Tko je Jozo Petrović, konzultant MOL-a blizak Karamarku?

Josip Petrović, kojega je potpredsjednik Vlade Božo Petrov prozvao da kao konzultant MOL grupe radi protiv hrvatskih interesa u srijedu je u potpunosti odbacio takve tvrdnje. Potvrdio je da je svojem klijentu MOL-u predlagao dogovor s hrvatskom Vladom kao najbolju opciju, no za prvog potpredsjednika Vlade i predsjednika HDZ-a kazao je da ih veže tek poznanstvo “iz sportskih dana”, te je dodao da tu činjenicu nije ni u jednom trenu koristio za razgovor o temama zbog kojih ga se proziva.

Petrović je, kao bivši član uprave Ine, široj javnosti postao poznat u jeku korupcijskih postupaka protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, kojemu je navodno bio osoba od posebnog povjerenja. Mediji su posljednjih dana nagađali i da je on, uz Sanadera, drugi svjedok MOL-a u arbitražnom postupku protiv Hrvatske, a ranije ga se spominjalo i kao sudionika sastanka u Veroni kada je Sanader navodno dogovorio prodaju Plive.

Nakon što je u javnosti procurio podatak da je on u ponedjeljak svjedočio u Londonu u arbitražnom postupku, iako je Petrović to demantirao, uzburkala se situacija Tako je saborski zastupnik Mosta, Mire Buljan, na svojem Facebook profilu odmah prozvao HDZ da de ogradi od Petrovića. “Smatram da se vrh HDZ-a mora hitno ograditi od postupka Joze Petrovića. Kao što je pokojni predsjednik Tuđman znao reći, svjedočenjem u Londonu prodao je Hrvatsku za Judine škude. Neprihvatljivo je da netko tako otvoreno, ruku pod ruku s drugim izdajnikom i kriminalcem Sanaderom, svjedoči protiv nas i naših nacionalnih interesa”, napisao je Bulj.

Na suđenju Sanaderu u slučaju Ina-MOL Petrović je u ožujku 2012. ispitan kao svjedok. Tada je odbacio optužbe da je utjecao na bivšeg direktora Plinacroa – Branka Radoševića – kako bi ubrzao izdvajanje plinskog poslovanja iz Ine, za što je Sanader od mađarske nafte kompanije MOL navodno primio 10 milijuna eura mita.

Radošević je ranije na sudu kazao da mu se Petrović predstavio kao osoba od Sanaderova povjerenja i rekao da će Sanader “biti ljut ako se posao ne dovrši čim prije”. No, Petrović je na sudu kazao da s Radoševićem nikada nije razgovarao nasamo, a njegovo je svjedočenje odudaralo i od iskaza krunskog svjedoka Roberta Ježića koji je svjedočio da je za Sanadera preko svojih švicarskih tvrtki primio polovicu od 10 milijuna MOL-ovog mita.

Inače, Ježić je tom prilikom ovako opisao Petrovića: “Kada sam vidio u Vladi Jozu Petrovića, to me nije iznenadilo jer je bio dobar sa Sanaderom, bio je u Upravi Ine i njegov dolazak s Hernádijem bio mi je prirodan. Znam da su on i Hernádi u dobrim odnosima i on je danas Hernádijev osobni savjetnik. Početkom svibnja 2011. imao sam sastanak s Petrovićem u kojem smo komentirali moj slučaj i tada mi je rekao da je Hernádijev savjetnik”.

U slučaju Fimi media, u listopadu 2012. spomenuo ga je bivši direktor korporativnih komunikacija Ine, Tomislav Štengl, koji je ispričao da je Petrović na njega vršio pritisak kako bi sklopio ugovor s Fimi medijom te da mu je jednom prilikom rekao da iza toga stoji bivši HDZ-ov rizničar Mladen Barišić kojega Uskok tereti da je, uz bivšeg premijera i ostale optužene u tom slučaju, novcem iz državnih institucija i tvrtki punio HDZ-ov crni fond.

Osoba od povjerenja koja bez problema sklapa poslove

U ožujku 2013. Petrović se našao među uhićenima zbog navodnog kupovanja informacija o tajnim USKOK-ovim istragama, a krajem siječnja ove godine sud je u tom slučaju potvrdio optužnicu u kojoj se Petrović našao među 15-ero optuženika. Inače, te 2013. je Petrović i više iskočio u javnosti, jer su osobe od Karamarkovog povjerenja potvrdile da je Petrović djelovao kao “klasični fikser”, tj. osoba iz utjecajnim poslovnih i političkih krugova, koja je u mogućnosti “srediti poslove po brzom postupku”. Koji god to poslovi bili.

“Jozo Petrović je teška kategorija. Dok je Sanader vladao Hrvatskom, Petrović je bio njegov najpouzdaniji čovjek iz sjene, zadužen za velike poslove, važniji, rekao bih, i od Mladena Barišića. Dobro sam ga upoznao” prisjetio se nakon njegovog uhićenja nekadašnji visoki državni dužnosnik.

Petrović je bio i jedini svjedok sastanka bivšega hrvatskog premijera Ive Sanadera i čelnog čovjeka MOL-a Zsolta Hernádija 26. svibnja 2009. u Sanaderovu uredu u Banskim dvorima. Prema iskazu poduzetnika Roberta Ježića, upravo na tom sastanku dogovarali su se detalji isplate 10 milijuna eura mita u zamjenu za prepuštanje upravljačkih prava u Ini Mađarima.

Ali kada je Jadranka Kosor krenula u obračun sa Sanaderom, postalo je jasno da Petrović više nema političko zaleđe i da će uskoro trebati napustiti Inu. To se i dogodilo 11. veljače 2011., kada su s dužnosti članova Uprave opozvani i on i Tomislav Dragičević.

No tu njegova karijera nije stala već je on prešao u MOL kao njihov kozultant, osnovavši konzultanstku tvrtku koja povremeno surađuje s MOL-om za prilično visok honorar. Iako su se mnogi pitali je li takav angažman u skladu sa zakonom, Petrović je tu suradnju komentirao ovim riječima: “Moram se zapitati je li u Hrvatskoj zabranjeno biti konzultant međunarodne korporacije koja posluje u više od 20 država Europe i svijeta, i koja u samoj centrali ima mnoge direktore Hrvate? Zar svi Hrvati koji rade u toj kompaniji rade protivno interesima Hrvatske? Rekao bih baš suprotno. Svi mi znamo što su interesi Hrvatske i kako ih zaštiti. To smo radili do sada i radit ćemo i dalje bez obzira na jeftine dnevnopolitičke insinuacije.”

No s odlaskom Sanadera u pritvor, Petrović nije iščeznuo sa scene, nego se samo povezao s novim čelnim ljudima HDZ-a, točnije s Tomislavom Karamarkom.

Petrovićev komentar da je s Karamarkom dobar tiče se njihovog zajedničkog članstva u Upravnom odboru košarkaškog kluba Zagreb, dok je tijekom Karamarkove kampanje za predsjednika HDZ-a 2012. godine pomagao s financiranjem.

Kada se sredinom ljeta 2012. Karamarko u tajnosti na Sljemenu sastao s Milanom Bandićem, s njima je bio i Jozo Petrović, koji je uglavnom sređivao poslove koji su Karamarka trebali pozicionirati blizu centara moći koje šef HDZ-a ne kontrolira. Pogotovo kod krupnih biznismena koji imaju moć i novac, a bez kojih se teško osvaja vlast u Hrvatskoj. Za razliku od prvog operativca HDZ-a Vase Brkića, za neke naprasitog i priprostog čovjeka, Petrović je oduvijek bio pristojan i odmjeren, strpljiv i dobrohotan, uvijek besprijekorno uređen i odjeven.

Nema dvojbe da je Karamarku je Petrović bio važan barem kao Vaso Brkić. S bitnom razlikom da od Petrovića šef HDZ-a nije strepio, iako je njegovo uhićenje bilo vrlo neugodno za čelništvo HDZ-a.

Nacional je ovih dana objavio da ima u posjedu dokument koji otkriva da se Petrović spominjao u arbitražnom postupku i isred UNCITRAL-a – zahvaljujuši iskazu Ilone Fodor – 16. listopada 2015. godine, što je dan kad su otkriveni tragovi potencijalno najvećeg sukoba interesa na hrvatskoj političkoj sceni.

Zastupnici hrvatske vlade nisu bili sigurni postoji li ikakav stvarni poslovni odnos između Mola i Josipa Petrovića, no zaposlenica MOL-a, Ilona Fodor, izjavila je da taj odnos nije fikcija, već da se Petrović bavi političkom špijunažom u korist mađarskog MOL-a. Sukus usluga koje on Molu pruža zapravo se svodi na osiguravanje i razvijanje kontakata s vođama lokalne hrvatske političke elite, kako bi se učinkovito unaprijedili interesi mađarskog Mola.

Petrović je pak danas izjavio da je na njega dignuta hajka kojom su ugroženi on i njegova obitelj, dok on nije činio nikome ništa nažao, nego je tek žrtva političkog razračunavanja.

“Duboko sam uvjeren kako bi se dogovorom MOL-a i Vlade Republike Hrvatske oko INA-e stekli uvjeti za njezino transparentnije poslovanje, a razne lobističke kuće ne bi na ovom pitanju zarađivale milijunske iznose za izradu raznih analiza povezanih s arbitražama koje su u tijeku. Svaka najava dogovora povećava vrijednost INA-e na burzi, a najava produžetka spora je smanjuje”, istaknuo je Petrović u reakciji upućenoj medijima.

Kronologija Ina-MOL: 10 godina od kupnje do prodaje

Priča o hrvatskoj naftnoj kompaniji priča je koja se proteže kroz mandat nekoliko Vlada. Nakon što je Ina 1990. godine postala javno poduzeće, 1993. u skladu sa Zakonom o trgovačkim društvima Ina postaje dioničko društvo u vlasništvu Republike Hrvatske.

U kompaniju 2003. ulazi mađarski MOL kao strateški partner.

Vlada Ivice Račana pod vodstvom potpredsjednika i predsjednika NO Ine, Slavka Linića, te ministra gospodarstva Ljube Jurčića i ministra financija Mate Crkvenca 2003. prodaje 25 posto plus jednu dionicu Ine MOL-u za 505 milijuna dolara.

Dva ugovora, o kupoprodaji dionica Ine i dioničarski ugovor, prema kojemu Uprava i Nadzorni odbor Ine imaju po sedam članova, od kojih po pet imenuje hrvatska strana, a po dva MOL, potpisao je tadašnji ministar gospodarstva Ljubo Jurčić, a u ime MOL-a predsjednik Uprave Zsolt Hernadi, navodi HRT. Prvi čovjek MOL-a Zsolt Hernadi, kojega se sumnjiči za davanje mita Sanaderu radi stjecanja kontrole nad Inom, kupnju 2003. smatra velikom pobjedom. Hernadi u svojim memoarima opisuje tijek predaje ponuda i objašnjava zašto je odredio da MOL ponudi baš 505 mil. dolara, 85 mil. više nego austrijski OMV. “Pod tušem sam se sjetio 505 bombona i ponudio 505 mil.$ za Inu”, napisao je između ostalog Hernadi.

Godine 2006. dolazi do privatizacije Ine. U javnoj ponudi više od 44.000 hrvatskih građana kupilo je dionice Ine po cijeni od 1690 kuna za dionicu, što je otprilike 50 posto viša cijena nego u prvoj fazi privatizacije, kada je MOL kupio 25 posto dionica Ine.

U studenome 2007. provedena je prodaja dionica Ine zaposlenicima te tvrtke u kojoj je oko 28.000 radnika kupilo otprilike 628.000 dionica, ili nešto manje od 7 posto ukupnog broja dionica Ine.

U listopadu 2008. u javnoj ponudi MOL je po cijeni od 2800 kuna po dionici kupio 22,15 posto dionica pa je s prijašnjih 25 posto plus jednu dionicu stekao ukupno 47,15 posto Ininih dionica. Time je MOL postao najveći dioničar Ine, u kojoj Vlada ima 44,83 posto dionica.

U siječnju 2009. izmijenjen je Ugovor o međusobnim odnosima dioničara, prema kojemu je broj članova NO-a Ine povećan sa sedam na devet, pri čemu je MOL-u pripalo pet mjesta, Vladi tri i predstavnicima radnika jedno, s tim da predsjednika NO-a određuje Vlada, dok Uprava Ine ima šest članova, od kojih tri predstavljaju Vladu i tri MOL, a MOL predlaže predsjednika Uprave.

U ožujku 2011. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga privremeno je obustavila trgovanje dionicama Ine na Zagrebačkoj burzi jer je u postupku nadzora nad trgovanjem dionicama Ine utvrdila znatno trgovanje od inozemnih investitora te je, radi transparentnosti trgovanja i zaštite ulagača od nadležnih stranih regulatora zatražila relevantne podatke nužne za utvrđivanje činjenica od značaja za nadzor. Hanfa je podnijela prijavu Državnom odvjetništvu na temelju sumnje da su dionice, koje su sporne, stečene opranim novcem, odnosno manipulacijom. DORH je pokrenuo istragu o spornoj kupnji dionica Ine od strane investitora u Slovačkoj, Mađarskoj i na Cipru.

U lipnju 2011. USKOK potvrđuje da je protiv Sanadera otvorena istraga zbog sumnje da je zloporabio položaj i ovlasti te primio mito od 10 milijuna eura od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija, kojemu je zauzvrat omogućio preuzimanje upravljačkih prava u Ini. Iz MOL-a su to demantirali.