Hoće li Vlada za svako novorođenče isplatiti 1000 eura? Hoće li novac za to uzeti iz sredstava namijenjenih zapošljavanju mladih? U emisiji Otvoreno analizirali su saborska zastupnica HDZ-a Sanja Putica, bivši ministar rada i mirovinskog sustava Mirando Mrsić, demograf Stjepan Šterc, makroekonomistica Marijana Ivanov i Dijana Kobas Dešković s Instituta za istraživanje i edukaciju Zaposlena mama.
“Vlada će pronaći sredstva za 7500 kuna za svako novorođenče, kako je i obećala, a ona neće biti namaknutu iz sredstava za aktivno zapošljavanje mladih”, pojasnila je saborska zastupnica HDZ-a Sanja Putica. Nova Vlada radi punom parom na osmišljavanju bolje demografske politike u zemlji. Potvrdila je da da stručno osposobljavanje mladih ostaje, ali Mirando Mrsić nije se složio te rekao da, ako se doista smanjuju sredstva za aktivno zapošljavanje čak četiri puta, onda sredstava za to neće biti.
Mrsić je rekao da mjera od 1000 eura po djetetu je dobra, ali je parcijalna – važnije je osigurati sigurna radna mjesta, naročito za žene, plaću za vrijeme porodiljnog dopusta, itd.
Demograf Stjepan Šterc smatra da je demografska politika strateško pitanje zemlje. “Prije svega, maknimo se iz politizacije, ovo je državničko pitanje. Natalitet je temelj gospodarskog razvoja. Ova je mjera dobar početak. Ovo je strateško pitanje. Mi imamo 55 posto porast prirodnog pada u odnosu na prošlu godinu. Ovo mora preuzeti posebna institucija kao u Izraelu. Njima je to središte nacionalne sigurnosti. Logično bi bilo da natalitet ima ministarstvo, ako smo za to da zaustavimo odumiranje Hrvatske”, veli Šterc.
“Mladim obiteljima je najvažnija ekonomska sigurnost. Sve financijske i životne odluke moraju se planirati. Činjenica je da postoje velike imovinske razlike. Prva poruka je da štedjeti moraju svi. Jasno je da doprinose ima i država kroz različite mjere. Među ostalim to je i ova mjera. Kad se ekonomsko stane u zemlji poboljša tada će se poboljšati natalitet. No i stil života je takav. Djeca su investicija”, dodala je Ivanov.
“Godišnje umire 17 000 više ljudi nego što se rađa. Zato je nužno imati instituciju na najvišoj upravljačkoj razini koja bi se bavila ovim pitanjem, tj. državni ured koji je iznad ministarstava. Nakon gospodarstva, demografska revitalizacija zemlje je najvažnija”, rekao je Šterc. Spomenuo je potrebu za revitalizacijskim i imigracijskim modelom te objasnio da razvijeni svijet jedino priznaje tzv. selektivnu imigraciju. Mrsić se nadovezao rekavši da u trenutku kad nam počinju rasti plaće, postat ćemo zanimljiviji Bugarima, Rumunjima i drugima. “Također, važno je već sada početi razgovarati o selektivnoj imigracijskoj politici, tj. o profilu radnika koji će nam trebati za petnaestak godina”, dodao je Mrsić.
“Ova mjera će zaštititi financijsku situaciju mladih roditelja, ali tek kada se poboljša ekonomsko stanje zemlje će se i mladi ljudi početi odlučivati na djecu”, rekla je markoekonomistica Marijana Ivanov. “Djeca nisu trošak, već naša najveća investicija. Hrvatskoj fali dobnih generacija koje bi bile veći potrošači, u većoj mjeri raspoloživi na tržištu rada i pokretači ekonomije s različitih aspekata.”
Dijana Kobas Dešković s Instituta za istraživanje i edukaciju Zaposlena mama spomenula je uspješni skandinavski te francuski model koji ima poticajne financijske mjere, ali istovremeno rade na infrastrukturi i vrtićima. “U Hrvatskoj samo jedan posto očeva koristi dopust, a država može zajedno s poslodavcima aktivno raditi na promociji fleksibilnije mogućnosti rada – i za muškarce i za žene. Primjerice, da se netko s porodiljnog ili roditeljskog dopusta može vratiti ranije od 12 mjeseci, ali ukupni broj dana može koristiti sve do polaska djeteta u školu.”
“Najvažnije je štititi položaj žene”, istaknuo je Mrsić, “i donijeti takvu politiku koja će omogućiti roditeljima da imaju više djece”. U tom smislu sadašnja Vlada, smatra on, ide krivim putem. Putica je pojasnila da je ovo tek jedna od mjera. Nada se da će gospodarski oporavak donijeti i otvaranje novih radnih mjesta, a pritom je važan i ravnomjeran razvoj zemlje.
Ivanov je objasnila kako se mogu namaknuti sredstva za populacijsku politiku, tj. da se roditelji lakše odluče imati djecu – primjerice, od poreza od dohotka na kamate na štednju, od poreza na dohodak od kapitalnih dobitaka, ili kad-tad od poreza na nekretnine, tj. preraspodjela od onih koji su se koncentrirali na materijalno bogatstvo prema onima koji bi ulagali u ljudsko bogatstvo.
