Danas su se u Kumrovcu opet okupili ljubitelji lika i djela komunističkog diktatora i zločinca Josipa Broza Tita. Ponosno su isticali crvenu zvijezdu petrokraku kao simbol narodnooslobodilačke borbe potpuno ignorirajući rezoluciju Europskog parlamenta u kojoj se osuđuju svi totalitarni režimi, i fašistički i nacistički i komunistički, i njihova obilježja. Uz veličanje Tita, crvene zvijezde petokrake, ‘titovki’, isticala se i jugoslavenska zastava pod kojom su počinjeni brojni zločini u Domovinskom ratu devedesetih godina.
Dok su se u Kumrovcu u subotu veličali simboli totalitarizma i zločina, u Slavonskom Brodu bio je u tijeku komemorativni program pod nazivom “Mali križ – velika žrtva” na kojem su se okupile udruge civilnih žrtava rata kako bi podsjetile na stradanje djece kao civilnih žrtava rata.
Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je u napadima JNA i srpskih agresora poginulo 402 djece.
Predsjednik Saveza antifašističkih boraca Republike Hrvatske Franjo Habulin smatra i da živimo u vremenu “revizije prošlosti i iznošenja laži bez ikakvih sankcija”. Završio je da se borba protiv fašizma nastavlja i danas i da bi bilo loše, da oni koji su izvojevali pobjedu u Drugom svjetskom ratu, budu poraženi danas nakon 72 godine.
Predsjednik Saveza antifašističkih boraca (SABA) rođen je 1957., dvanaest godina nakon Drugog svjetskog rata. Na čelo SABA-e dolazi prije više od tri godine. Na istoj sjednici za zamjenika predsjednika antifašističkih boraca izabran je Josip Milat, koji je tada Katoličku crkvu prozvao da sve više otvoreno postaje ‘propagator fašizma’.
Habulinov zamjenik koji proziva crkvu za fašizam imao je tri godine kada je Drugi svjetski rat počeo, a sedam kada je rat završio. Još je zanimljivije da je njegova protukandidatkinja Iva Marčetić, koja se kandidirala uz Habulina i Milata, rođena 1982. godine.
U Kumrovec je došao i Vilim Matula, nekadašnji član CK SKH, uputivši kritiku bivšim lijevim vladama jer, kako je rekao, nikada javno nisu dale podršku ovom skupu.
Možda bivši komunist i ne može drukčije promišljati, rekavši svojedobno da je u politici od najranije mladosti.
Bio je član Saveza komunista Hrvatske, a na 11. kongresu SKH bio je izabran u Centralni komitet.
U prosincu 1989. godine u Zagrebu se birao CK SKH, Matula i Zdravko Tomac bili su među 75 izabranih u donjoj polovici, Ivica Račan je bio drugi po broju glasova.
> Tito na svim listama najvećih zločinaca 20. stoljeća!
Na društvenim mrežama svojim se dolaskom pohvalio i SDP-ovac Ranko Ostojić, bivši ministar unutarnjih poslova u Vladi Zorana Milanovića.
Podsjetimo, Vlada susjedne Slovenije zabranila je proslavu i obilježavanje Dana mladosti iz razloga jer se totalitarni režimi ne mogu slaviti i jer se nove naraštaje mora obrazovati u duhu Ustava, pa jedan dio Slovenaca dolazi u Kumrovec na proslavu istog.
Uloga Titove ‘Jugoslavenske narodne armije’
Josip Broz Tito bio je jugoslavenski državnik i komunistički vođa. Na čelo komunističke partije Jugoslavije došao je nakon Staljinovih čistki tridesetih godina prošlog stoljeća, u kojima je i sam sudjelovao.
U Jajcu 1943. Titu se dodjeljuje čin maršala “za genijalno rukovođenje operacijama Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije”.
Na vlast dolazi 1945. godine, bio je doživotni predsjednik komunističke Jugoslavije i vođa komunističke partije te propale države.
Za vrijeme postojanja SFR Jugoslavije zvanje maršala Jugoslavije nosio je jedino Tito kao predsjednik SFRJ i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga SFRJ.
Umro je 1980. godine.
Tito je ujedno i jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća. Smatra se da je Titov režim odgovoran za smrt oko 570 tisuća ljudi.
Pamti ga se po poslijeratnim zločinima u bivšoj Jugoslaviji – pokolj na Bleiburgu, pamte se križni putevi.
Pamti se Huda jama, pamte se progoni i ubojstva emigranata. Pamti se Goli otok, otkuda su se ljudi vraćali fizički invalidi, mentalno slomljeni ili mrtvi.
> (VIDEO) Krug za Trg: Što su okupljenima poručili Esih, Glasnović i Hasanbegović?
Nažalost, jedan od najvećih zločinaca 20. stoljeća i danas u Hrvatskoj ima svoje sljedbenike, doduše malobrojne.
> 3. travnja 1992. Osijek – u ratnom zločinu JNA ubila 20 civila i preko 100 ranila
Sredinom svibnja 1990. godine Titova Jugoslavenska narodna armija je – sukladno odluci Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (tj. federalnog ministarstva obrane) od 14. svibnja 1990. god. – naredila da se cjelokupno naoružanje Teritorijalne obrane pojedinih saveznih jedinica prenese u vojarne i skladišta pod nadzorom JNA.
U Hrvatskoj su republičke vlasti pod kontrolom Saveza komunista Hrvatske (Socijaldemokratska partija – SDP – pravni je sljednik Saveza komunista Hrvatske) spremno surađivale u provođenju te odluke i aktivno doprinijele razoružavanju SR Hrvatske.
> 1. kolovoza 1991. Dalj – mjesto zločina JNA i lokalnih Srba
Čak i nešto prije svibnja 1990. godine JNA je počela, ilegalno dijeliti oružje pripadnicima srpske etničke zajednice. Intenzitet takvog dijeljenja oružja (pješačko naoružanje koje su etnički Srbi dobivali da ga drže po kućama) i istodobnog organiziranja postrojbi sastavljenih isključivo od etničkih Srba, koje nisu bile podložne zapovijedanju službenih struktura Teritorijalne obrane Socijalističke Republike Hrvatske rapidno je porastao nakon što je oduzeto oružje hrvatske Teritorijalne obrane.
Nakon što je Hrvatskoj oduzeto oružje TO, JNA i služba Državne bezbednosti (dio MUP-a Srbije) tijekom travnja 1991. preko svojih pripadnika poticala je djelovanja političkih stranaka koje su okupljale mještane srpske nacionalnosti s ciljem širenja nepovjerenja prema mještanima drugih nacionalnosti.
JNA je ispočetka zauzela prividno neutralno stajalište, no već u ljeto 1990. izravno staje na stranu srpskih pobunjenika, neposredno nakon izbijanja balvan-revolucije. Hrvatska je tada iskusila grubi zador u svoj suverenitet, kad je zrakoplovstvo JNA (JRV) interveniralo protiv hrvatskog MUP-a.
Potkraj ljeta 1991. JNA se uključuje u izravne napade na položaje hrvatskih snaga, a u agresiji na Hrvatsku sada sudjeluju i dragovoljačke četničke postrojbe ubačene iz Srbije.
Titova armija, zločinačka JNA, s crvenom zvijezdom petokrakom na čelu, devedesetih godina masakrirala je i ubila veliki broj hrvatskih vojnika, ali i žene, djecu i starce, od Vukovara, Škabrnje, Dalja, Voćina…
Hrvatski sabor je 10. srpnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnoga komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945. – 1990. godine u kojoj ističu kako su: “Jedinstveni u osudi svakog pojedinačnog i svih zločina koji su se doista dogodili u vrijeme totalitarnog komunizma u današnjoj Republici Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji”.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
