Željka Markić na Krugu za Trg: Ovdje sam u ime mojih baka i svih obitelji kojima je Titov režim nanio zlo

Foto: snimka zaslona

Predsjednica udruge U ime obitelji Željka Markić pozdravila je u subotu okupljene na prosvjedu inicijative Krug za Trg, koja traži uklanjanje imena Trga maršala Tita i preimenovanje trga u Kazališni trg.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

(FOTO) Ivo Banac na Krugu za Trg: Oni koji održavaju Titov kult zanemaruju mračnu stranu naše povijesti

Govore su održali Roman Leljak, Ivo Banac i Boštjan Marko Turk, a prosvjednicima su se, kao članovi liste za Gradsku skupštinu Zagreba, obratili i Bruna Esih, Zlatko Hasanbegović te Željko Glasnović. Govor Željke Markić donosimo u cijelosti:

Sve vas pozdravljam. Kao prvo, želim se svima vama zahvaliti što ste ustrajno, kroz proteklih 11 godina dolazili na ovaj Trg prosvjedujući protiv toga da nosi ime jugoslavenskog diktatora, u ime svih žrtava komunističkog diktatora i zločinca Tita.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

(VIDEO) Krug za Trg: Što su okupljenima poručili Esih, Glasnović i Hasanbegović?

Dans ovdje tražim da se ovom trgu vrati ime Kazališni trg i da ga se prestane nazivati po komunističkom diktatoru odgovornom za stotine tisuća ubijenih nakon II. svjetskog rata. I nisam ovdje samo u svoje ime. Ovdje sam u ime još dvije žene. Moje bake Ruže i bake Slavice. I svih obitelji kojima je Titov, jugoslavenski režim nanio ogromno zlo.

Baka Ruža, majka moga oca, odrasla je u centru Zagreba, u Streljačkoj ulici, u obitelji koja je imala trgovinu na Trgu bana Jelačića. Jako je dobro razlikovala pravo hrvatskog naroda da ima svoju državu te izađe iz „tamnice naroda“, Prve Jugoslavije – od protubožjeg i protuljudskog nacističkog, ustaškog režima. Unatoč tome, nakon ulaska partizana u Zagreb, mojoj su baki Ruži u obiteljsku kuću uselili dvije partizanske obitelji, a muža, suca, koncem 1946., osudili na 14 godina zatvora, bez da su mu dokazali ijednu točku optužnice. Ostala je bez prihoda sa 6 djece, koju je prehranjivala uzgajajući blitvu u svom vrtu i prodavajući u bescjenje antikni namještaj i obiteljske dragocjenosti. Moja baka Ruža je bila ta koja je svom mužu morala prenijeti da su mu dva nećaka, liječnika, koji su pratili ranjenike na putu prema Austriji, partizani ubili i da ne znaju gdje im je grob.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Roman Leljak na Krugu za Trg: Najveći neprijatelj djece komunizma je arhivska građa

Danas ovdje tražim da se ovom trgu vrati ime Kazališni trg i da prestane nositi ime komunističkog zločinca Tita i u ime moje bake Slavice. Mama moje mame rođena je u građanskoj obitelji u Gospiću. Dok me baka Ruža tjerala da se uspravno držim i učim francuski, baka Slavica je bila baka koja je, kad god bih zatražila, ispekla kolače, koja mi je potajno davala džeparac i namigivala mi iza maminih leđa kad bi me za nešto grdila… Baka Slavica me udarila samo jednom. U 3. razredu osnovne škole, kad sam, vraćajući se sa školskog izleta, po običaju, na putu kući, svratila prvo do nje. Zvoneći na njezinim vratima, naglas sam pjevala partizansku koračnicu koju smo pjevali na izletu „Po šumama i gorama naše zemlje ponosne…“.

Baka mi je otvorila vrata, a prije snažne pljuske uspjela sam vidjeti njezino zgrčeno lice i čula vrisak: „Da te to više nikad nisam čula pjevati!“ Kasnije mi je mama, dok sam joj ridajući prepričavala da me baka „iz čistog mira pljusnula“, ispričala, upozoravajući me da o tome ne pričam u školi: „Željka, ti imaš mlađeg brata, znaš koliko ga voliš. Tvoja baka Slavica je isto imala mlađeg brata. Obitelj ga je, cijeli II. svjetski rat, zbog mladosti, uspjela sačuvati od odlaska u bilo koju vojsku. Onda su ga jednog dana, nakon rata, dok je popravljao krov na kući u Gospiću, ljudi koji su pjevali ovu pjesmu s kojom si ti danas došla baki na vrata, skinuli s krova, odveli u zatvor, baki i njezinoj mami nekoliko dana vraćali njegov krvavi veš, a onda im javili da je ‘nestao’.“

Tekst se nastavlja ispod oglasa

(FOTO) Esih i Hasanbegović na Krugu za Trg: Zajedno ćemo promijeniti ime ovog Trga!

Danas sam ovdje u ime Ruže i Slavice. Jer, mogu zamisliti kako bi se moje bake, nakon Titovih ubojstava, zločina i nepravdi, osjećale da su danas žive i da u slobodnoj, demokratskoj Hrvatskoj kad god se voze tramvajem po Savskoj na ovoj dolje tramvajskoj stanici moraju iz zvučnika čuti: „Trg maršala Tita“. Nadam se da ćemo se sljedeće godine svi zajedno naći ovdje, odajući poštovanje svim žrtvama Titovog režima – na Kazališnom trgu!

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.