Starešina: Hrvatska pravda za Vukovar svedena je na dvojac iz Negoslavaca

Vjerojatno ste posljednjih dana primijetili vijest da je u Negoslavcima kod Vukovara uhićeno osam mještana. Načelnik Negoslavaca Dušan Jeckov odmah je objasnio da su ti ljudi 1991. godine bili zaposlenici “Vupika”, izrazivši nadu da će ih većina biti puštena kući. Kao da je znao, tek dvojica “zaposlenika“, takozvani 57-godišnjak i 72-godišnjak, zadržani su u istražnom zatvoru. Kako nam dramatično preniješe izvjestitelji, sumnjiči ih se da su bili dio “zloglasnog špalira smrti“. No što je to bio “špalir smrti“ na Ovčari, koliko je pridonio zločinu, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju koju djelomice prenosimo.

Kako sam još od 1995. godine, od prve optužnice Haaškog suda za predmet “Vukovarska bolnica“ pratila sudski rasplet ovog slučaja, znam koliko je važno razumjeti sve njegove faze, pa i taj “zloglasni špalir smrti“, smjestiti ga u kontekst zločina nad pacijentima, ratnim zarobljenicima i civilima odvedenim iz Vukovarske bolnice, mučenim, pogubljenim i zakopanim u skrivenu masovnu grobnicu na bivšem mrcilištu (mjestu gdje se pokapala stoka) poljoprivrednog dobra Ovčara.

No krenimo od početka. Zločin je počeo nakon što je JNA s pridruženim četničkim postrojbama osvojila Vukovar, u noći između 19. i 20. studenoga 1991., kada je u terenski štab JNA u Negoslavce iz Beograda stigla najjača ekipa KOS-a, predvođena njegovim tadašnjim šefom, generalom Aleksandrom Vasiljevićem.

Negoslavci, srpsko selo potpuno radikalizirano velikosrpskom politikom bili su tada četničko uporište (bez navodnika) i baza JNA za osvajanje Vukovara s južne strane grada. Sam vrh KOS-a, zajedno sa KOS-ovim oficirima na terenu, od kojih je javno najistaknutiji bio major Veselin Šljivančanin, te je noći u Negoslavcima zapečatio sudbinu ljudi koji su noć kasnije pobijeni na Ovčari.

>(VIDEO) Penava o uhićenjima osumnjičenih za ratni zločin na Ovčari: ‘Tajming je sumnjiv’

>(VIDEO) Mlinarić za Narod.hr o uhićenjima osumnjičenih za ratni zločin na Ovčari: ‘Te su ljude mogli uhititi i prije 20 godina’

U svome štabu u Negoslavcima KOS-ova ekipa na čelu s Vasiljevićem imala je popis svih ljudi u bolnici, koji su dan ranije oficiri KOS-a Šljivančanin i Karan odnijeli iz bolnice. S tih su popisa izabrani ljudi na pogubljenje. Operaciju je trebalo obaviti prije nego što u Vukovar sljedećeg dana stignu predstavnici Međunarodnog Crvenog križa i Liječnika bez granica. Jedan od Vasiljevićevih kapetana dobio je naređenje da iz Srbije pribavi autobuse za njihov prijevoz.

Šest autobusa, pet civilnih i jedan vojni, u rano su jutro sljedećeg dana stigli pred stražnji ulaz u bolnicu. Istodobno, u bolnicu su iz Negoslavaca stigli oficiri KOS-a zajedno sa svojim lokalnim suradnicima: srpskim teritorijalcima i četnicima, uz pomoć kojih će izvršiti takozvanu “trijažu“ u bolnici.

Dok je Šljivančanin u zatvorenoj dvorani držao političko predavanje zaposlenicima bolnice, oficiri KOS-a su uz pomoć lokalnih suradnika i vojnika (koji su iznosili ranjenike), izveli iz bolnice sve muškarce s popisa i smjestili ih u autobuse. U vojni su autobus smješteni oni koje je KOS ocijenio kao najzaslužnije za obranu Vukovara. Ili u njihovoj terminologiji – najveće ustaše. Među njima je bio i ranjeni francuski dragovoljac Jean Michel Nicolier.

Prema naređenju oficira KOS-a, za njih su već tada kopane grobnice: jedna za dvjesto ljudi iskopana je na mrcilištu Ovčara, druga sa šezdeset žrtava iz vojnog autobusa još uvijek nije pronađena. Prije gubilišta, u pratnji vojne policije JNA odvezli su ih u tzv. hangar, bivše skladište strojeva na Vupikovu poljoprivrednom dobru Ovčara.

Oficiri KOS-a vodili su i nadgledali cijelu operaciju cijelo vrijeme. Pred hangarom su organizirali taj “zloglasni špalir“ od pripadnika srpske teritorijalne obrane i četnika, skup sadista i ništarija koji su s posebnim užitkom tukli, mučili, ponižavali ljude određene za pogubljenje. To je bila uloga “špalira smrti“ u zločinu. Uloga ništarija u masterplanu vodstva KOS-a.

Trideset godina poslije, hrvatska država izvodi pred lice pravde prve (!!!) osumnjičenike za Ovčaru – i to dvojicu ništarija iz špalira.

I sad bih ja trebala pljeskati toj novoj hrvatskoj pravdi? A znam i da ova dvojica iz špalira u sudskom procesu ne mogu odvesti nigdje dalje od sebe samih. Za razliku od one druge dvojice koji su kopali jamu, a koji do danas nisu privedeni, već je smijenjen policajac (Nikola Kajkić) koji ih je istraživao. Oni su barem kao svjedoci mogli dovesti do JNA nalogodavaca. Barem zbog vjerodostojnog povijesnog pamćenja, ako je već za pravdu prekasno. Ili je i pamćenje nepoćudno? Jer ono optužuje, piše Višnja Starešina u kolumni za Slobodnu Dalmaciju.

* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.