Na Badnjak je javnost saznala da je Hrvatska izgubila arbitražni spor protiv MOL-a u Ženevi pred arbitražnim sudom Komisije Ujedinjenih naroda za međunarodno trgovačko pravo (UNCiTRAL) kojeg je u siječnju 2014. pokrenula Vlada Zorana Milanovića. Arbitražni sud odlučio je da ponuđeni dokazi nisu dovoljni da dokažu da su ugovori sklopljeni 2009. godine nastali kao plod koruptivnih aktivnosti te ih je stoga odbio poništiti. Nakon te odluke aktualni premijer Andrej Plenković najavio je odluku Vlade RH da Hrvatska kreće u otkupljivanje dionica Ine od Mola, čime je pokrenuo nevjerojatan rast vrijednosti Ininih dionica, koje je inače 2003. Račanova Vlada prodala 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara.
Hrvatska Vlada s Tihomirom Oreškovićem na čelu donijela je početkom svibnja 2016. Odluku o izmjeni i dopuni Odluke o utvrđivanju popisa trgovačkih društava i drugih pravnih osoba od strateškog i posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Prema toj odluci tvrtka INA postala je broj jedan od strateškog i nacionalnog značaja za Hrvatsku. Do tada je bila na 53. mjestu. Premijer Tihomir Orešković rekao je kako će osobno voditi tim koji će pokrenuti pregovore s MOL-om o Ini, i prije završetka arbitraža u Washingtonu i Ženevi. Za HRT Orešković je tada rekao: “Nije nitko rekao da slabo stojimo u arbitraži, samo smo rekli da arbitraža ide dalje, u tijeku je”.
Ivan Vrdoljak, HNS-ov ministar gospodarstva u Milanovićevoj Vladi koji je milijune kuna državnog novca potrošio za vanjske suradnike plaćajući ih više od dvije tisuće kuna po satu za poslove vezane za arbitražni spor s Mađarskom, bio je jedan od glasnijih u ime HNS-a tražeći odlazak Tomislava Karamarka.
Iz ministarstva vanjskih poslova stizale su informacije o normalnim odnosima s Mađarskom.
“S Mađarima isto imamo normalnu komunikaciju – između predsjednika, dvojice predsjednika vlada i, na kraju krajeva, mene i mojeg kolege iz Mađarske. Imamo problem INA – MOL. Mi smo se odlučili taj problem rješavati između vlada, ali arbitraža se nastavlja. Sve konstrukcije da arbitraže neće biti su fabuliranje”, kazao je krajem svibnja bivši ministar vanjskih poslova Miro Kovač.
Bivši premijer Tihomir Orešković u svom je obraćanju Hrvatskom saboru u lipnju ustvrdio da je pravi razlog za rušenje njegove Vlade to što je zbog zaštite nacionalnih interesa počeo raditi na rješenju spora INA-MOL kroz nastavak arbitraže i početak novih pregovora, što nekima nije odgovaralo.
HDZ i Most u prethodnoj Vladi bili su suprotstavljeni glede arbitraže INA – MOL, pri čemu je čelnik Mosta Božo Petrov javno kritizirao Tomislava Karamarka zbog njegova prijateljstva s Jozom Petrovićem, konzultantom MOL-a.
Bivši predsjednik HDZ-a nije krio da mu je Petrović godinama prijatelj, a i ubrzo su se u medijima pojavili napisi da je HDZ Mostu postavio uvjet da hitno donesu odluku o odustajanju od arbitraže INA – MOL.
Karamarko se zalagao za povlačenje iz arbitražnih postupaka i to obostrano. Upozorio je kako u slučaju nepovoljnog ishoda arbitražnih postupaka Hrvatskoj prijeti šteta koja se broji u milijardama kuna. Pritom nije zanemariv podatak kako svake godine skupo plaćamo i odvjetničko društvo koje zastupa Republiku Hrvatsku u tim postupcima, naglasio je Karamarko. Upozoravao je također da je moguće očekivati gubitak tzv. plinskoga spora s MOL-om, koji se vodi u Washingtonu.
Petrov je pak komentirao da ne prihvaća nikakve ultimatume: “Nama je vrlo jasna situacija oko Ine, imamo razloga za optimizam u arbitraži, u ovom trenutku bi bilo pogubno za Hrvatsku izlaziti iz arbitaže”.
Bivši Mostov ministar gospodarstva Tomislav Panenić bio je uvjeren u pozitivan ishod arbitraže. “Ova arbitraža je na našoj strani, mi idemo s činjenicama koje su nepobitne i uopće ja nemam, kao resorni ministar, isto tako kao i građanin Republike Hrvatske, sumnju da će ova arbitraža završiti dobro. Svi oni koji izražavaju svoje sumnje u završetak arbitraže i koji to javno komuniciraju, oni zapravo nama, kao Hrvatskoj, čine veliku štetu i na njima je velika odgovornost. Upozoravam, to je nacionalni interes, moramo svi stati iza tog interesa”, izjavio je za Novu TV.
Budući da je tadašnji HDZ naginjao odustajanju od arbitraže, ne zvuči nevjerojatno da se čitava afera s Karamarkovom suprugom odjednom pojavila kako bi se diskreditirala stranka i kako bi se oslabio njihov utjecaj na odluke o Ini, točnije njihov pokušaj odbacivanja arbitraže. SDP-ove parapolitičke organizacije, tzv. nevladine udruge poput GONG-a, uz potporu, Domoljubnoj koaliciji nesklonih medija, odradile su svoju zadaću i oko Ine, a ekstremno lijeva Radnička fronta organizirala prosvjede i druge akcije poput tiskanja neprimjerenih plakata s Anom i Tomislavom Karamarko. “Karamarkovo razdoblje završava za mene još uvijek jako upitnim razlogom njegova odlaska, tek će budućnost pokazati može li se rušiti čovjek koji je dobio pet izbora zaredom zbog toga što je njegova tada još nevjenčana supruga imala neku firmu s nekim tko je savjetnik nekoga trećega i tako dalje”, ocijenio je krajem rujna Andrija Hebrang, dodajući da je Karamarko morao otići zbog drugih razloga, a jedan od njih je “priča o utjecaju jedne velike sile na našu Inu, koja ima svog udjela.”
Kroz tjedne političkih prepirki u kojima je HDZ ponavljao da odmah treba prekinuti arbitražu s MOL-om oko Ine, da će Hrvatska u slučaju gubitka spora morati MOL-u platiti pet milijardi kuna odštete i da Mađari stopiraju modernizaciju riječke rafinerije zbog nezadovoljstva s odnosima u Ini, Most je ustrajao da je arbitraža nacionalni interes, a sukob je na koncu doveo do pada Vlade i prijevremenih parlamentarnih izbora.
Problem nam je ostao, upozorava Marko Ljubić “samo s očitim dokazom da su Vrdoljak i zastupnici ‘sigurnoga dobitka’ spora u Švicarskoj ili lagali ili bili neodgovorni na nacionalni račun, da su Petrov i Most svoj politički kredibilitet upucali u krivo, te da svi danas nužno snose političku, ali vrlo moguće i puno opasniju odgovornost”.
