Nedavna pobjeda Slobodarske stranke Austrije (FPO) na parlamentarnim izborima u Austriji podigla je dosta prašine u europskim medijima. Lansirana je uobičajena teška retorička paljba na račun pobjednika, poput “nacisti” ili “ekstremna desnica”, koji bi trebali emotivno blokirati svaku potrebu za razmišljanjem. Čitajući te priloge čovjek dobije dojam kao da se Hitler osobno povampirio i umarširao u Beč. Piše to Borislav Ristić za Večernji list.
No, kako bismo otkrili što je stvarno posrijedi, trebali bismo primijetiti kako je Austrija samo najsvježiji primjer jednog procesa koji je već duže vrijeme na djelu širom Europe.
Alternativa za Njemačku
Tako je i na nedavnim izborima u tri njemačke pokrajine slavila Alternativa za Njemačku (AfD), koja je uzela drugo mjesto u Saksoniji i Brandenburgu, a odnijela pobjedu u Tiringiji, dok je vladajuća lijeva koalicija prošla katastrofalno.
To što je, unatoč stalnoj medijskoj propagandi protiv njih, Alternativa povećala podršku svida je već nevjerojatan uspjeh. Ali je gotovo nevjerojatna njihova pobjeda u Brandenburgu, koji je dosad bio uporište lijevog SPD-a.
Radi se o pravom tektonskom pomjeranju političke scene. Kako bi spasili stvar, desni CDU je pritekao u pomoć socijaldemokratima, kako bi ostavili izvan vlasti “ekstremnu desnicu”.
Diljem Europe ‘zbijaju se redovi’
Podrška kršćanskih demokrata socijaldemokratima i nije neka novost. I samo govori o tome kako elita jako loše prima “nove igrače” u političkom prostoru. To nije ništa specifično za Njemačku.
Diljem Europe možemo vidjeti kako stranke koje su godinama glumile kako su oporba jedni drugima, sada “zbijaju redove”. Kako bi se obračunali sa stvarnom alternativom uhodanom političkom poretku.
Nešto slično smo proteklog ljeta mogli opetovano vidjeti i u Francuskoj, gdje je antiimigrantska stranka Nacionalno okupljanje Marine Le Pen odnijelo pobjedu u prvom krugu, da bi se u drugom krugu dojučerašnji “rogovi u vreći” svih ostalih stranaka ujedinili u veliku koaliciju i obustavili međusobne napade, kako bi spriječili pobjedu Le Pen u drugom krugu. U čemu su na kraju očekivano i uspjeli.
Problem nekontrolirane imigracije potresa temelje Europe
Problem nekontrolirane imigracije očito potresa političke temelje Europe. Imigracija ima smisla samo onda kada ona na pozitivan način unapređuje život lokalnih ljudi. A to je obično u sretna vremena ekonomskog rasta, kada se domaćini ne osjećaju ugroženima.
No, ovo nisu baš sretna vremena u Europi. A imigranti i dalje pristižu, što samo govori kako nešto drugo, a ne dobrobit domaćina, stoji iza politike “otvorenih vrata”.
Pravu revoluciju u stavu prema imigraciji možemo vidjeti na sjeveru Europe, gdje je Danska, recimo, postala prešutno neprijateljski nastrojena prema imigraciji. Dok Švedska sada sasvim otvoreno najavljuje deportacije za svoje imigrante. Čak i one koji imaju njihovo državljanstvo. Ako se sjetimo kako je Švedska do samo prije par godina bila primjer fanatičnog prihvaćanja imigranata, ovo je pravi zemljotres.
Europska politika – globalni provincijalni događaj?
Možda će netko reći kako sve to i nije toliko važno, kako je europska politika samo provincijalni događaj gledano na globalnoj ravni, dok se trendovi globalne politike određuju u centru, a taj centar je u Washingtonu. Europa svakako nije centar u novom multipolarnom svijetu. Međutim, ponekad i provincija može ukazivati na nove trendove.
Revolucije se nikad ne događaju u centru, već na periferiji. Rimsko carstvo nije propalo u Rimu, već na periferiji. Komunizam nije pao u Moskvi, nego u rubnom Bukureštu i Pragu.
Slično tome, možda i danas europska periferija nagovještava velike događaje na globalnoj, odnosno, globalističkoj sceni? Možda će ovi trendovi uskoro postati pravilo koje određuje i politiku centra?
*Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Izvor: narod.hr
