Kada se obilježavala 200. godina od rođenja F. Chopina, ovim poljskim glazbenim genijem bavilo se iz mnoštva kutova.
Najzanimljiviji su donijeli prirodoznanstvenici. Tako su Španjolci M. V. Caruncho i F. B. Fernandez u reviji “Medical Humanities” došli do nevjerojatnog otkrića u pogledu Chopinove iznimne nadarenosti, piše Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.
Polazeći od svjedočanstava kako je Chopin mogao “sanjati otvorenih očiju dok je svirao klavir”, Caruncho i Fernandez, nakon obilne znanstvene analize na stotinjak stranica, došli su do zaključka da su Chopinove glazbene sposobnosti bile posljedica patologije mozga, jer je Chopin bio epileptičar.
(…)
Neredi i prijepori
Prošlu godinu, kao i prethodnu, a vjerojatno i ovu nadolazeću, obilježio je COVID i sve žustrije podjele, neredi i prijepori koji prijete disoluciji društva, čak i raskolu u Crkvi. Čini se da je uzrok svemu tome potreba za pretjeranom jasnoćom, potreba da se sve znanstveno i nepogrešivo objasni i olako riješi, da se ne griješi. Takvo shvaćanje znanosti nije znanstveno, to je “vjerovanje u znanost”, pseudoreligijski i ideološki pristup znanosti zvan scijentizam.
Sama znanost ne vjeruje u sebe jer duša ozbiljne znanosti nije “vjera”, već dvije banalne riječi – sumnja i pogreška. Sve suprotno ideologizaciji znanosti. Jedna od definicija ideologije jest da je ona nešto partikularno, a predstavlja se kao univerzalno, kao pretenzija na totalno tumačenje zbilje. Slučaj Chopina i objašnjenja njegove genijalnosti koju je “znanost” željela svesti na (patološke) procese u mozgu zoran je primjer takvog scijentizma, ideologiziranja znanosti.
No, osim scijentizma kao znanstvenog fanatizma, COVID je na vidjelo donio i drugu vrstu krajnosti, fanatizma, također gotovo religijskog, koji znanosti, koja sumnja i griješi, ali tako napreduje kroz cijelu svoju povijest, oduzme svaku vjerodostojnost samo zato što je, zamislite – nesavršena, sklona pogreškama i lutanjima.
Rasprava i fanatizam
Potpuno iracionalno opiranje mjerama, proizvodima koje znanost i (biomedicinski) znanstvenici trenutno nude teško je shvatljivo. Rasprava je dobrodošla, suprotna mišljenja, ali fanatizam…
Fanatizam ljudi koji očito imaju neka tajna znanja i spoznaje, apsolutne sigurnosti kao i scijentisti, pa nas pozivaju da ne budemo ovce pred “farmaceutskom mafijom” i “stožerašima”, a istodobno uzimaju lijek koji je namijenjen i – liječenju ovaca!?
Možda je znanost, cjepivo i sve ovo oko COVID-a dio neke velike globalne zavjere, možda nas truju, možda žele smanjiti svjetsko pučanstvo spašavajući ljudske živote (zanimljiva kontradikcija); takve sigurnosti o cijeloj pozadini COVID krize nemam, no neću je apriori isključiti, već pokušavam analizirati.
(…)
Sloboda izbora i govora
Ima ih i saborski zastupnik Hrvoje Zekanović koji je zbog sasvim banalne činjenice da je pozvao ljude na cijepljenje ekskomuniciran od strane stranačke inkvizicije i bio izvrgnut bijesu dijela fanatične javnosti. Čemu takva isključivost zbog izgovorenog stava od strane ljudi koji se inače zalažu za slobodu izbora i govora?
Da ne bude zablude, niti je Zekanović usporediv s Chopinom, i obrnuto. Oni tek simbolički, kada je znanost, pseudoznanost te scijentizam u pitanju, predstavljaju fenomen koji je obilježio prošlu godinu na rubu građanskog i vjerskog rata, koji i u novoj godini ima optimistične prognoze nastavka. Možda nam svima manjka malo autoironije kakvu je pokazao jedan od najvećih znanstvenika u povijesti, Tycho Brahe, koji je pred smrt rekao: “Živio sam kao mudrac, a umro kao idiot.”
Za obrnuti slučaj, barem ja, ne znam, da je netko tko je cijeli život živio kao idiot, umro kao mudrac. S COVID-om ili bez njega…, zaključuje Ivica Šola u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Slobodnoj Dalmaciji.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
