Inicijativa mladih napala dr. Nazora i iznijela niz lažnih narativa o RH u ratu u BiH

Foto: snimka zaslona

Parapolitička udruga lijeve političke orijentacije „Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska“ (dalje: Inicijativa) povodom gostovanja dr. sc. Ante Nazora u Dnevniku RTV-a Herceg-Bosne izdala je svoje nestručno i ideološki obojeno priopćenje koje se temelji isključivo na presudi suda koji je odluku donio na temelju lažnih narativa neutemeljenih na činjenicama. Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata u Hrvatskoj govorio je o Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosni osnovanoj 18. studenog 1991., odnosno Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni (od 28. kolovoza 1993.) te Hrvatskom vijeću obrane (HVO).

Tekst se nastavlja ispod oglasa
> Inicijativa mladih za ljudska prava opet relativizira VRO Oluja: Tko stoji iza njih i kako se financiraju?

Podsjećamo, 29. studenog 2017. Žalbeno vijeće Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (dalje: Sud) izreklo je pravomoćnu presudu kojom su Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Bruno Stojić i Berislav Pušić osuđeni za zločine protiv čovječnosti, kršenja zakona i običaja ratovanja te teške povrede Ženevskih konvencija – za ubojstva, progone na političkoj, rasnoj i vjerskoj osnovi, protupravno zatvaranje civila, prisilni rad, itd.

Inicijativa jednu presudu Suda prihvaća, drugu ne

Osim toga, sud je donio i povijesno netočnu, nedokazanu i neutemeljenu presudu kako je navedena šestorka zajedno s Franjom Tuđmanom, Gojkom Šuškom, Jankom Bobetkom i Matom Bobanom sudjelovala u „udruženom zločinačkom pothvatu“ koji je za cilj imao “ostvaranje hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini koji bi omogućio ponovno ujedinjenje hrvatskog naroda, putem etničkog čišćenja muslimanskog stanovništva”.

> Šoljić: Šuška sam upoznao s Bobanom, Mesić laže, a Herceg-Bosna je bila povezana sa Z4

Također i podsjećamo, te posebno naglašavamo, presuda Suda historiografiji ne predstavlja dogmu ili polazišnu točku, odnosno okvir za prosuđivanje povijesti rata u Bosni i Hercegovini i ulozi Hrvata, Republike Hrvatske i HVO-a u njemu. Hrvatski generali Ante Gotovina i Mladen Markač oslobođeni su glasom jednog suca. Znači li to da je jedan čovjek, u ovom slučaju Theodor Meron, Hrvatskoj dopustio i dao za pravo da „Oluju“ smije obilježavati kao državni praznik i najveću ratnu pobjedu u hrvatskoj povijesti?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nadalje, Inicijativa se licemjerno ne pridržava te odluke Suda te svake godine o obljetnici „Oluje“ tu akciju karakterizira kao etničko čišćenje i protjerivanja Srba od strane hrvatskog državnog vodstva i Hrvatske vojske (HV). Štoviše, od hrvatskih vlasti traži ispriku za zločine u vrijeme i nakon „Oluje“, te redovito na praznik „Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja“ 5. kolovoza podsjeća hrvatsku javnost kako „slavi zločin“.

Incijativa je regionalna politička organizacija

Inicijativa je, očekivano, i regionalna organizacija, te radi na „suočavanju s prošlošću“ i „pomirenju“ kojem, dakako, temelji nisu pravo i pravda, odnosno povijesne činjenice. Pritom, ono što je najžalosnije, i sama Republika Hrvatska, čije temelje i vrijednosti Domovinskog rata ova organizacija ne priznaje, financira Inicijativu. Stoga, u najmanju ruku, kada bi Inicijativa doista vjerovala u svoju misiju, od Republike Hrvatske (RH) koja je navodno nastala na etničkom čišćenju, te je i provodila agresiju na BiH, ne bi trebala uzimati novac.

> Povučeni udžbenik: Inicijativa mladih za ljudska prava želi ‘hrabro suočavanje s tamnim stranama naše prošlosti’

Bez Republike Hrvatske nema Bosne i Hercegovine

U svojem priopćenju koje obiluje ideologijom i temelji se isključivo na presudi stranog (političkog) suda koja je donesena usprkos činjenicama, Inicijativa u naslovnoj slici kaže: „Prestanite relativizirati ulogu Republike Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini“. Ovdje se možemo složiti s Inicijativom. Međutim, ta je rečenica tek polazišna točka od koje krećemo u dijametralno suprotnim smjerovima.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Republika Hrvatska bila je ključan faktor u obrani i opstojnosti Bosne i Hercegovine! RH je Bosnu i Hercegovinu priznala, branila, naoružavala, primala izbjeglice i u konačnici vojnim pobjedama i operacijama, od akcije „Cincar“ i oslobođenja Kupresa 1994. do “Južnog poteza” u listopadu 1995., tu državu dijelom oslobodila i stvorila uvjete za mir.

> Predstavljanje knjige ‘Domovinski rat i zločini nad Hrvatima u Bosni i Hercegovini 1991.-1995.’ dr. sc. Nazora i dr. sc. Marijana u parlamentu EU

JNA napada RH s prostora BiH

Nazor je u Dnevniku RTV Herceg-Bosne gostovao povodom obljetnice osnutka Hrvatske zajednice Herceg-Bosne. U kojim se ona uvjetima osnivala? Naime, agresija na Republiku Hrvatsku bila je u punom jeku, a Alija Izetbegović i Muslimani tada su govorili kako taj rat „nije njihov rat“, štoviše Jugoslavenska narodna armija (JNA) tada je bila i “naša armija”, čak i kada je u listopadu 1991. spaljeno selo Ravno u trebinjskoj općini u zaleđu Dubrovnika. Najvažnija je pak činjenica da snage JNA napadaju Hrvatsku najvećim dijelom s prostora Bosne i Hercegovine! Čak 80% snaga JNA na Hrvatsku kreće upravo iz te republike, što Hrvatskoj po međunarodnom ratnom pravu daje dopuštenje i da vojnim snagama bude prisutna u toj zemlji.

Također, Republika Hrvatska i Bosna i Hercegovina jedinstveno su ratište u Domovinskom ratu. Dubrovnik i jug Hrvatske spašavaju se i oslobađaju i s prostora Bosne i Hercegovine. U konačnici, Knin je oslobođen nakon što snage HV-a i HVO-a taj grad dovele u poluokruženje upravo operacijama oslobađanja Grahova i Glamoča u BiH.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
> 16. studenoga 2012. oslobađajuća presuda Gotovini i Markaču – pobijedila istina i karakter Domovinskog rata

Inicijativa na temelju presude Suda odbacuje čitavu historiografiju

Koliko je priopćenje Inicijative protiv Nazora promašeno, ideološki obojeno i u potpunosti neutemeljeno na činjenicama svjedoči pozivanje na presudu Suda. Ova udruga bez ikakvog znanstvenog kredibiliteta a priori odbacuje čitavu historiografiju Domovinskog rata i rata u Bosni i Hercegovini samo i isključivo temeljem presude Suda koja ne odgovara povijesnim činjenicama! Slijedeći tu logiku Inicijative, Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata djeluje u svojevrsnoj ilegali, mogli bismo reći, jer se ne vodi zadanim uputama kako proučavati hrvatsku modernu povijest – polazeći od pretpostavke da je Hrvatska bila agresor u BiH.

Posebno je Incijativa istaknula sljedeći tekst: „Ovom je presudom de facto i de iure, na fizičkim dokazima, svjedočanstvima, dokumentima i drugim izvorima utemeljeno postojanje udruženog zločinačkog pothvata na čelu s hrvatskim političkim i vojnim vodstvom, kao i postojanje međunarodnog sukoba između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine“.

Prvo, Incijativa, ili autor ovog priopćenja koji se nije potpisao, ne razumije kako se termini de facto i de iure međusobno mogu isključivati. De iure, šestorka Bosne i Hercegovine je proglašena krivima, a RH optužena za „udruženi zločinački poduhvat“, no de facto ta je presuda temeljena na lažnim narativima i konstrukcijama koje nemaju uporišta u povijesnoj istini.

> 29. studenog 2017. Haag osudio hrvatsku šestorku; pročitajte završni govor generala Praljka

RH je poprilično šlampav i priglup agresor na BiH

Spominjući „međunarodni sukob“ RH i BiH, Incijativa, sasvim očekivano i s obzirom na njezinu političku pozadinu, rat svodi na vrlo plitak pogled temeljen jedino i isključivo na presudi Suda. Krenimo redom. Već smo ustanovili da sa 80% snaga JNA napada Republiku Hrvatsku 1991. godine upravo s područja BiH. Je li tom logikom Bosna i Hercegovina agresor na Republiku Hrvatsku?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Uopće, kakav je agresor Republika Hrvatska? Poprilično šlampav i priglup. Naime, Hrvatska je naoružavala Bosnu i Hercegovinu kako bi ju potom napala? Kakav to agresor naoružava svog protivnika? Zatim, 1992. HVO i Republika Hrvatska ratuju sa stvarnim (srpskim) agresorom i spašavaju BiH od potpunog kolapsa. Pritom, u Republiku Hrvatsku, državu „agresora“, odlazi najveći broj bosansko-hercegovačkih izbjeglica, što je također povijesni fenomen u odnosu žrtva-agresor.

Hrvatsko-muslimanski sukob

Čak i nakon izbijanja hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. Hrvati nastavljaju naoružavati Muslimane koji se nalaze u okruženju u bihaćkoj enklavi! I to je još jedan nevjerojatan fenomen i dokaz kako je Hrvatska traljav i nesposoban agresor.

Tijekom hrvatsko-muslimanskog rata, „agresor“ RH „napada“ BiH sa dotad neviđenom vojnom silom! Štoviše, vršeći agresiju na BiH, Hrvati su najvećim dijelom u defanzivi! Još jedan nevjerojatan fenomen. Posebno se Hrvatska „agresija“ očitovala u opkoljenoj Lašvanskoj dolini. S kojim je to snagama RH izvršila agresiju na BiH? U prvom redu s bosansko-hercegovačkim Hrvatima koji su autohtono stanovništvo te zemlje!

Zatim, dijelovi HV-a i njezini pripadnici koji su se nalazili u BiH tijekom sukoba s Muslimanima nikako nisu odgovarali ni približno broju koji bi mogao sugerirati da je RH krenula u osvajanje teritorija Bosne i Hercegovine.

Pripadnici HV-a u BiH odlazili su u tu zemlju uglavnom dragovoljno i iz razloga što su se tamo rodili i vukli podrijetlo. Povjesničar dr. sc. Davor Marijan navodi kako snage HV-a nisu prelazile razinu brigade, odnosno ukupan broj pripadnika HV-a otprilike bi odgovorao jednoj lakoj brigadi koja broji par tisuća ljudi. Dakle, na čitavoj bojišnici svega tri do pet tisuća pripadnika HV-a vrši agresiju na BiH, a to čini krpajući čitavu bojišnicu uglavnom u defanzivnim operacijama! Nadalje, a kako gledati na mudžahedine i razne bliskoistočne terorističke skupine koje su stizale u BiH ratovati za svoju muslimansku braću? Inicijativa o tome ništa ne govori.

> Dr. sc. Davor Marijan: ‘Ako je Tuđman „izdao“ Bosansku Posavinu, zašto je dopustio slanje HV-a u nju? Na to pitanje nema suvislog odgovora’

Što je uzrok rata Hrvata i Muslimana u BiH?

Što je uopće uzrok hrvatskog-muslimanskog sukoba? Marijan navodi kako su za rat odgovorni Alija Izetbegović i muslimansko (bošnjačko) vodstvo. Naime, i danas, Bošnjaci BiH vide kao unitarnu državu bošnjačkog naroda, negirajući činjenicu da su Hrvati i Srbi također narodi koji obitavaju na prostoru države koju nazivamo Bosna i Hercegovina.

Gubeći teritorij od Srba tijekom 1992. Muslimani su to pokušali nadomjestiti zauzimanje teritorija pod kontrolom Hrvata, autohtonog naroda u BiH, što treba stalno isticati jer mnogi to ne uzimaju kao faktor, kao što to ne čini ni ova parapolitička Inicijativa. BiH nije zemlja samo bošnjačkog naroda, odnosno Muslimana.

> Dr. sc. Marijan za Narod.hr: ‘BiH je opstala zahvaljujući HVO-u i pomoći iz Hrvatske’

Štoviše, ta zemlja tijekom ranih devedesetih de facto ne postoji i ne funkcionira. To je ujedno i glavni razlog zašto dolazi do osnivanja HZ Herceg-Bosne. Sarajevo Hrvate ne štiti niti ima snage to učiniti, da ne kažemo i volje. Srbi su na vrhuncu svoje vojne moći u BiH kontrolirali više od dvije trećine teritorija. Naravno, kao što je gore u tekstu navedeno, tu je državu 1995. (Bošnjacima) u konačnici oslobodila „agresorska“ vojska – HV.

Izetbegović s ‘agresorom’ sklapa vojni sporazum?!

Vrhunac šlampavosti i nesposobnosti za biti agresorom Hrvatska je demonstrirala 22. srpnja 1995. kada je s Alijom Izetbegovićem potpisala Splitski sporazum! Možemo li od Inicijative dobiti priopćenje ili objašnjenje zašto žrtva s brutalnim agresorom potpisuje vojni sporazum?

> 31. listopada 1993. Alija Izetbegović – zašto je njegov politički islamizam opasan za opstanak BiH kao države tri naroda?

Nezaobilazna sintagma – povijesni revizionizam

Nadalje, u svom priopćenju Inicijativa navodi svima dobro poznatu sintagmu – povijesni revizionizam. Kako čitateljima koji ne prate histriografsko-političke prijepore u Hrvatskoj približiti što je to revizionizam? Pojednostavljeno, koristeći se metaforom igre “kamen-škare-papir”, povijesni revizionizam je konstrukcija od dvije riječi koja pobjeđuje sve!

Opet, polazeći od presude Suda, koja za Inicijativu poprima obilježja dogme, ona ruši svu historiografiju! Ovdje to čini iskorištavajući zločin u Ahmićima koji poput Suda dobiva dogmatsku težinu i dokazuje tezu da je RH bila agresor u BiH. U nastavku, doktori znanosti i vrsni eruditi iz Inicijative mladih, odbacuju i rad povjesničara Marijana koji napisao knjigu i znanstveni rad: „Rat Hrvata i Muslimana u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1994.“. Tako dolazimo i do kraja priopćenja u kojem saznajemo ono što je svima nama jasno od samog početka. Inicijativa mladih je parapolitička udruga. „Rat devedesetih“ za njih je izbio zbog „nacionalizma“, a upravo takvu poziciju, prema njima, zauzimaju Nazor i Marijan.

Također, Inicijativa nam na kraju i jasno poručuje kako smo svi u zabludi: osloboditeljska i oslobodilačka uloga RH u „ratovima devedesetih“ je tek narativ. Što drugo zaključiti iz ove konstrukcije, odnosno da se 1990-ih „desio rat“, svi su činili zločine i bili agresori, osim, naravno, Armije BiH i Bošnjaci kojima pripada čitava BiH? Sve više se stječe dojam kako je BiH mnogima na ideološkom spektru na kojem se nalazi Inicijativa “mala Jugoslavija” koju (opet) pokušavaju razbiti nacionalisti? Hrvatski i srpski, naravno, ne muslimanski, odnosno bošnjački.

> Bakir Izetbegović kaže da je njegov otac Alija ostavio BiH Erdoganu u amanet

Tu je i Hajdarović, autor povučenog udžbenika ‘Zašto je povijest važna?’

Uz ovo priopćenje stao je i historiografskoj zajednici naveliko poznat autor daleko najlošijeg udžbenika povijesti u povijesti – Miljenko Hajdarović. Na Facebooku je ispod objave ovog ideološkog pamfleta napisao: „Hvala YIHR“. Naime, i Hajdarović je u svom udžbeniku „Zašto je povijest važna?“ zastupnik teze o agresiji RH na BiH. Nadalje, potencira i teme koje u javni prostor gura Inicijativa, a to su relativizacija srpske agresije na Hrvatsku te odgovornost i Hrvatske za rat!

Foto: Snimka zaslona
> Tko je autor povučenog udžbenika povijesti Miljenko Hajdarović?

Ništa drugo nije bilo ni za očekivati od ovog profesora povijesti osim „hvala“ jer svoj nestručan udžbenik nikada nije javno branio argumentima i sučeljavanjima, već su to za njega činili drugi, od povjesničara do medija i političara. Podsjećamo, struka je ovaj udžbenik do u detalja secirala i ne preostaje ništa drugo nego ga u potpunosti odbaciti. Obiluje faktografskim pogreškama i ideološkim konstrukcijama o čemu je govorio i dr. Nazor. Najveću pak recenziju, u više dijelova, napisao je dr. sc. Filip Hameršak. Ukoliko imate sate na raspolaganju koje ne znate kako utrošiti, ovdje možete pročitati što je sve u Hajdarovićem udžbeniku pronašao Hameršak.

Uz Hajdarovića, udžbenik su pisali i Vedran Ristić i Nikica Torbica, također ni glasom ni stasom nigdje se nisu pojavili u javnom i medijskom prostoru i stali u obranu „najboljeg“ i ni po čemu spornog udžbenika povijesti. K tome, Torbica je također i lijevi aktivist, uključen u organizacije slične Inicijativi, a u svom profesionalnom životu više se bavio „ljudskopravaškim“ temama nego poviješću. Jedan od njihovih “odvjetnika” je bio i prof. Tvrtko Jakovina koji je njihov udžbenik također branio svim raspoloživim političkim i ideološkim „argumentima“.

Foto: Nikica Torbica, X
> Hajdarović, Ristić i Torbica pisali Fuchsu: Povlačenje lošeg udžbenika nazvali ‘zabranom’, a ovako se pravdaju’

Hajdarovićeva tribina o ‘zabrani’ udžbenika

Hajdarović ne odustaje od djela kojim je “de facto” počinio profesionalno samoubojstvo. Uskoro će i održati tribinu na kojoj će obilježiti godišnjicu „zabrane“ svog udžbenika. Predavanje je naslovio: „Udžbenik povijesti u Hrvatskoj – od kreacije do zabrane“. Cijena ulaznice je 10 eura, a broj je ograničen. Narod.hr će svakako popratiti ovu tribinu na kojoj, barem mi tako mislimo, Hajdarović neće opovrgnuti stotine kritika svog djela. Kao i dosad, vjerojatno će potencirati priču kako mu je udžbenik zabranjen, u širokom luku zaobilazeći faktografske pogreške i ideološke narative koje je podmetnuo djeci, potpuno ignorirajući meritum stvari.

Incijativa mladih za ljudska prava Hrvatske i Miljenko Hajdarović tek su djelić priče koja za cilj ima relativizirati srpsku agresiju na Hrvatsku, “suočiti” nas s prošlošću i pomiriti s “regionom”. Štoviše, nitko im to ne može niti bi trebao zabraniti. Međutim, na povijesne neistine i negiranje historiografije i samih temelja Republike Hrvatske treba reagirati. Najveći je pak problem kada njihova ideologija uđe u školske učionice. Pritom se i žale i nariču medijima kada ne uspiju u tom naumu.

* Ovaj članak omogućuju donacije naših čitatelja. Podržite i vi slobodno i neovisno novinarstvo koje stoji uz prave vrijednosti putem DONACIJE.

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.