U vrijeme svojih herojskih početaka internet je bio mjesto na kojem su se ljudi okupljali kako bi razmjenjivali mišljenja, rješavali neke zajedničke probleme i informirali se o stvarima koje ih zanimaju. Prevladavao je duh tolerancije i suradnje, svi su bili nekako srdačni, valjda zbog osjećaja kako sudjeluju u nečem potpuno novom. Činilo se to kao mjesto ispunjenja ideje demokracije i proširenja vidika, piše Borislav Ristić za Večernji list.
Internet je bio svojevrsno utočište za ljude koji su bili siti analognog svijeta, s njegovim ideološkim čahurama mišljenja, cenzure i zatvaranja u privatne prostore.
Internet je otvarao nove prostore suradnje
Digitalni svijet je otvarao nove prostore ljudske suradnje. Svatko je mogao pristupiti ovom novom svijetu i slušati ili reći ono što želi.
>Sve više male djece na meti pedofila na internetu
Svi se sjećamo foruma, na kojima se okupljalo po tisuće ljudi u diskusijama oko nekih aktualnih tema. Čitav svijet je postao agora.
No, kao i sve lijepo na ovome svijetu, ni to nije dugo potrajalo. Ljudi na forumima su se ubrzo podijelili na različite, često suprotstavljene ekipe.
Premda je to bilo puno prije nego je korištenje internetom ušlo u masovnu upotrebu, ispalo je da su čak i elektronički pismeni ljudi brzo prihvatili logiku krda i upustili se u virtualne okršaje s onima koji nisu pripadali njihovom krdu. Počelo je izoliranje i zatvaranje u privatne platforme.
Kad se omasovio, internet je pokazao svoje ružno lice
Kada se internet omasovio ovaj obrazac je pokazao svoje pravo, ružno lice. Okršaji na internetu nisu više bili samo stvar rivalstva između nekih navijačkih skupina ili različitih ideoloških uvjerenja.
S omasovljenjem se na internet uselio ton policijske države i moralnih osuda, zahtjeva za cenzurom i zabranama određenih mišljenja. Kada je masa jednom osvojila teren nestao je i zadnji trag duha demokracije i otvorenosti interneta.
To što se dogodilo s internetom u njegovoj kratkoj povijesti pokazuje nam, u stvari, što se događa sa svakim društvom, bilo ono analogno ili digitalno, kad ono premaši izvjestan broj ljudi.
Sva velika društva su osuđena na zatvaranje u krda, strančarenje, gušenje duha i cenzuru. Demokracija, tolerancija i otvorenost duha su mogući samo u malim zajednicama. Omasovljenje društva vodi k otuđenju, a ubrzo i ka sukobima.
Umjesto zajedništva i suradnje, masovni mediji jačaju osjećaj otuđenosti
Možda je tu i korijen nesreće modernog čovjeka. Masovni mediji nisu čovječanstvu donijeli duh zajedništva i suradnje, kako su nas svi uvjeravali, već su samo pojačali osjećaj otuđenosti.
Normalnog čovjeka danas bombardiraju pričama o vanzemaljcima i sličnim umišljajima kolektivne psihoze. Danas ne možete otići na internet a da vas netko s visoka ne ukori, pouči vas koječemu ili vas naprosto uznemirava glupostima.
>Ristić: Demokracija je bog kojem se klanjaju elite
Digitalni svijet je povratno i analogni svijet učinio manje ugodnim i tolerantnim. Prednost je analognog svijeta, naravno, da takve gnjavatore možete lako zaobići. Ali, vjerojatno ni to neće dugo potrajati.
Društvo, da bi ostalo, mora na čelu imati one koji vode brigu o interesima normalnih ljudi
Ako pogledate današnje političare, primijetit ćete da su oni prvi prigrlili kulturu digitalnog svijeta, odakle će se ona neminovno širiti i preplaviti analogni svijet. Uskoro ni analogni svijet neće normalnim ljudima nuditi utočište od fanatika.
Ali, to možda pruža i određenu nadu. Jer, društvo nad kojim kontrolu preuzimaju fanatici iz digitalnog svijeta neminovno uništava samo sebe.
Bilo koje društvo da bi opstalo mora na svom čelu imati trezvene i talentirane ljude, koji će voditi brigu o interesima normalnih ljudi. To je istina kako za društvene mreže, tako i za neku političku zajednicu.
Priroda ne može dugo trpjeti one koji nisu dobro skrojeni, a ljudska će priroda, na koncu, morati učiniti isto i s modernim čovjekom našeg digitalnog doba.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
