Svi se rado dođu u Gunju fotografirati i nasmiješiti, a nakon toga naši problemi ostaju samo nama

Jelena Sremac, vjeroučiteljica iz Gunje opisala je trenutnu situaciju u svom mjestu te s kakvim se sad problemima suočavaju. Za narod.hr je istaknula kako radovi rušenja kasne te kako je sama organizacija jako loša. Pojasnila je kako ljudi često nisu dovoljno informirani u Gunji kad će pomoć stići te da bi bilo dobro pozvati ljude unaprijed s točnim informacijama o vremenu i mjestu podijele pomoći. „Nisu svi ljudi stalno u Gunji i ne mogu čekati po cijeli dan ne bi li nešto dobili“, naglasila je.

Jedina pomoć u radovima koju su dobili jesu vatrogasci koji su prali i dezinficirali prostore nakon povlačenja vode. „Što se svih ostalih poslova tiče, prepušteni smo sami sebi“, rekla je Sremac za narod.hr te dodala kako je žalosno to da nitko ne mari – posebno je teško starima i bolesnima kojima nema tko pomoći.

„Jedan od apsurda je i to što smo počeli dobivati i račune za režije za mjesece svibanj i lipanj, a najveći što nikakva pomoć nije stigla ni u radnoj snazi u školu“, kaže Sremac.

Kako vam je 2 mjeseca nakon poplava?

Stanje je jako loše. Rušenje je započelo u srijedu pa ćemo vidjet kako će se to dalje odvijati. Vidjela sam u selu da najprije miču ostatke kuća koje su se same srušile i to je u redu, ali mislim da se moglo i ranije početi. Obećano je krenuti s radovima 1. srpnja, a započeli su 9. srpnja.

Inače, organizacija je jako loša. Nitko ništa ne zna i svi prebacuju lopticu na nekog drugog. Npr., nekoliko dana je stalno netko išao kući kako bi dočekao ekipu koja će priključiti struju na gornji kat, ali ekipe su išle po nekom čudnom rasporedu i našu kuću su „preskakale“. Kad sam došla do granice tolerancije, prešla sam pola sela kako bih pronašla ekipu HEP-a. Bogu hvala, naletjela sam na divne ljude iz Požege koji su vrlo brzo došli i obavili svoj posao. Ja ne krivim nikoga od ljudi koji dolaze u Gunju raditi – oni ne znaju ni selo ni ljude. Nadležni u Gunji su ti koji bi trebali sve malo bolje organizirati.

Razumijem da je svima ovo nova situacija koja nije nimalo ugodna i zahtijeva puno napora, ali stanje prvog šoka je prošlo i sad treba sve moguće snage uložiti da se život što je moguće više normalizira.

Primate li pomoć i od koga?  Jeste dobili novčanu pomoć od Crvenog križa? Kakvu pomoć ste primili od države? Crkve? Općine?

U hrani, higijenskim potrepštinama i odjeći pomoć se može dobiti u Caritasu. Crveni Križ će uskoro doći u Gunju, a zasad se od njih pomoć može dobiti u mjestu u kojem ste prijavljeni. Nekad nešto dođe i u Općinu, ali to uglavnom nestane i prije nego se sazna da je došlo. Greška je što su ljudi slabo upućeni kada će negdje što stići. Sumnjam da išta dođe bez najave tako da bi bilo dobro pozvati ljude unaprijed s točnim informacijama o vremenu i mjestu podijele pomoći. Nisu svi ljudi stalno u Gunji i ne mogu čekati po cijeli dan ne bi li nešto dobili.

Što se novca tiče, odmah nakon poplave Centar za socijalnu skrb dijelio je jednokratnu novčanu pomoć i to je sve. Ovih dana očekujemo isplatu novčane pomoći od Crvenog Križa. Država još nije počela isplaćivati novac za obnovu kuća niti je krenula obnova. Nadam se da će odvoz ostataka kuća koje su se same srušile brzo završiti i da će se stvari malo ubrzati.

 Kako ste se i gdje smjestili i kad mislite da ćete se vratiti u svoje domove?

Ljudi su se smjestili gdje su znali i mogli. Mnogi su kod rodbine, a još uvijek ima ljudi u hostelu u Borovu. Općenito je dosta ljudi našlo utočište kod potpuno nepoznatih, ali vrlo dragih i suosjećajnih ljudi koji su otvorili svoja srca i domove.  I mi smo u Županji bili smješteni kod dvije obitelji koje su nas divno primile i ovim putem im želim još jednom zahvaliti na svemu. Oni koji imaju katove polako se vraćaju.

I mi ćemo se sutra vratiti na kat svoje kuće. Prostor ćemo prilagoditi tako da imamo sve što nam je potrebno za pristojan život, a na katu ćemo i prezimiti.

Tko vam pomaže i koje poslove na obnovi kuće?

Jedina pomoć u radovima koju smo dobili jesu vatrogasci koji su prali i dezinficirali prostore nakon povlačenja vode. Što se svih ostalih poslova tiče, prepušteni smo sami sebi. Sami smo izbacivali, sami smo čistili, sami krbamo zidove. Ako budemo čekali da to netko drugi odradi, čekat ćemo predugo. Žalosno je to da nitko ne mari za nas. Posebno je teško starima i bolesnima kojima nema tko. Javni radovi su angažirani, ali ne rade dovoljno. Neki ljudi su čak i plaćali nekoga tko će im pomoći kako bi očistili kuće. Mislim da je to jako ružno i tužno.

Kada ćete se moći useliti u svoju kuću?

Useljenje u potpuno obnovljeno prizemlje sigurno neće biti moguće prije proljeća. Mi imamo kat pa nećemo ni srljati useliti dolje dok se sve potpuno ne osuši i ne bude spremno za život. Ne želimo žuriti jer bismo nakon godinu ili dvije mogli imati problema s vlagom. Ne mogu ni zamisliti kako je ljudima koji se još nemaju gdje vratiti.

 S kojim se problemima još susrećete?

Nažalost, dosta ih je. Protok informacija je strašno loš i spor, a to rezultira negativnim posljedicama. Na većinu pitanja ne dobivamo nikakve odgovore. Najteže je ljudima koji ne rade i kojima nema tko pomoći, ali teško nam je svima. Imali smo sve, sad nemamo gotovo ništa, a pitanje je što će nam i kada biti nadoknađeno. Jedan od apsurda je i to što smo počeli dobivati i račune za režije za mjesece svibanj i lipanj, a najveći što nikakva pomoć nije stigla ni u radnoj snazi u školu. Sami smo krbali zidove, uređivali okoliš i čistili unutrašnjost. Na početku su volonteri izbacili stvari i to je to.

Kakvo je opće raspoloženje među ljudima?

Ljudi su očajni. Osjećaju se odbačeno i zanemareno. Svi se rado dođu u Gunju fotografirati i nasmiješiti, a nakon toga naši problemi ostaju samo nama. Mnogi su ljudi ostali bez ičega i naravno da im je teško. Mi smo vrijedan narod koji se naučio boriti i raditi, ali sad jednostavno ne možemo sami, a čini se da ipak moramo. Od poplave, u Gunji je bilo desetak sprovoda. Dosta je mladih ljudi, među njima i jedan dječak.