Poznati zagrebački ljevičar lažno uvršten u popis žrtava Jasenovca

Foto: croatiarediviva.com

Miroslav Juhn je bio predratni zagrebački novinar cionist i ljevičar rođen 15. srpnja 1897. godine u Podgoraču kod Našica i ubijen u logoru Jadovno kraj Gospića u kolovozu 1941. godine kao što navodi Hrvatski biografski leksikon o čemu je više moguće čitati na adresi http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8802. Ako se potraži njegov smrtni list, moguće je vidjeti da su mu se otac i majka zvali Mavro i Adela. Kao član zagrebačkog „Makabija“ uspješno se bavio mačevanjem. U Prvom svjetskom ratu Miroslav Juhn je zarobljen na istočnom bojištu, a kasnije je sudjelovao u komunističkom prevratu u Rusiji tj. u tzv. Listopadskoj revoluciji. Kako se dalje navodi u Hrvatskom biografskom leksikonu, „bio je član Jugoslavenske sekcije agitacije i propagande pri Ruskoj komunističkoj partiji (boljševika) u Moskvi, a vrativši se 1921. u Kraljevinu SHS, pristupio KPJ“. Nadalje, bio je član Hrvatskoga novinarskoga društva, pisao je u periodicima, objavljivao je različite rasprave, radio je na prijevodu Lenjinova „Agrarnog pitanja“, od 1937. godine razvijao je nakladničku djelatnost pri Agitpropu CK KPH, a od 1939. do 1940. godine sudjelovao je u organizaciji povratka španjolskih dobrovoljaca. Prema podacima iz srpskog pamfleta „Spisak žrtava rata“ Miroslav Juhn je stradao 1941. godine u Zagrebu, a prema nekim drugim izvorima stradao je u logoru Jadovno 1941. godine i taj se podatak danas koristi i u Hrvatskom biografskom leksikonu. Na temelju svega navedenoga može se reći da je Miroslav Juhn za života bio poznata osoba.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Međutim, usprkos svemu tome mrežni jasenovački popis Javne ustanove spomen-područja (JUSP) Jasenovac navodi da je Miroslav Juhn rođen 1897. godine u Podgoraču ocu Mavru ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu. Budući da to proturječi podacima iz Hrvatskog bibliografskog leksikona, već zbog sumnje u pravo mjesto i okolnosti pogibije Miroslav Juhn se ne bi trebao nalaziti na mrežnom jasenovačkom popisu, ali budući da se nalazi, dio je masovne prevare u koju su uključeni i zapisi za tisuće drugih osoba. Opet treba ponoviti sljedeće pitanje: ako se takve stvari i navodi rade i s poznatim osobama, što li se tek sve radi s manje poznatim ili šire nepoznatim osobama? Što se tiče poznatih osoba, u prethodnim člancima je navedeno još ovakvih primjera pri čemu su neke od tih osoba čak i preživjele rat, ali su ipak i dalje navedene na mrežnom jasenovačkom popisu, a neke čak i dva puta što je znak opasne nesposobnosti ili bezobrazluka.

Ovdje je moguće vidjeti i potencijalne sukobe na razini različitih ministarstava. Naime, Hrvatski biografski leksikon spada pod Leksikografski zavod Miroslav Krleža koji je u nadležnosti Ministarstva znanosti i obrazovanja, a JUSP Jasenovac je u nadležnosti Ministarstva kulture. Prema tome djelatnici ovih dvaju ministarstava navode oprečne tvrdnje i netko bi se mogao zapitati tko je ovdje u pravu? Uzmimo za primjer već opisani slučaj Mirka Breyera, poznatog hrvatskog antikvara i kulturno-književnog povjesnika. Mrežni jasenovački popis navodi da je ubijen od ustaša u Staroj Gradiški, a Hrvatski biografski leksikon ispravno navodi da je zapravo umro u prosincu 1946. godine u Zagrebu, znači očito je preživio rat. Već ovaj ozbiljni propust pokazuje bi moglo biti bolje vjerovati Ministarstvu znanosti i obrazovanja nego Ministarstvu kulture.

No to da je Miroslav Juhn potencijalna lažna jasenovačka žrtva je samo manji dio priče o njemu. Da bi se vidjelo o kakvoj se zanimljivoj osobi radi, vrijedi dodatno pogledati podatke o njegovoj obitelji. Bio je brat Hinka Juhna koji je kako navodi Hrvatski biografski leksikon bio „naš prvi školovani keramičar“. Hinko je oženio Inu Ehrlich prevoditeljicu za njemački jezik, a umro je prije rata 1940. godine. [1] Ina Ehrlich bila je sestra ljevičarke i feministice Vere Ehrlich jedno vrijeme udane za još jednog pripadnika istog političkog i društvenog kruga liječnika Benu Steina. Stein je u Drugom svjetskom ratu zarobljen kao vojni liječnik pripadnik poražene vojske Kraljevine Jugoslavije. U zarobljeništvu je počinio samoubojstvo. Sestre Ina (1899.) i Vera Ehrlich (1897.) su prema nekim navodima iz Zagreba pobjegle u Split, a zatim u Italiju. Zabilježena je njihova nazočnost u Bariju u južnoj Italiji početkom listopada 1944. godine pri čemu treba napomenuti da je u talijanskim registrima kod Vere Ehrlich kao godina rođenja upisana 1905. Možda se radi o pogrešci ili samo o ženskoj sujeti u kontradikciji s javno proklamiranim feminizmom. Prema imenu oca Adolfa i mjestu rođenja Zagreb sa sigurnošću se može reći da se radi o istim ženama koje su preživjele Drugi svjetski rat i umrle početkom 1980-tih. Jedan od problema kod identifikacije pojedinih žrtava predstavlja i promjena imena i/ili prezimena uobičajenija kod nekih društvenih skupina. Relaciju prezimena Juhn s prezimenima Schwarz i Savić može se naći primjerice na engleskim stranicama mrežne enciklopedije Wikipedije ako se potraži pod Aleksandar Savić.[2] Aleksandar Savić rođen 1923. bio je predratni komunist pravog imena Alel Schwarz, rođen u Zagrebu u židovskoj obitelji, otac Miroslav Savić, a majka Ina Juhn-Broda. Otac je prema navodima iz Wikipedije 1930-ih promijenio prezime iz Schwarz u Savić. Podudarnosti su takve da ostavljaju malo mjesta sumnji da se u slučaju Miroslava Schwarza/Savića radi o Miroslavu Juhnu, a cijela zbrka oko različitih prezimena potencijalno ukazuje na životni stil i stavove o društvenim konvencijama. Aleksandar najmlađi član obitelji Schwarz/Savić/Juhn/Jun-Broda Ehrlich bio je aktivan član tzv. SKOJ-a, ilegalne organizacije komunističke mladeži, i kao takav priveden početkom rata od strane redarstva i upućen prvo u sabirni logor Danicu u Koprivnici, a zatim u sabirni logor Gospić tj. u Jadovno gdje je prema navodima iz Wikipedije stradao u srpnju 1941. Kao što je već spomenuto ranije u tekstu, prema nekim izvorima i njegov otac je doživio istu ili sličnu sudbinu, ali brojne su nedoumice o stvarnoj sudbini Miroslava Juhna – zna se da nije preživio rat, ali vrijeme i okolnosti smrti su dvojbeni.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Vjerovali ili ne, na mrežnom jasenovačkom popisu se slučajno može pronaći jedan Aleksandar Savić rođen 1923. godine i također navodno ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu, ali mu je kao otac naveden Radovan, a kao mjesto rođenja Travnik. Je li ovo samo slučajnost ili je možda moguće da se ovdje zapravo radi o pokušaju izmišljanja i zamućivanja podataka? Naime, kao prvi izvor podataka se navodi komunistički popisa žrtava iz 1964. godine, ali u inačici koja je dostupna na mrežnim stranicama beogradskog Muzeja žrtava genocida pod žrtvama iz Bosne i Hercegovine nije moguće pronaći Aleksandra Savića s opisanim podacima čak niti ako se u obzir uzmu neke od varijacija navedenih u napomenama.

Kako na kraju sažeti odgovor postavljen u naslovu ovog članka? Miroslav Juhn je sigurno novi slučaj poznate potencijalno lažne jasenovačke žrtve. Također je i primjer neuređenosti informacija na razini različitih ministarstava, ali i primjer sukoba činjenica i propagande. Nadalje, Miroslav Juhn može istovremeno biti i Miroslav Schwarz, ali i Miroslav Savić. Naizgled su trojica, a stvarno je jedan.

[1]             http://os-hjuhna-podgorac.skole.hr/upload/os-hjuhna-podgorac/multistatic/2/Hinko%20Juhn.pdf

Tekst se nastavlja ispod oglasa

[2]             https://en.wikipedia.org/wiki/Aleksandar_Savić

Tekst se nastavlja ispod oglasa
Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 10, 15, 25 ili više eura. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.