Dok je Vlada susjedne Slovenije zabranila proslavu i obilježavanje Dana mladosti iz razloga jer se totalitarni režimi ne mogu slaviti i jer se nove naraštaje mora obrazovati u duhu Ustava, hrvatska Vlada to nije učinila.
Upravo suprotno, u Kumrovcu su se i ove godine okupili podržavatelji komunističkog diktatora i masovnog ubojice – Josipa Broza Tita, a SDP-ov Ranko Ostojić čak se na Facebooku pohvalio veličanjem totalitarnih simbola.
> Tito na svim listama najvećih zločinaca 20. stoljeća!
Na društvenoj mreži uz komentar “Pozitiva iz Kumrovca”, svojim se dolaskom pohvalio SDP-ovac Ranko Ostojić, bivši ministar unutarnjih poslova u Vladi Zorana Milanovića.
Na jednoj od fotografija, širokog osmijeha Ranko Ostojić veselo pozira zagrljen između osobe koja na majici ima sliku jugoslavenskog komunističkog diktatora Josipa Broza Tita, i muškaraca s komunističkom šiltericom u crvenoj majici s velikim srpom i čekićem iznad kojega stoji akronim SSSR na ćirlici.
Dvostruki kriteriji hrvatskih medija
U slučaju Ranka Ostojića i njegovog veselja okruženog totalitarnim simbolima izostali su naslovi o neprimjerenosti veličanja totalitarnih simbola i komunističkog režima. Dvostruki kriteriji medija u odnosu na simbole lijevog i desnog totalitarizma – jasno su vidljivi.
S druge strane sredinom svibnja nekadašnji HDZ-ov Darko Milinović morao se opravdavati, pa čak i sazvati konferenciju za medije tijekom predizborne kampanje zbog fotografiranja sa simpatizerom HDZ-a, koji je na sebi imao majicu na kojoj piše “Lika U srcu”.
“Ne mogu uočiti svaki detalj na majici svakog tko se sa mnom želi slikati,a koji eventualno može izazvati određene nesporazume”, tumačio je Darko Milinović, komentirajući fotografiju na kojoj je zagrlio čovjeka koji je ispod maskirne košulje imao crnu majicu s navedenim natpisom.
Ovim su naslovima mediji popratili tu fotografiju: “Darko Milinović fotografirao se s čovjekom koji veliča ustaški režim”, “NI ‘U’ MU NIJE MRSKO: HDZ-ovac Darko Milinović na stranačkom se skupu fotografirao s notornim ličkim ustašofilom”, “Nije to Lika u srcu, nego ustaštvo”, “Da je HDZ normalna stranka, Milinović bi zbog ove fotografije bio u velikim problemima”, “Darko Milinović na HDZ-ovu skupu pozirao s muškarcem koji nosi majicu sa slovom U”, “USTAŠA S KOJIM SE NASLIKAVAO MILINOVIĆ”, “Milinović na slici s čovjekom koji ima majicu s velikim U: Plenković kaže da ovaj nije vidio”… a došli su i do osobe koja se slikala s Milinovićem: “U spornoj majici se slikao s Milinovićem pa postao najpoznatiji ustaša u zemlji: Ostavite me na miru…”…
Što je bio SSSR?
Savez sovjetskih socijalističkih republika bila je najveća država na svijetu kojom je zločinima, terorom, egezukucijama, gulazima vladala komunistička partija Rusije, a režim je bio ideološki zasnovan na komunizmu i boljševizmu.
Znajući da su Austro-ugarska i Jugoslavija bile tamnice naroda, u ovoj drugoj državi nacionalno je pitanje bilo navodno riješeno (tako je pisalo u školskim udžbenicima), dok je u stvari to rješenje počivalo na krvavom pokolju koji se nije zaustavio 1944. ili 1945. godine, nego je počivao na brutalnom teroru koji se protezao do 1951. godine, a teror manjeg intenziteta ponovljen je u Hrvatskoj početkom 1970-ih kao odgovor na hrvatsko proljeće.
SSSR je nastao 1922. godine, do tada ga je vodio V. I. Lenjin koji umire dvije godine kasnije, a glavnu riječ u prvih 30 godina SSSR-a preuzima J. V. Staljin, koji je doduše dobio rat kao vojskovođa na čelu jedne od dvije najveće antifašističke vojske, ali za Staljina i njegovu državu ne može se reći da je bila demokracija, nego je bila prostor za najgori totalitarizam, po svemu usporediv s drugim totalitarizmima 20. stoljeća. Samo do 1939. ubijeno je ili umrlo u nasilnoj kolektivizaciji sela po pojedinim procjenama i više od 30 milijuna ljudi.
Od 1922. pa do lipnja 1941., kad je Hitlerova Njemačka napala SSSR Staljin je bio krvavi uzor svim komunističkim zločincima, kako se rješava nepodobnih.
Ljude koji su mislili drugačije slalo se u Sibir, od kuda se premnogi nisu vratili.
Kada su u Kraljevini Jugoslaviji zabranjene stranke, vođe KPJ emigrirali su u Pariz da ne bi bili pobijeni u srpskim zatvorima, no desetak godina poslije Staljin je napravio isto samo tisuću kilometara istočnije, pobio je sve dotadašnje vođe KPJ i ostao je samo jedan – koji je postao novi vođa KPJ – Josip Broz Tito.
Titove metode vladanja naučene su od Staljina i NKVD-a. Poznat je Titov govor iz poslijeratnih vremena, gdje kaže da će “naši prestati s NKVD-ovskim metodama”, jer da “pretjeruju”. To pretjerivanje odnosilo se na mučenja i ubijanja bez suda, pravde i ikakvog nadzora.
Nabrajati Staljinove zločine mučan je posao, pa ćemo navesti samo Gladomor u Ukrajini iz 1932./1933., kad je umjetno izazvana glad, gdje je nasilna kolektivizacija i oduzimanje žita uzrokovalo smrt 3 do 5 milijuna Ukrajinaca.
Hrvatski forenzičari otkrili su svijetu da je poljsku elitu likvidirao Staljin
Prof. dr. Eduard Miloslavić i prof. dr. Ljudevit Jurak vođeni samo profesionalnom savješću prihvatili su ponudu da u sklopu međunarodnog istražnog povjerenstva sudjeluju u iskapanju, prvi u Katynu, a drugi na području kod ukrajinskoga grada Vinice na kojem je sovjetska tajna policija NKVD još 1938. pobila 1300 seljaka i radnika.
Iskapajući u Katynskoj šumi, s kolegama, prof. dr. Miloslaviću utvrdio je da su 12.000 poljskih časnika u proljeće 1940. ubili Sovjeti. Na kraju rata prof. Miloslavić spasio se kao američki državljanin bijegom na Zapad, inače bi i on – jer je u odsutnosti osuđen na smrt – postao žrtva komunizma kao njegov kolega prof. dr. Ljudevit Jurak.
Juraka 15. svibnja 1945. godine uhićuju jugoslavenske komunističke vlasti po NKVD-ovom nalogu. Ponuđeno mu je da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjavi da ga je dao pod prisilom, ali je Jurak to odbio. Nakon što je odbio povući potpis Vojni suda Komande grada Zagreba osuđuje ga 9. lipnja 1945. “zbog djela ratnog zločinstva”, na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine. Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak bio je kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao “prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji”, te “svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije”.
SSSR nije nestao Staljinovom smrću 1953. godine, do 1991. godine su Staljinovi nasljednici imali više nego dovoljno vremena nanijeti još puno zla, ne samo izvana podržavajući režime poput Causescuovog, nego i aktivno, prisjetimo se npr. Praškog proljeća 1968. kad su ruski tenkovi u Češkoj zaustavili političke promjene.
Dok je Staljin, prema Daily Mailu, kriv za smrt 40 milijuna ljudi, vođa nacističke Njemačke Hitler je, skrivio smrt 30 milijuna ljudi, a Josip Broz Tito na istom popisu zauzima 13. mjesto ljestvice najgorih masovnih ubojica 20. stoljeća. Britanski list navodi da je Tito odgovoran za smrt 570 tisuća ljudi, uglavnom političkih protivnika.
Veličati SSSR jednako je kao veličati nacističku Njemačku, jer je SSSR po broju zločina među tri režima koji su počinili najveći broj zločina u povijesti.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
