Ovog se tjedna Hrvatska nepredviđeno našla u centru svjetske geopolitike zahvaljujući posjetu ukrajinskog predsjednika Zelenskog summitu u Dubrovniku, na kojem su se okupili visoki dužnosnici zemalja jugoistočne Europe. Na kraju summita je objavljena “Dubrovačka deklaracija” u kojoj potpisnici daju podršku “mirovnoj formuli ukrajinskog predsjednika Zelenskog kao ključan okvir za obnovu… mira”. Piše Borislav Ristić za Večernji list u kojem donosi svoje viđenje dokumenta ‘Plan pobjede’ ukrajinskog predsjednika.
> Plenković: Dubrovačka deklaracija potvrđuje našu predanost Ukrajini i njezinom članstvu u NATO-u
Zanimljiva je okolnost ovog summita to što je on poslužio kao svojevrsna zamjena za predviđeni, pa onda odloženi, summit lidera zemalja NATO-a u njemačkoj vojnoj bazi Ramstein, koji se trebao održati ovog vikenda. Na njemu je Zelenski trebao predstaviti svoj “plan pobjede” liderima zapadne alijanse, no taj je summit odložen nakon što je predsjednik Biden otkazao učešće, navodno zbog lošeg vremena.
‘Plan pobjede’: Ukrajina u NATO savezu
Kao što znamo, “plan pobjede” koji promovira Zelenski je prilično jednostavan – Ukrajina se pridružuje NATO-u, a Rusija se povlači s ukrajinskih teritorija, uključujući i Krim. Kako bi se ostvarili ti ciljevi, Amerika će zaprijetiti Rusiji upotrebom svog nuklearnog arsenala, što bi ove trebalo prisiliti na povlačenje. Možda i nije čudo što su ovi iz NATO-a odložili sve i poslali Zelenskog s tom “mirovnom formulom” ekipi iz “Male Antante” u Dubrovnik.
> Zelenski u Londonu: ‘Planom pobjede’ Rusiju prisiliti na pravedan mir
Ali, to nije sve. Prije neki dan su u zapadnim medijima, upravo pred planirani skup u Ramsteinu, objavljeni detalji prijedloga mirovnog plana koji bismo mogli nazvati “neslužbenom verzijom”. Prema tom planu bi Ukrajina pristupila NATO-u, dok bi Rusima bilo ponuđeno da na neko vrijeme zadrže teritorij koji kontroliraju. Ukrajina ne bi ratom tražila nazad teritorij, već bi on vremenom bio “mirno reintegriran”.
Članak 5 samo za zapadnu Ukrajinu
To je plan koji se uspoređuje s poslijeratnom podjelom Njemačke, gdje bi Članak 5 NATO-a vrijedio samo za zapadni dio Ukrajine, ne i za okupirani teritorij na istoku. Problem je, međutim, što su u slučaju podjele Njemačke granice bile međusobno priznate, dok je upitno tko bi u Kijevu priznao rusku okupaciju, a zadržao glavu na ramenima. Također, time bi se NATO otvorio prema mogućnosti da Rusija tumači i određuje doseg Članka 5.
> Pokrovsk pred padom, sve teže borbe na istoku Ukrajine
To je, ukratko, “plan pobjede” na kojem Zapad radi zadnjih osamnaest mjeseci i na koji je protrošeno milijune dolara. Ako je to sve što su uspjeli smisliti, onda nije ni čudno da je skup u Ramsteinu odložen na neodređeno vrijeme, a čitava priča završila u medijima kao standardni “probni balon”. Vjerojatno je pravi razlog odlaganja NATO-ve “mirovne konferencije” to što se nije ni imalo o čemu raspravljati.
‘Plan preživljavanja’
Ako stavimo na stranu da čitava priča ovisi o Putinovoj volji, najveći problem je to što nitko u Ukrajini ne bi mogao preživjeti na vlasti bilo kakav ozbiljan mirovni proces. Zato treba razumjeti nepriliku u kojoj se nalazi Zelenski. On je u procjepu – s jedne strane ima nacionaliste, koji forsiraju ratno rješenje, dok mu je s druge strane Zapad, koji, unatoč zapaljivoj retorici, ne želi ući do kraja u sukob s Rusijom.
Zapaljiva retorika može funkcionirati samo onda kada druga strana vjeruje da ste spremni ići do kraja. Inače ostaje samo šuplja retorika. Stoga je “plan pobjede” za koji se zalaže Zelenski, u stvari, “plan preživljavanja”. U biti se radi o kupovini vremena dok se stvari nekako povoljnije ne “poslože”. To je, moguće, i drugi razlog za odlaganje NATO skupa u Ramsteinu – plan pobjede, u stvari, i ne postoji.
Nitko ne vidi izlaz iz ove tragedije. U ukrajinski škripac smo zaglibili zbog kratkovidne politike Zapada, čiji lideri krupne odluke donose kao da su u supermarketu – uzimam što mi se svidi, a za sutra ćemo već smisliti nešto.
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
