Postizborni pregovori o sastavljanju parlamentarne većine i vlade u punom su jeku. Razgovori traju na relaciji “svi sa svima”, ali najkonkretniji su oni između Hrvatske demokratske zajednice i Domovinskog pokreta. Po informacijama koje se puštaju u javnost dogovor je na pomolu, a jedini kamen spoticanja čine manjinski zastupnici iz redova SDSS-a i njihovo buduće (ne)sudjelovanje u vlasti. DP unisono ostaje pri stajalištu izrečenom u kampanji po kojem ne mogu biti dio iste većine zajedno sa SDSS-om, dok HDZ, barem zasad, ne odustaje od svojih dugogodišnjih koalicijskih partnera. Treća strana u ovom trokutu – SDSS igra lukavo. Okupili su sve zastupnike nacionalnih manjina, njih osam, u jedan blok koji se u pregovorima postavlja monolitno i time pokušava zadržati komadić vlasti u svojim rukama.
Ipak, jedinstvo među nacionalnim manjinama, pokazuju najnoviji događaji, tek je prividno. Veljko Kajtazi, izabrani zastupnik čak 12 nacionalnih manjina, zaratio je s jednom od njih – židovskom. Ovaj događaj, ali i status SDSS-a koji se i ovog puta prometnuo u “najveću priču” postizbornih pregovora, ponovno su javnost podsjetili na nepravedan izborni zakon koji je na snazi u RH.
>Ni Pupovac, ni SDSS ne bi vidjeli Sabora.
Sukob Kajtazi-Kraus
Pomalo neočekivano dogodio se veliki sukob među nacionalnim manjinama u RH. Akteri su Veljko Kajtazi, zastupnik čak 12 nacionalnih manjina među kojima i židovske, te Ognjen Kraus predsjednik Židovske općine Zagreb.
Kraus je Kajtazija u Večernjem listu prozvao da radi isključivo u korist vlastitih interesa te ga se u ime židovske nacionalne manjine javno odrekao.
“On služi i predstavlja samo sebe i svoje interese. I nikoga drugog. Ne jednom pokušali smo s njim razgovarati, ali bezuspješno. I odlukom našeg Vijeća zahvalit ćemo mu na tome što je učinio, ali nas više ne treba zastupati”, kazao je Kraus. Time je najavio da će se Kajtazija i službeno “odreći” i da ga više neće smatrati legitimnim predstavnikom njihovih interesa u Saboru.
Kajtazi mu očekivano nije ostao dužan te je naglasio da su Romi učili više za Židove nego obratno.
“Romska zajednica je puno više učinila za židovsku nego židovska za nas. Ognjen Kraus je sad napokon javno priznao da Židovi nikad nisu glasali za svoje manjinske predstavnike, za mene, da oni ne žele glasati ni za koga. Nisam siguran da Kraus zna što priča, ali sve mu opraštam”, komentirao je Veljko Kajtazi, predstavnik austrijske, bugarske, njemačke, poljske, romske, rumunjske, rusinske, ruske, ukrajinske, turske, vlaške i židovske manjine na Krausove kritike, piše Jutarnji list.
Kajtazi kaže da samo na nekoliko primjera može demantirati predsjednika Židovske općine. Pokrenuo je, podsjeća, inicijativu da se ustaški poklič “Za dom spremni” oštro sankcionira, zbog čega je redovno bio meta bijesa desničara.
>Zaiskrilo među predstavnicima manjina: Njihovo jedinstvo nije čvrsto kako se čini
Jedan zastupnik zastupa čak 12 manjina?!
Nelogičnost hrvatskog izbornog sustava dobro se očitava upravo u liku u djelu Veljka Kajtazija. On, naime, pored romske manjine kojoj pripada predstavlja interese još čak 11 nacionalnih manjina. To su austrijska, bugarska, njemačka, poljska, romska, rumunjska, rusinska, ruska, ukrajinska, turska, vlaška i židovska manjina. Nejasno je kako je zakonodavac zamislio da jedna osoba predstavlja interese 12 naroda koji često imaju suprotstavljene potrebe i interese. Primjerice, Kajtazi bi u jeku rata između Ukrajine i Rusije treba zastupati obje nacionalne manjine?! Svađa Krausa i Kajtazija nije prvi takav sukob, u prošlosti su Bošnjaci vrlo glasno negodovali protiv njihove tadašnje zastupnice, Albanke Ermine Lekaj Prljaskaj.
Izborni zakon u RH
U Hrvatskoj su birači podijeljeni u 12 izbornih jedinica. U prvih deset približno jednak broj birača izabire po 14 saborskih zastupnika. Uz navedenih 10 izbornih jedinica u kojima su na snazi isti propisi, u 11. i 12. jedinici vrijede ponešto drugačija pravila. U 11. izbornoj jedinici za dijasporu u igri su 3 mandata dok je u 12. izbornoj jedinici za nacionalne manjine osigurano njih čak 8! I dok je predstavljenost Hrvata izvan Hrvatske, osim ekstremnoj ljevici, u javnosti uglavnom prihvaćena, pitanje izbora zastupnika nacionalnih manjina izaziva mnogo više prijepora. Sporna je za mnoge njihova brojnost, snaga njihovih mandata u parlamentu kao i njihov izborni legitimitet.
Zastupnici nacionalnih manjina
Nitko u Europi nema toliki broj zastupnika nacionalnih manjina kao Hrvatska s time da je, povezano s brojem stanovnika, naš Sabor jedan od malobrojnijih nacionalnih parlamenata. Srpska nacionalna manjina ima tri zastupnika, talijanska i mađarska po jednog, češka i slovačka manjina jednog, jedan zastupnik zastupa njemačku, austrijsku, poljsku i druge manjine te je jedno zastupničko mjesto rezervirano za predstavnika albanske, bošnjačke i drugih manjina.
>Tko je Milorad Pupovac, predsjednik SDSS-a i koalicijski partner Andreja Plenkovića?
Zastupnici nacionalnih manjina u RH imaju mandat jednako snažan kao i svi ostali zastupnici. Oni glasuju ravnopravno o svim zakonima kao i o povjerenju Vladi. U nekim državama poput Mađarske i Cipra zastupnici manjina imaju ulogu samo predstavljati manjinu i glasovati o pitanjima koja se na manjine i odnose.
Izborni legitimitet zastupnika nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru posebna je tema. Oni u pravilu dobivaju simboličan broj glasova, u prosjeku višestruko manji od zastupnika izabranih na “normalnim” listama. Primjerice, neki su manjinci na prošlim izborima mandate osvajali sa samo nekoliko stotina glasova, a bilo je i onih koji i prije održavanja izbora već imaju osiguran mandat. Razlog toj čudnoj demokratskoj pojavi je nedostatak izborne konkurencije.
Treba naglasiti da birači nacionalnih manjina prilikom pristupanja biračkom mjestu mogu izabrati hoće li glasovati za “normalne” liste ili za listu svoje nacionalne manjine. Velika većina tih birača odabire “normalne” liste što dovoljno govori o opravdanosti postojanja ovakvog izbornog zakona.
>Novi izbori isti zakon: Osam manjinaca opet će krojiti sudbinu cijele Hrvatske?!
Opstrukcija referendumske inicijative 2018.
U posljednjih desetak godina periodički se pojavljuju glasovi koji imaju namjeru promijeniti izborni zakon i učiniti ga pravednijim. Međutim, zbog očitih interesa velikih stranaka, takvi glasovi pretočeni u referendumske inicijative bivaju opstruirani. Prisjetimo se samo posljednje inicijative “Narod odlučuje” iz 2018. Njoj je Ministarstvo uprave pod vodstvom tadašnjeg ministra Lovre Kuščevića odbilo prihvatiti desetke tisuća potpisa građana. U kampanji za parlamentarne izbore, ali i u postizbornim pregovorima Most i Domovinski pokret naglašavali su važnost izmjena izbornog zakona. Vrijeme će pokazati hoće li na tim pozicijama ostati kad, odnosno ako budu dijelom buduće vlasti.