Svjedočanstvo događaja u Škabrnji: ‘Vodili su nas na strijeljanje, ja sam jedini ostao živ’

Prije 30 godina stradalo je selo Škabrnja, gdje su zločinci zvjerski ubili 43 mještana, među njima i 15 branitelja, a selo – spalili. Denis Gurlica tada je imao svega 15 godina i jedini je preživio zloglasni podrum. Anđelo Žilić imao je godinu i pol, bio je teško ranjen i tri je dana krvario u podrumu. S njima je razgovarao Edi Škovrlj, prenosi hrt.

– Ja sam jedini preživjeli svjedok iz podruma pokojnog Marka Brkića. Kada su nas zarobili, mene i još četvoricu su vodili na strijeljanje. Ja sam jedini ostao živ, jedan četnik me htio zaklati, ali spasio me jedan oficir, opisao je Gurlica ratne strahote.

Odveli su ga prvo u Biljane, zatim u Smilčić, pa na kraju u Benkovac gdje je tek navečer sreo ostale sumještane. Vodili su ga na tzv. lažno strijeljanje, taj se osjećaj, rekao je, ne može opisati.

– To je stanje strahovitog šoka, to će trajno ostati u meni kao svjedoku tog vremena, rekao je.

> U Škabrnji se obilježava 30. obljetnica stradanja: ‘Vrijeme brzo prolazi, ali rane ne zacjeljuju’
> Splitski studenti odali počast Gradovima Herojima: „I u situacijama rata bitno je imati pravi pogled, bitno je gledati Gospodina“

Žilić je tada bio teško ranjen, iako je bio beba.

Strahotični prizori

– Granata je pala kada smo bježali u podrum, pritom je stradala moja baka koja je teško ranjena, kasnije je i preminula od tih posljedica. Moja teta koja me nosila u sklonište je ranjena, ona je svojim tijelom spasila mene. Zahvaljujući njoj sam živ, rekao je.

Objasnio je da je tada ranjen i da je imao prostrelnu ranu ispod srca. U podrumu je krvario 3 dana sve dok ga stric nije uzeo i krenuo u proboj kroz polja, gdje je bila prva linija obrane.

– Život mora ići dalje, bez obzira na sve. Rane su i dalje tu, one su prisutne, ono što se dogodilo nikada se ne smije zaboraviti i to moramo prenositi mlađim naraštajima jer ono što se to više nikada ne smije ponoviti, smatra.

Iako ne živi u Škabrnji, Žilić ju rado posjećuje, tu mu je obitelj, cijela rodbina i voli dolaziti u taj kraj kojemu pripada.

Gurlica je rekao da je istovremeno ponosan jer smo slobodno, živimo u slobodnoj zemlji, ali i tužan zbog svega što se dogodilo u Škabrnji. U slobodno vrijeme piše pjesme, a uskoro bi mu trebala i izaći prva zbirka pjesama.