Ne koristim se društvenim mrežama za dežurno moraliziranje i svakodnevno pisanje statusa, ali jednostavno se ne mogu oteti dojmu da su ljudi diljem ne samo naše zemlje Hrvatske već i izvan nje, da tako kažem, bezglava masa ispranih mozgova, bez ikakve trunčice kritičke svijesti i stava o onome što se događa ispred njihovih zdravih, a u isti mah slijepih očiju. Al′, evo budući da živim i radim u Hrvatskoj, ograničit ću se samo na nju jer je ona dio mene, a ja dio nje. Zadnjih se dana podosta i medijskog i inog društvenog prostora davalo famoznom „Haloweenu“ ili laički rečeno „noći vještica“.
Što obilježava ta noć? Čime se bavi, koja joj je koncepcija, forma, sadržaj, cilj, nešto što je određuje i što bi je trebalo činiti smislenom? Valjda svjetski rasprostranjeni i svima pristupačni toliko korišteni „Google“ služi i još čemu osim „guglanja“ počesto marginalnih i trivijalnih sadržaja. Vjerujem, ljudi, da kad nekamo idete, da volite znati komu odlazite i zašto, iz kojeg razloga.
Na početku samo da razjasnim nekoliko stvari koje se uopće ne propituju, odnosno ne dovodi ih se u nikakav kritički kontekst.
Prvo: Što se tiče samog „Haloweena“, ili noći dragih nam vještica na metlama, demona i ostalih iskarikiranih nakaza, on obilježava stari druidsko-keltski običaj žrtvovanja male djece bogovima, a ukoliko bi roditelji odbili dati djecu, pobili bi roditelje. U fusnotu stavljam da ovo nije plod moje mašte, nego objašnjenje možete pronaći na bilo kojem blogu, quasi- portalu, lošoj „Wikipediji“ pa sve do najuglednijih knjiga, enciklopedija i cijenjenih društvenih časopisa. Rekli bi Ameri, „bottom line“ svega napisanoga jest da se slavi ni manje ni više nego – smrt! Pitam vas želite li slaviti smrt!? Pitam sve vas!
Drugo: Neotklonjivo se nameće pitanje tko gura i propagira taj prekrasni „event“ ili hrvatski rečeno događaj. Je li to u kulturnoj tradiciji Europe – ističem ne kršćanskoj, već kulturnoj –iako jedno bez drugoga ne ide, ali to je tema neke sasvim druge priče… No, da se vratim s prethodne digresije. Kažem i ističem kulturne, ne kršćanske, da se ne bi dežurni slobodoumni propovjednici o pravima na izbor religije i uvjerenja našli uvrijeđenima. Je li Ona Europa, naša dična, kulturna, intelektualno-briselska, neosporni simbol kulture i tradicije, postala pomodarski „melting pot“ za sve pomodnosti i „kulturne vrijednosti“ Zapada? Je li ona skupina dežurnih hohštaplera koji nam se, da bi dokazali svoj enormni društveni quasi-status, pokazuju u zapadnjačko-liberalno-relativističkom svjetlu, iza kojeg ne stoje ama baš nikakva uvjerenja ili barem nulta točka onoga što intelektualci nazivaju kritičkim stavom i umnim ponašanjem? Jer, čovjek jest umsko biće, premda se prečesto ne ponaša umno. Neću reći da je čovjek prije svega umsko biće jer ima i duh i tijelo, nego opet naglasavam umsko jer to je važno i ovim i onim ljudima, i nama i vama, i ateistima i vjernicima i agnosticima. Nijedno umsko biće ne bi se smjelo ponašati bezumno, nego umno. Vjerujem da nije nikomu u cilju biti neobrazovan i neznalica, barem vjerujem. No, ta komponenta uvelike ne zaostaje, već, rekla bih, IZOSTAJE u zadnje vrijeme.
Treće: Voljela bih postaviti pitanje vama koji ni u što ne vjerujete, i vama bih ga rado postavila, ali budući da ne vjerujete u duhovnu stvarnost, nego samo u materijalnu, nekako si ne mogu dopustiti taj luksuz.
No ipak, zanimljivo je kako svejedno pohađate ove popularne „evente“ diljem „Lipe Naše“ i svijeta, pa opet postoje dvostruka mjerila. Pitam samu sebe, ne vas, zašto za promjenu niste pošli u obližnju crkvu i samo vidjeli, makar iz obične znatiželje, što rade kršćani u dragoj noći vještica, u noći s 31. listopada na 1. studenog. Tako biste možebitno proširili svoje širokovidske naočale i vidjeli kako funkcionira i druga strana. Ili recimo, zašto niste ostali kod svojih kuća u miru sa svojim obiteljima? Ne morate ništa činiti. Zašto ste se ipak odlučili za slavljenje noći vještica?
Postavljam pitanje vama katolicima i vama koji se busate u prsa i govorite da ste katolici. Kamo idete 31. listopada navečer, koga i što slavite? Slavite li smrt, ili barem odsjaj onoga što ona predstavlja? Nadam se da niste toliko maloumni da želite slaviti smrt. Koga častite i zašto idete na noć vještica u klubove i ostala mjesta takvih nakaradnih okupljanja punih izrezbarenih bundeva i sablasnih atmosfera? Zašto tu noć morate izabrati takav ritual? Pitam vas zašto? Kad sve ostale petke, subote… srijede, četvrtke… možete izaći i slaviti život, veselje, radost, mladost, druženje, prijateljstvo? Zašto? Nažalost, nemam odgovora na to pitanje. Htjela bih vas potaknuti da odgovor pronađete negdje duboko u sebi…
Možda će makar jednu osobu zaintrigirati ovo što sam napisala. Ako sam barem to uspjela, bit ću sretna. Želim i nastojim samo da se zapitate, istražite, budete kritički nastrojeni. Ne budite kao guske u magli. A, ako se i nakon svega odlučite ići na „Haloween“, neka, ali barem ste se zapitali…. A, istini za volju, nisam tražila ni manje ni više…
