Pojam “po babi i po stričevima” u Sisku, gradu slučaju, dobiva sasvim novo značenje. Najnovija priča stiže iz sisačkog Doma kulture Kristalna kocka vedrine u kojemu je nakon prošlogodišnje smjene vlasti pod SDP-ovim patronatom na mjesto ravnateljice zasjela Valentina Ivanković Pelikan.
Ta, politički odabrana osoba, prema dobro obaviještenim izvorima bliskim sisačkim vlastima, želi ukloniti, izbaciti na cestu politički nepodobne – između ostalih, primjerice, samohranu majku i kćer poginulog hrvatskog branitelja.
Ivanković Pelikan, inače kći gradskog vijećnika HSP-a Miše Ivankovića na natječaju je za vođenje Doma kulture prošla iako, kažu upućeni, ne zadovoljava jedan od osnovnih uvjeta – nema staža u visokoj stručnoj spremi.
Čak ni ta činjenica zbog koje je, između ostalog, pokrenut i sudski spor za utvrđivanje valjanosti provedenog natječaja nije spriječio njezinu prijateljicu, gradonačelnicu Kristinu Ikić Baniček (SDP) da joj uruči godišnju nagradu grada Siska. Naravno, nagradu nije dobila zbog rada u Domu kulture, već zbog rada u njezinom privatnom plesnom klubu! Ne treba posebno naglašavati da je ponosan otac, Mišo Ivanković, kao i kod imenovanja za ravnateljicu, dignuo ruku u Gradskom vijeću i za ovu nagradu. Na spomen sukoba interesa, naravno, odmahuje rukom.
Ivanković Pelikan pohvalila se u medijima. Njezin privatni klub broji oko 170 članova, a mjesečna je članarina 170 kuna, dakle, ni gotovo 30 tisuća kuna nije dovoljno za pristojan život pa mora raditi i kao ravnateljica. O sukobu interesa svi šute.
I dok njoj deseci tisuća kuna mjesečno nisu dovoljni, odlučuje se na odvažan korak racionalizacije poslovanja u gradskoj ustanovi, o kojoj, potvrđuju nam u razgovoru njezini zaposlenici, ne zna baš previše, a u racionalizacijama takvog tipa, naravno, tvrde dobro obaviješteni – nikad nije sudjelovala.
Racionalizacija u obliku nove sistematizacije predviđa otpuštanje osam od 40 zaposlenih. No, ono što je najzanimljivije to je izbor ljudi koji po njenome ne zaslužuju zarađivati za kruh. Na “listi za odstrel”, kako Siščani ovih dana nazivaju taj sramotan popis ljudi, nalaze se branitelji, djeca poginulih branitelja, samohrane majke, majke bolesne djece, ali i politički neistomišljenici.
Za takvu sistematizaciju neki ljudi bi trebali dići ruku. Predsjednik Upravnog vijeća Doma kulture je Stanislav Radičanin. Za njega se ne zna u kulturnim krugovima, već ga se prepoznaje kao partnera direktorice gradskog Gospodarenja otpadom Sandre Divjakinje. Njih oboje stranački su prijatelji SDP-ove gradonačelnice. Uz njega, o sudbinama ljudi odlučuje i jedan umirovljenik, Ivan Spehnjak, kojega djelatnici Kristalne kocke vedrine nikada nisu vidjeli niti na jednoj kazališnoj predstavi, koncertu ili kino projekciji. Ostale dvije članice Upravnog vijeća stranačke su prijateljice ravnateljičinog oca, HSP-ovke Jasna Kapelec i Diana Gudec. Gospođa Kapelec učiteljica je u školi, a gospođa Gudec službenica na sudu.
Ministarstvo kulture (HNS) sigurno ima mišljenje o ovakvom sastavu vijeća.
Da bi ipak svima bilo jasno kako je moguće da se ovako nešto događa važno je istaknuti činjenicu da upravo dva HSP-ova glasa, Miše Ivankovića i Zdenka Korena u Gradskom vijeću osiguravaju gradonačenici Ikić Baniček ostanak na toj funkciji.
No, to ne treba čuditi kada se zna da upravo HSP na vlasti već treći mandat drži i, doduše sada uhićenu županicu, Marinu Lovrić Merzel.
Nakon desetaka pravno upitnih otkaza u gradskoj upravi i trgovačkim društvima najnoviji slučaj sisačke kulturne ustanove samo je nastavak revanšističke i antihrvatske politke koalicije SDP-HNS-HSU-HSP-HL.
Niti je u SDP-u socijalne osjetljivosti, niti je u HSP-u domoljubne odanosti prema vrijednostima Domovinskog rata kojeg tako često, doduše samo prigodničarski, zazivaju s govornica. Drugovi HSP-ovci, ruka u zrak za otkaz djetetu poginulog branitelja, kažu sugovornici naroda.hr, koji su iz razumljivih razloga željeli ostati anonimni.
O financijskoj šteti koju će grad pretrpjeti nakon što završe svi radno – pravni sporovi koji su već pokrenuti, ali i oni koji se najavljuju, teško je nagađati. O puno konkretnijim ciframa može se razgovarti kada je riječ o tužbama koje će oštećeni zaposlenici pokrenuti direktno protiv odgovornih osoba, direktora i ravnatelja. A tu je riječ o razno – raznim tužbama. Od onih za uznemiravanje, mobing, diskriminaciju po raznim osnovama i da dalje ne nabrajamo, ali sve će to platiti na kraju hrvatski građani.
Ali, ako nitko drugi, u Sisku će barem suci imati posla.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
