Na pisanje Roberta Bajrušija, prijatelja Zorana Milanovića od školskih dana i autora njegove biografije, bivše Pukanićeve zvijezde i zvijezde Pavićevog EPH, u članku objavljenom u Globusu „Operacija Knin 2014″, reagirao je novinar Vlado Čutura.
Bajruši – oružje nije oklagija za burek, zato se mora odgovarati!
„Operacija Knin 2014“, specijalna je tema autora Roberta Bajrušija objavljena u Globusu uoči proslave Dana pobjede i domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja u kojem vjerni čitatelj, Bajruši proziva Glas Koncila koji se tobože vrlo malo čita pa su ostale nezapažene izjave Ante Deura, predsjednik Zbora udruga veterana hrvatskih gardijskih postrojba koji poziva na oružje. Potpisao sam razgovor s Antom Deurom i zato se javljam!
Nadalje, kako se, navodno Glas Koncila malo čita, Bajruši bi trebao znati da u Hrvatskoj ima više od 1 500 župa, k tome valja dodati župe na području BiH, Vojvodine, zatim bi trebao pogledati hrvatske katoličke misije i zajednice u cijelome svijetu, od Australije, Novoga Zelanda, Afrike, Europe – pa to pomnožiti s nekakvim prosjekom i onda svoje paušalne i izmišljene priče servirati, a ne obmanjivati javnost. I to bez oružja na koje se Bajruši poziva! No, tehničku i ekonomsku politiku treba ostaviti po strani, nadati je se da će Bajruši dobiti svoj jedini primjerak Glasa Koncila koji se specijalno tiska za nj i na temelju toga – po narudžbi – još koji članak analizirati koji poziva na oružje!
Vidjeti oružje gdje ga nema, očito danas može netko zlonamjeran ili osoba bolesnoga uma. Niti me je kad zanimalo, a niti znadem kojih je godina Bajruši, pa ne znam je li kad služio vojni rok ili vidio oružje! Ali očito je i sigurno, prema pisanju članka „Operacija Knin 2014“ da ne zna što je oružje i kakav je odnos hrvatskih branitelja prema oružju, pa i onom trofejnom. Oružje nije oklagija za razvijanje tijesta za burek ili neku drugu pitu, jer prošla su vremena Matije Gupca kad se borilo vilama, toljagama, oklagijama ili ražnjevima.
Branitelji su svjesni što je oružje, člankopišče Bajruši, vratili ga tamo gdje mu je mjesto po završetku veličanstvene vojnoredarstvene operacije ‘Oluja’ u kojoj su se hrvatski branitelji oslobodili nametnika s petokrakom i kokardom. Položili su oružje, vratili ga na sigurno mjesto, državu predali političarima. Ako Bajruši hoće iz prve ruke – i sam dobitnik sam samokresa koji sam odmah vratio, jer u miru mi to ne treba. Hrvatska je slobodna i demokratska zemlja, takva kakva je, s malim recidivistima koji pozivaju i izmišljaju oružje poput Bajrušija! Branitelji je doživljavaju svojom i jedinom, demokratskom i najljepšom te smatraju da mogu reći ono što misle, a ne ono što žele nekakvi recidivisti koji podmeću, pozivaju na oružje i vode je unatrag .
Velika je razlika o nečemu kritički progovoriti, a što je govorio Ante Deur u Glasu Koncila od izmišljanja i pozivanja na oružje koje novinarski podmeće Bajruši. Opasno je zveckati oružjem, pa makar i u novinarskim stupcima. Time se moraju pozabaviti policijske službe, jer očito dok tako piše Bajruši znade za nekakvo skriveno oružje i nekakve oružane namjere, njemu zacijelo poznate. Na proslavi ga u Kninu nije bilo, ali Bajruši očito znade gdje ga skrivaju. Malo bi se koji ozbiljni novinar potpisao na članak o zveckanju oružjem da nije siguran u svoje izvore, a dalje je stvar državnih služba koje to moraju do kraja istražiti. Ako je istina, onda to treba što prije spriječiti, no, ukoliko je laž onaj tko spominje oružje mora zato odgovarati. Oružja je braniteljima preko glave, odložili su ga davno!
Nažalost, u današnjem medijskom svijetu svatko se javlja i piše, a najviše je onih novinara čiji um participira u umu naručitelja, umjesto da promisle o posljedicama svojih priloga, ispravno koriste terminologiju, te ne unose razdor i nemir među hrvatski narod i hrvatske građane. Kako sam potpisnik razgovora s Antom Deurom, molim Bajrušija neka nađe rečenicu u kojoj se netko poziva na oružje. Ako je Bajruši dobronamjeran onda će se pozabaviti pomoći braniteljima, posebno će istaknuti one koji su se preko noći izliječili od PTSP-ija i pomoći im s preslikom njihovih kartona i upućivanju tim liječnicima da im pomognu kako bi lakše funkcionirali u društvu. I tu mu se može pomoći! A dok ne razlikuje oružje od alatki i oruđa, neka krene kao i drugi novinari od praćenja cijena na tržnici, recepata za egzotičnu hranu i slično, te postupno usvaja terminologiju i napreduje u novinarskom znanju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
