U božićnom vremenu lijepi je običaj da svećenici posjećuju obitelji i zazivaju na njih Božji blagoslov. Obično traje do Bogojavljanja, ovisno o broju vjernika u župi. U manjim sredinama, može biti samo jedan dan.
Za blagoslov se priprema čista i uredna soba, najčešće dnevni boravak. Na stolu je križ, svijeća (koja gori za vrijeme blagoslova) i posuda s blagoslovljenom vodom i grančicom (najčešće s božićnog drvca), kojom svećenik poškropi dom. Netko od ukućana dočeka svećenika na vratima doma i uvede ga. Svećenik pozdravlja riječima: “Mir kući ovoj”, a svi odgovaraju “I svima koji prebivaju u njoj!” Svećenik izmoli molitve i blagoslovi ukućane i dom svetom vodom te podijeli svete sličice, najčešće s božićnim motivima. Ukućani darivaju svećenika milodarom.
Što znači C + M + B?
Kao uspomenu na blagoslov svećenik svakoj obitelji daje prepoznatljivu naljepnicu na kojoj se, uz slikoviti simbol ili sliku, te godinu blagoslova, nalaze i tri slova: C + M + B, navodi bitno.net
Prema jednom tumačenju ova tri slova (u ‘našoj’ verziji: G+M+B) označavaju imena triju kraljeva: Gašpara (lat. Casparus), Melkiora i Baltazara. Ipak, ovo tumačenje nije jedino! Ova tri slova zapravo su akronim latinske blagoslovne rečenice:
C = Christus
M = mansionem
B = benedicat
Ili u prijevodu: Krist neka blagoslovi (ovaj) dom!
Svakako, lijepi običaj ispisivanja slova ili lijepljenja naljepnice, znak je da je dotična obitelj primila božićni blagoslov.
Pravilo darivanja
Vrijeme je blagoslova kuća, a brojni su vjernici već počeli otvarati svoje domove svećenicima. Pravilo o darivanju je jasno – svatko doprinosi onoliko koliko može.
Jasnije pojašnjenje oko toga za Dnevnik.hr dao je Zvonko Franc, voditelj i glasnogovornik Tiskovnog ureda zagrebačke nadbiskupije koji napominje kako takse za blagoslov domova ne postoje.
“Uobičajeno se prigodom blagoslova kuća daju darovi za Crkvu, odnosno za župnu crkvenu zajednicu. Ta sredstva idu u župnu blagajnu iz koje se financira život župe – od plaće župnika i ostalih zaposlenih, ako ih ima u župi, do radova, režija i drugih tekućih troškova”, kazao je Franc.
“Visinu dara može propisati župnik u suradnji s Župnim ekonomskim i Župnim pastoralnim vijećem, no ta visina iznosa ne obvezuje one koji ne mogu dati toliki doprinos. Niti je dar uvjet za primanje blagoslova doma i obitelji. Blagoslov domova ne vrši se zbog novaca, niti da bi se skupio novac, nego se ta praksa ustalila s obzirom da je na taj način najlakše izvršiti svoju vjerničku obvezu doprinosa za svoju župnu crkvenu zajednicu’, objasnio je Franc.
“Dar, novac, materijalna dobra nisu uvjet primanja blagoslova niti sakramenata kod onih koji nemaju. Oni koji imaju mogućnost doprinijeti potrebama funkcioniranja župne crkvene zajednice, oni su to i obvezni u okviru svojih mogućnosti”, zaključuje Franc.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
