U novom broju revije Kana u rubrici Političke teme Tonči Tadić osvrnuo se na epidemiološke mjere, gospodarsku neizvjesnost, ali i nejednakosti i podjele koje je izazvalo pitanje cjepiva u Hrvatskoj. Ulomak članka uz dopuštenje izdavača objavljujemo u nastavku:
Pandemija koronavirusa traje već više od jedne godine. Prvi slučaj koronavirusa u Hrvatskoj uočen je još 25. veljače 2020. Od tada pa do danas život nam se posve promijenio nošenjem maski, samoizolacijama, karantenama, zakrčenim bolnicama i blokiranim javnim životom. Među kolateralne žrtve korone treba ubrojiti i sve oboljele od drugih bolesti koji bi dobili bolji tretman da zdravstveni sustav nije bio zakrčen zbrinjavanjem zaraženih koronom.
> Lijevo-liberalni mediji napali dr. Markotić zbog sudjelovanja u molitvi vjernika na Stepinčevo
> Novi broj Kane: Neuništiva potreba čovjeka za traženjem smisla
(…)
Ursulina cjepiva
Hrvatska je kao članica EU-a pristala da u njezino ime Europska komisija pregovara o cijenama cjepiva. Nije tajna da su stotine milijuna eura iz proračuna EU-a utrošene na znanstvene istraživanja koronavirusa i cjepiva. Niti je prijeporno što je Hrvatska prepustila Europskoj komisiji nabavu cjepiva. Bruxelles je očito zaključio da će, budu li cjepiva na slobodnom tržištu, EU pokidati sama sebe jer će veće i bogatije članice sebe osigurati na štetu manjih i siromašnih. Zato je predsjednica EK Ursula von der Leyen sa svojim timom u pregovorima s proizvođačima cjepiva postigla 2 – 3 puta nižu cijenu cjepiva po dozi za građane EU-a nego što ih plaćaju, recimo, građani Izraela. Teško da bi Hrvatska postigla bolju cijenu, pogotovo stoga što će to cjepivo biti plaćeno iz proračuna EU-a! No sve to je učinjeno u naivnoj vjeri da će se proizvođači držati potpisanog. (…)
Kratak je put u Hrvatskoj od slave do prijezira
U općoj psihozi dolaska do cjepiva, u kojoj ljudi satima čekaju na svoje cjepivo jer se boje „da bi moglo nestati“, iako su naručeni taj dan i čeka ih doza, medijski je linč pokrenut protiv svih koji su se cijepili „preko reda“. Doista, što je usklađenije s Hipokratovom prisegom: bacanje viška cjepiva jer se nije pojavio naručeni građanin ili cijepljenje bilo kojih dostupnih građana, posebno rizičnih skupina? Zdrava logika nalaže drugo, mediji ono prvo.
U toj poremećenoj slici svijeta lako stradavaju od medijske giljotine i oni za koje bi se čovjek najmanje nadao, recimo, Alemka Markotić, donedavno proslavljena ravnateljica Klinike za infektivne bolesti u Zagrebu.
Njezin je grijeh dvostruk. Em se na Stepinčevo pojavila na misi pred zagrebačkom katedralom s maskom na licu, te pročitala jedan od zaziva molitve vjernika. Em je viškom cjepiva u svojoj klinici cijepila svoju teško bolesnu majku staru 86 godina. Gdje je tu grijeh? Za naše medije u tome što je one koji noćima tulumare na zagrebačkom Jarunu ili ispred HNK kao prozivala „bio-teroriste“ jer takvim postupcima šire koronavirus, a eto ona sama sudjeluje na misi, i to za Stepinca!
Da je bila na obljetnici osnutka X. zagrebačkog korpusa, problema ne bi bilo. U kojem su logičkom sklopu u istoj kategoriji višesatno pijano grljenje na noćnim tulumima, te 50 minuta mise na otvorenom tijekom koje na 45 sekundi skineš masku da pročitaš jedan zaziv? Koliko je to građana oštećeno zato što se Alemkina majka ubacila prije njih? Jesu li svi s 86 godina, pa oni s 87, 88, 89 i tako dalje sve do Josipa Manolića ostali bez cjepiva zbog Alemkine mame?
Tonči Tadić
Članak u cijelosti pročitajte u novom broju Kane.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
Izvor: narod.hr/Kana
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.