Na Haškom sudu počeo je žalbeni postupak na presudu čelnicima Hrvata iz Bosne i Hercegovine koji su 2013. osuđeni na zatvorske kazne od 10 do 25 godina zatvora za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja i teška kršenja Ženevske konvencije u ratu u BiH. Šestorica dužnosnika nekadašnje Herceg-Bosne Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić osuđeni su na ukupno 111 godina zatvora.
Gostujući u HRT-ovoj emisiji “Tema dana” novinarka i publicistkinja Višnja Starešina kazala je da je danas postalo jasno da je temeljni cilj ovoga postupka – politički cilj. Smatra da su posljedice presude uistinu ozbiljne i za stabilnost i sigurnost Hrvatske i opstanak Hrvata u BiH. Sud je poslužio kao sredstvo nastavka rata i nastavka ratnih politika na drugi način. Prvostupanjska presuda, način kako su izvođene kaznene odgovornosti, pravni standardi koji su primjenjivani – služili su pred lokalnim sudom u BiH da u modificiranom obliku na selektivan način vode slične postupke, rekla je. Istaknula je da se još 1996. vidjelo da je jedan od fokusa tužiteljstvu kriminalizirati Herceg-Bosnu i hrvatsku politiku prema BiH. Kaže da ponekad osjeća nelagodu kada su ovakve emisije jer se toliko malo u Hrvatskoj zna i o samom postupku koji se vodi i o Sudu. Otprilike se svakih pet godina nešto o tome kaže, a poslije toga je šutnja koja je nevjerojatna s obzirom na zaista ozbiljne posljedice, dodala je.
Vesna Alaburić, odvjetnica generala Milivoja Petkovića, kazala je da mišljenje suca Jean-Claude Antonettija, koji je zaključio da zajednički zločinački pothvat nije postojao kako ga opisuje optužnica, neće biti uopće relevantno u ovome postupku zato što je sudac odlučio ne primjenjivati koncept udruženog zločinačkog pothvata kao princip pravne odgovornosti, nego je osuđujuću presudu donio pod drugim oblicima odgovornosti. On ne misli da naši branjenici nisu krivi. Ono što se može očekivati je da ovo Vijeće pomnije razmotri sve dokaze i da vidi da objašnjenje koje je dalo Raspravno vijeće nije jedino moguće i nije razumno i da naprosto utvrdi da vrlo teški zločini koje nitko ne spori, nisu bili posljedica nekog zločinačkog plana. Ako to uspijemo postići ćemo jako puno – da nije postojao zločinački plan kako je utvrdilo Raspravno vijeće, rekla je Alaburić.
Ovo je zaista najsloženiji proces ikada, kazneni, koliko je nama poznato, pred bilo kojim međunarodnim ili nacionalnim sudom – i po broju optuženika, broju zločina, po vremenskom periodu koje je optužnicom obuhvaćeno. U tom kontekstu apsolutno nije bilo moguće razgovarati o pojedinim zločinima na način kako se to inače čini u kaznenim postupcima. Nijedan od okrivljenika nije neposredni počinitelj zločina. Tako se vodila jedna gotovo politička rasprava u sudnici i po tome će ovaj predmet zaista biti kuriozitetan, izjavila je Alaburić.
Profesor dr. sc. Miroslav Tuđman kazao je: kada sve svedete na ono bitno i relevantno onda imate ovu situaciju – Bosna i Hercegovina ne bi opstala da nije bilo Hrvatske. Što se tiče same konstrukcije optužnice, ne postoje napadni planovi HVO-a da bi se išlo u etničko čišćenje, što se ovdje prigovara. Također, hrvatska strana u BiH je potpisala Vance Owenov plan po kojima su provincije osam i deset dominantno hrvatske. Prema tome ona ih nije imala razloga niti osvajati niti išta drugo raditi, nego se branila. Također, na kraju 1993. godine je 150.000 Hrvata protjerano s tog područja, a oko 2.000 civila je ubijeno, rekao je Tuđman.
Voditelj Branko Nađvinski upitao je Višnju Starešinu zna li odgovor na pitanje koje često postavlja – zašto je Hrvatska, odnosno sustav dopustio da se nastavi politika kriminalizacije države koja danas ima teške pravne posljedice. Starešina je kazala da još uvijek traži odgovor, ali da ne može razumijeti – da ako je ona mogla vidjeti kao dopisnica prije 20-ak godina kamo vodi takav način postavljanja postupka, ne može onda razumjeti da to sustav nije prepoznao. Osobito se pitam kako je to hrvatski sustav djelovao. Mislim da je to jedan od najvećih problema – od temeljnog postavljanja prema postupku, od slanja dokumenata na nerazjašnjene načine (haškom sudu i sarajevskom sudu), dogovora koji su se pokazali na štetu hrvatske strane. Kako to da nitko ne postavlja pitanje što je DORH učinio da istraži zločine počinjene nad Hrvatima?, upitala je Starešina.
Tuđman je dodao da su optužnice došle nakon 2000. godine. Hrvatskoj politici je odgovaralo da kriminalizira politiku prvoga predsjednika RH. Iz Ureda predsjednika RH su se sa tendencijom da se krivo prikaže situacija – slali dokumenti, lažno svjedočilo, od Stjepana Mesića pa na dalje. Ta je politika bila bezumna, bez pameti, rekao je Tuđman.
