U svojim početcima u komunističkoj Jugoslaviji grb Hrvatske je bio s početnim bijelim poljem (o čemu također postoje povijesni dokazi), naknadno komunistička Jugoslavija je propisala da na grbu crveno polje mora biti prvo, naravno uz zvijezdu petokraku. Početkom devedesetih se u uporabu vraća grb s prvim bijelim poljem, a potom se formira službeni grb Republike Hrvatske s prvim crvenim poljem iznad kojeg je kruna, piše Silvana Oruč Ivoš.
Majstor podjela Milanović, čovjek koji za narod s premijerske funkcije kaže mi ili oni, započeo je svoju predizbornu kampanju – u šumi Brezovica!? Gdje je 1941. navodno formiran Sisački partizanski odred iako su živi svjedoci tih događanja kao što je Lojze Butorac – inače blizak prijatelj Vlade Janjića Cape kojem se pripisuje osnivanje Sisačkog partizanskog odreda – posvjedočili i iznijeli dokaze kako je to potpuna laž. I da nikakvog odreda nije bilo nego da su se tamošnji komunisti, koji su tada odlično surađivali s ustašama jer su im ciljevi u odnosu na Kraljevinu Jugoslaviju bili isti, a tek nakon pucanja dogovora Staljina i Hitlera – odlučili povući u ilegalu te su otišli u obližnje šume. No, kao da koga u Hrvatskoj zanimaju povijesne istine. Zato početak kampanje u Brezovici ne možemo tumačiti drugačije nego kao Milanovićev nastavak politike podjela i nametanje teze kako u „slučajnoj državi“ Hrvatskoj još uvijek dominiraju – fašisti.
U istoj su se ulozi u šumi Brezovica našla i dva bivša predsjednika Stipe Mesić i Ivo Josipović. Prvi ustašoide (što god to značilo) vidi svugdje, osim ako u pitanju nije lova tih istih ustašoida. Tada pokazuje zavidnu spretnost u pospremanju kuverti koje se potom gube u bespućima njegovih džepova. „Veliki antifašist“ Mesić bez problema je svojedobno Srbima poručio da idu iz Hrvatske zajedno s blatom koje su donijeli na svojim opancima. Drugom, Ivi Josipoviću, pak, priviđale su se ustaške guje što je obilato koristio da ocrni državu kojoj je predsjednik.
Inače ta opčinjenost ustašama u 2019. postaje tragikomična. Klika, interesno navezana na propali diktatorski komunistički sustav i propalu bivšu državu, sustavno proglašava sve one koji, recimo, osuđuju masovne partizanske i komunističke zločine, odaju počast nevinim žrtvama voljenog vođe Tita, dragovoljce HOS-a, branitelje, vjernike, mlade koji slušaju Thompsona, sve one koji sebe vide kao konzervativce… Toj kliki iz bivšeg sustava trebaju ustaše jer kako bi inače oni opravdali svoje postojanje. Što bi radio Pupovac i kako bi ubirao novce poreznih obveznika kada se ne bi obračunavao s fašizmom u Hrvatskoj?! Mnogi drugi, pak, napadima na fašiste i ustaše, pod svaku cijenu nastoje zataškati zločine svojih roditelja počinjene za vrijeme komunističke diktature. I dobro im ide.
Do kuda ide histerija u traženju ustaša slikovito pokazuju nedavni naslovi u nekoliko domaćih novina gdje su načelniku Općine Konjščina zamjerili što je fontana koja je u izgradnji, u obliku slova U?! Jer, da Konjščinu vode ustašoidi dokazuje što su klupe oko fontane navodno postavljene u obliku slova U?! Doduše slovo U ne vidi baš svatko, ali mnogi još funkcioniraju po načelu što se babi tilo, to joj se i snilo. Kako god bilo, načelnik Konjščine Krznar pojasnio je tim, poprilično neukim, lovcima na ustaše da je ideja projektanta bila napraviti apsidu koja se vrlo često koristi(la) u crkvenoj arhitekturi. Pa i puno prije ustaša.
Ta histerija u traženju ustaša i negiranju zločina partizana, komunističke diktature, a onda i velikosrpske agresije, vidljiva je i u napadima na sve one koji na ovaj ili onaj način izlažu šahovnicu s prvim bijelim poljem. Pa je tako i to postao dokaz da je netko ustaša. Čak su pojedini ugledni mediji podlegli toj histeriji pa su objavljivali krivotvorene grbove kroz povijest. Za početak prvo bijelo polje u hrvatskoj šahovnici pojavilo se krajem 15. stoljeća i to u krugu Habsburgovaca (čak je i krunidbena zastava posljednjeg Habsburgovca koji je vladao Hrvatskom, Karla IV. bila s bijelim poljem), a upotrebljavali su ga oni koji su htjeli vladati hrvatskim prostorima. Bijelo-crvene kockice simbolizirale su Hrvatsku kao predziđe kršćanstva jer je bilo vrijeme osmanlijskih napada. Zanimljivo u to vrijeme koristile su se obje verzije – prvo bijelo polje ili prvo crveno polje na šahovnici. Kasnije, NDH je prvi put propisala da ide prvo bijelo polje, a korišten je troplet u obliku slova U.
U svojim početcima u komunističkoj Jugoslaviji grb Hrvatske je bio s početnim bijelim poljem (o čemu također postoje povijesni dokazi), naknadno komunistička Jugoslavija je propisala da na grbu crveno polje mora biti prvo, naravno uz zvijezdu petokraku. Početkom devedesetih se u uporabu vraća grb s prvim bijelim poljem, a potom se formira službeni grb Republike Hrvatske s prvim crvenim poljem iznad kojeg je kruna.
Iz tih činjenica jasno je da su oba grba, bez obzira na prvo polje – povijesni hrvatski grbovi. U stotinama primjera povijesnih dokumenata, zastavama brojnih ustanova i društava, na građevinama korišten je upravo grb s prvim bijelim poljem, a u javnosti najdojmljiviji je grb Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije na crkvi svetog Marka u Zagrebu na kojem šahovnica počinje s prvim bijelim poljem. Stoga je govoriti o grbovima s prvim bijelim poljem kao ustaškim simbolima ne samo netočno i manipulativno, nego i znak potpunog neznanja.
U Republici Hrvatskoj, Zakon o grbu i zastavi propisuje izgled i uporabu službenih simbola RH, kao i to gdje i u kakvim se prigodama oni ističu. Međutim, ni jednim hrvatskim zakonom nije zabranjeno isticati druge povijesne grbove ili zastave. Pa ni povijesni hrvatski grb iz 15. stoljeća s prvim bijelim poljem. Mnoga društva povijesne grbove imaju utkana u svoje znakovlje. Zanimljivo, oni koji se u javnosti najviše bune protiv uporabe jednog hrvatskog povijesnog grba, bez problema ističu simbole komunističke diktature koja je pobila najviše nedužnih ljudi u Hrvatskoj. Unatoč tome što je brojnim direktivama Vijeća Europe isticanje znakovlja komunističkih diktatura – zabranjeno!?
* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr
