Glavni državni odvjetnik je osoba koja se nalazi na čelu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, a koju na tu poziciju postavlja Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. Mandat Državnog odvjetnika traje četiri godine. Trenutno ulogu Državnog odvjetnika obnaša Dinko Cvitan, koji je na toj poziciji naslijedio kontroverznog Mladena Bajića.
Poslovi koje obavljaju DORH i Državni odvjetnik
Državno odvjetništvo u kaznenim predmetima poduzima progon i zastupa optužbu protiv počinitelja kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti ili po prijedlogu. Osim podizanja optužnica i progona, državno odvjetništvo u građanskom i upravnom postupku zastupa Republiku Hrvatsku u zaštiti imovinskih i drugih prava.
Uza sve navedeno, oni zastupaju Republiku Hrvatsku tako da poduzimaju pravne radnje iz svoje nadležnosti radi zaštite Ustava i zakonitosti pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.
DORH na čelu s Glavnim državnim odvjetnikom vodi nadzor nad radom cjelokupne državnoodvjetničke organizacije, a posebno bi trebao voditi brigu o urednom i pravodobnom obavljanju poslova u državnom odvjetništvu. Glavni državni odvjetnik obavlja poslove u svezi s predstavkama i pritužbama na rad državnog odvjetništva, skrbi o stručnom usavršavanju državnih odvjetnika, zamjenika državnih odvjetnika, savjetnika, vježbenika i drugih službenika i namještenika u državnom odvjetništvu, vodi statistiku te obavlja i druge poslove propisane zakonom i pravilnikom o unutarnjem poslovanju državnih odvjetništava.
S obzirom na širok opseg dužnosti i djelovanja, DORH je dužan podnijeti Hrvatskom saboru izvješće o stanju i kretanju prijavljenog kriminaliteta u prethodnoj godini, o predmetima povezanim sa zaštitom imovinskih interesa Republike Hrvatske te o pravnoj problematici u pojedinim područjima. U godišnjem izvješću Glavni državni odvjetnik trebao bi upozoriti na stanje i djelovanje pravnog sustava, nedostatke u zakonodavstvu i unutarnjem poslovanju državnog odvjetništva i dati prijedloge za unapređenje rada.
Uloga u suzbijanju korupcije i kriminala
Kad je u pitanju suzbijanje korupcije, koja je jedan od temeljnih problema naše države, DORH tu ima najveću ulogu. Državno odvjetništvo ravna specijaliziranim tijelom zaduženim za progon korupcije i organiziranog kriminala, koje je svima poznato pod imenom USKOK ili punim nazivom Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.
USKOK je osnovan 2001. godine Zakonom o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta kao odraz potrebe da se fenomenu korupcije i organiziranog kriminaliteta posveti posebna i sustavna pozornost. Sjedište ureda je u Zagrebu, a nadležan je za cijelu Hrvatsku. Radom ureda upravlja ravnatelj, kojeg imenuje Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske; trenutno tu ulogu obnaša Tamara Laptoš.
Suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta te procesuiranje ratnih zločina i zaštita imovine Republike Hrvatske, kao i u proteklom razdoblju, prioriteti su u radu državnog odvjetništva i samog Državnog odvjetnika koji štiti interese Republike Hrvatske na navedenim područjima.
Trenutni Glavni državni odvjetnik i njegov prethodnik
Kako smo i rekli na početku ovog članka, dužnost Glavnog državnog odvjetnika obnaša Dinko Cvitan, hrvatski pravnik sa dugogodišnjim stažem u Državnom odvjetništvo Republike Hrvatske. Hrvatski sabor imenovao ga je 7. ožujka 2014. godine za Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, a na dužnost je stupio 24. travnja 2014.
Cvitan je od 2005. do 2014. godine bio na dužnosti Ravnatelja Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK), gdje koordinira kazneni progon u mnogim značajnim kaznenim procesima. Sad kao Glavni državni odvjetnik zbog toga ima još bolji uvid u borbu protiv korupcije i kriminala u Republici Hrvatskoj.
Njegov prethodnik na poziciji Glavnog državnog odvjetnika bio je Mladen Bajić, čovjek koji je upravo Cvitana 2005. godine imenovao za ravnatelja USKOK-a.
Bajić je imenovan Glavnim državnim odvjetnikom od strane Vlade Ivice Račana u svibnju 2002. godine. Na toj poziciji Bajić je naslijedio Radovana Ortynskog. Kao Glavni državni odvjetnik Bajić je “izgurao” čak tri mandata. Na ovu važnu državničku funkciju bio je biran 2002., 2006. i 2010. godine, što znači da je dužnost obnašao i za vrijeme vladavine SDP-a i HDZ-a. Koliko je “izdržljiv”, govori podatak kako su se za njegova tri mandata na čelu DORH-a promijenila dva predsjednika Republike, četiri premijera i šest ministara unutarnjih poslova.
Za njegova mandatornog djelovanja uhićen je general Ante Gotovina, a osuđen je general Mirko Norac. To što je sudjelovao u hvatanju Gotovine donijelo mu je naklonost Carle Del Ponte, a možemo reći, i drugi mandat na mjestu državnog odvjetnika.
Uz Bajića vežu se i afere, tj. slučajevi u kojima se nije iskazao u najboljem svjetlu. Riječ je o slučaju nekadašnjeg zagrebačkog tužitelja Krunoslava Canjuge i odvjetnika Mirka Batarela te slučaju direktora Končara Darinka Bage i Mate Granića, bivšeg ministra vanjskih poslova i nekadašnjeg predsjednika DC-a. Također je vezan i uz aferu oko pokušaja istrage protiv bivšeg predsjednika Visokog trgovačkog suda Nenada Šepića koji je napao Bajića, i to preko njegove supruge, jer nije uspio u ponovnoj kandidaturi za predsjednika Visokog trgovačkog suda. Slučaj koji ga je skoro koštao pozicije je Brezovica. Bajić je tada načinio veliku pogrešku jer je podržao svoju zamjenicu Božicu Cvjetko koja je bila upućena o seksualnom zlostavljanju štićenika doma u Brezovici, ali je obustavljala kriminalističku obradu i nije dopuštala provođenje istražnog postupka.
Bajić je u karijeri imao kao najteži zadatak uhititi i poslati u zatvor Ivu Sanadera, nekadašnjeg suradnika i školskog prijatelja. Postavljalo se pitanje: ako je Bajić bio tako dobar sa bivšim premijerom, kako to da se već tada kao Glavni državni odvjetnik nije oglasio o kriminalnim radnjama premijera? Predbacuje mu se baš to što je šutio, a vjerojatno je znao za sve “podvige” tadašnjeg premijera i prijatelja.
Mrlja na Bajićevoj karijeri svakako je i slučaj “Kamensko”. Bivši ravnatelj policije, Oliver Grbić, prozvao je tada Mladena Bajića zbog zaustavljanja istrage u Aferi Kamensko. Grbić je tvrdio kako je Bajić to napravio da bi zaštitio Ninoslava Pavića i da je u svemu tome imao podršku tadašnjeg predsjednika Ive Josipovića.
Među posljednje afere Mladena Bajića ubraja se i Lex Perković. Već smo ranije pisali o tom slučaju na našem portalu. Naime, iako je po Zakonu trebalo zastupati interese Njemačke, Državno odvjetništvo uputilo je žalbu Vrhovnom sudu na odluku o izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača Njemačkoj.
“Državno odvjetništvo tvrdi da je u slučaju likvidacije zastara nastupila 1998. godine, no prema strukturi Zakona o pravosudnoj suradnji ono ima funkciju zastupanja interesa države koja traži izručenje. To je nespojiva konfrontacija interesa”, kazao je tada medijima odvjetnik Veljko Miljević.
Uz Bajića vežu se i afere, tj. slučajevi u kojima se nije iskazao u najboljem svjetlu. Riječ je o slučaju nekadašnjeg zagrebačkog tužitelja Krunoslava Canjuge i odvjetnika Mirka Batarela te slučaju direktora Končara Darinka Bage i Mate Granića, bivšeg ministra vanjskih poslova i nekadašnjeg predsjednika DC-a.
Također je vezan i uz aferu oko pokušaja istrage protiv bivšeg predsjednika Visokog trgovačkog suda Nenada Šepića koji je napao Bajića, i to preko njegove supruge, jer nije uspio u ponovnoj kandidaturi za predsjednika Visokog trgovačkog suda. Slučaj koji ga je skoro koštao pozicije je Brezovica. Bajić je tada načinio veliku pogrešku jer je podržao svoju zamjenicu Božicu Cvjetko koja je bila upućena o seksualnom zlostavljanju štićenika doma u Brezovici, ali je obustavljala kriminalističku obradu i nije dopuštala provođenje istražnog postupka.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
