati i liječiti “transmuškarca” koji možda nema niti jedno primarno muško spolno obilježje.
Štoviše, odbijanje sudjelovanja u takvom apsurdnom ponašanju povlačit će i legalnu sankciju, kako se nešto zapadnije od nas već odavno događa. Što to znači za živote i karijere ljudi koji su se specijalizirali za rad u zdravstvu vezan za spolno zdravlje, poput urologa i ginekologa ne treba ni zamišljati. U SAD-u, Velikoj Britaniji i nekim drugim europskim državama te karijere, pa i životi, nerijetko bivaju temeljito uništeni, ako se liječnik ili liječnica odbiju pokoriti pacijentovim deluzijom.
Razlog tomu, kako smo u prethodnom objasnili, leži u dosegu LGBTIQ ideja, koje ne postoje kako bi osigurale prava manjini, nego kako bi iz osnove cijelo društvo izmijenile do neprepoznatljivosti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
