Jedan od političkih bračnih parova o kojima se malo ili ništa zna jest bračni par – Sandra Benčić i Miroslav Petrović. Točnije, malo je poznato da g. Petrović, osim što je s Možemo sudjelovao na izborima, radi kao administrativni službenik na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (FPZG-u), a sudjeluje i u osiguravanju milijunskih sredstava za grupu ljudi okupljenih oko stranke Možemo i raznih aktivističkih udruga. Istražili smo što je prije radio.
Sudjelovanje na izborima
Kako smo pisali, suprug Sandre Benčić Miroslav Petrović bio je peti na listi za dijasporu u 11. izbornoj jedinici liste Zeleno-lijeve koalicije koju predvode Možemo – Nova ljevica – Radnička fronta – Orah – Zagreb je NAŠ – Za grad na parlamentarnim izborima 2020. godine. On je na izborima dobio točno deset glasova.
Na lokalnim izborima u Zagrebu koji su održani 2021. Petrović je predstavljen kao jedan od koordinatora programa za obrazovanje stranke Možemo u Zagrebu. “Koordinator sam izrade programa za obrazovanje s fokusom za istraživanje, razvoj i inovacije te zelenu transformaciju škola i vrtića uključujući zelenu javnu nabavu hrane. S obzirom na dugogodišnje iskustvo rada u privatnom i javnom sektoru, posebno u pogledu razvojnih i EU projekata, primarni interes mi je razvoj zagrebačkih obrazovnih ustanova u sigurne, zelene i uključive ustanove”, rekao je o sebi.
On je kao voditelj Ureda za istraživanje i međunarodne projekte na FPZG-u bio zadužen za odabir projekta glede okoliša teškog 1.102.150 kuna u kojem je sudjelovala udruga koju je Tomašević pretenciozno nazvao Institut za političku ekologiju (IPE). Ta je udruga zajedno s Fakultetom političkih znanosti u Zagrebu bila partner projekta, a nositelj je bila udruga Zelena akcija na čijem je čelu u prošlosti također bio Tomislav Tomašević.
Osiguravanje sredstava nevladinim organizacijama za istraživanja
Zapravo, g. Petrović je jedan od ključnih ljudi, koji kao administrativni službenik, sudjeluje u osiguravanju milijunskih sredstava za grupu ljudi okupljenih oko stranke Možemo, raznih aktivističkih udruga i Fakulteta političkih znanosti. No čime se Petrović bavio prije dolaska na fakultet gdje, prema imovinskoj kartici Sandre Benčić, ima plaću od 8500 kuna neto?
Miroslav Petrović je od 2007. do 2009. godine radio u Ministarstvu financija kao asistent za projekte Europske unije. U Ministarstvu je sudjelovao na provođenju CARDS 2004 projekta “Jačanje strukture unutarnje financijske kontrole u javnom sektoru u Republici Hrvatskoj”. Riječ je o programu Europske komisije za “Zapadni Balkan” za “Pomoć zajednici za obnovu, razvoj i stabilizaciju” koji je poslije naslijedio program “Instrument za pretpristupnu pomoć” (IPA).
Od 2011. do 2014. godine radio je kao “honorarni konzultant” što je uključivalo prikupljanje financijskih sredstava za akademski sektor i sektor civilnog društva te mala i srednja poduzeća. O tome tko su mu bili klijenti ne zna se puno, no prije nego što se pridružio Fakultetu političkih znanosti u srpnju 2014., Petrović je bio direktor neuspješnog hrvatskog start-upa Publiconn, te je bio stručni suradnik za Centra za mirovne studije koji je vodila Sandra Benčić, na projektu koji je naknadno propao, kako se navodi u izvješću CMS-a.
Bračni par Benčić – Petrović i uloga u Publiconnu
Publiconn je trebala biti društvena mreža, “Facebook”, za EU-ove fondove namijenjena za javni i civilni sektor. Pokrenuli su ga 2011. Sandra Benčić, Branimir Šloser i Goran Zubak, a savjetovao ih je poduzetnik Saša Cvetojević koji se 2020. našao među masonima, ali je tvrdio da nije njihov član. Publiconn je u prve dvije godine rada uspio dobiti 3500 korisnika, a 2013. godinu završio je s tek 49.300 kuna prihoda i neto dobiti od 1200 kuna.
Do 2016. Publiconn je kao društvena mreža prestao postojati, a istoimena tvrtka promijenila je ime te se odlučila baviti web-dizajnom. Među klijentima bili su joj portal H-alter, Centar za mirovne studije Sandre Benčić, Hrvatska poštanska banka, stranka Nova ljevica koja je dio Možemo. U 2021. tvrtka je imala oko 5000 kuna dobiti.
>Hasanbegović: ‘Benčić nije nikada ni jednu kunu zaradila izvan stranih dotacija’
Inače, g. Petrović je u Publiconnu bio zadužen za osmišljavanje poslovanja te je 2014. društvenu mrežu predstavljao dva puta na dva susreta poslovnog umrežavanja koje je organizirao Centar za istraživanje, razvoj i transfer tehnologije (CIRTT) Sveučilišta u Zagrebu. Upravo je do 2014. godine Petrović bio djelatnik Ureda za transfer tehnologije pri CIRTT-u, kada prelazi na Fakultet političkih znanosti gdje postaje prvi voditelj novoosnovanog Ureda za međunarodnu suradnju, istraživanje i projekte, kada je dekan fakulteta bio Nenad Zakošek, vrlo aktivan član nevladine organizacije GONG.
G. Petrović je kao direktor Publiconna 2013. u Londonu sudjelovao na britansko-hrvatskom trgovinskom forumu koji su organizirali Ministarstvo vanjskih poslova UK i hrvatsko veleposlanstvo. Osim njega govorio je Joško Klisović, tadašnji zamjenik ministrice vanjskih poslova, Boris Vujčić, guverner Hrvatske narodne banke i Tauno Olju, izvršni direktor EY-a.
Suradnja s Centrom za mirovne studije i udrugom B.a.b.e.
Što se propalog projekta tiče, CMS se 2011. godine prijavio na veliki natječaj UNICEF-a za pružanje usluga vanjske evaluacije njihova programa suzbijanja nasilja u školama. Za potrebe tog natječaja CMS je okupio “interne stručnjake među kojima su bili Iva Zenzerović, Vedrana Spajić Vrkaš, Miroslav Petrović, MAP savjetovanja i IPSOS puls”. Udruga je dobila natječaj, ali je UNICEF nakon prve faze projekta imao niz sadržajnih primjedbi na kritički osvrt stručnjaka i metodologiju evaluacije CMS-a, pa je Centar za mirovne studije raskinuo ugovor.
Miroslava Petrovića je 2015. godine angažirala udruga B.a.b.e. za izradu nezavisnog evaluacijskog izvješća projekata “Djelujemo lokalno, ali jasno kompetentno” i “Obrazovanjem ka ravnopravnosti”.
Istraživanja kao “znanstvena podloga” za predlaganje i implementaciju određenih politika
Otkako je g. Petrović 2014. zaposlen na administrativnu, a ne znanstvenu dužnost voditelja Ureda za međunarodnu suradnju, istraživanje i projekte na FPZG-u, u fokusu su mu osiguranje financiranja projekata i istraživanja, uglavnom iz fondova Europske unije. Petrovićeva funkcija kao magistra politologije bez, prema CROSBI-ju, objavljenih znanstvenih radova omogućuje mu da bude “podrška” “u umrežavanju i stvaranju ‘multi-sektorske suradnje’ između akademske zajednice i javnosti, privatnog i civilnog sektora koji omogućuje integrirani pristup za rješavanje društvenih izazova”.
Drugim riječima g. Petrović je spona između akademskog sektora i sektora nevladinih udruga koji zajedničkim novcem iz Europskih fondova i novcem poreznih obveznika pod krinkom znanstvenih istraživanja stvaraju politike koje potom ulaze u stranačke programe lijevih stranaka, a ponekad i stranaka takozvanog “desnog centra”. Erasmus+, IPA,ESF, FP7, SFSN samo su neki od programa kojima su financirana istraživanja koja potom služe kao “znanstvena podloga” za predlaganje i implementaciju određenih politika, kroz zakonodavnu i izvršnu vlast. Sve to vodi g. Petrović, koji inače po kvalifikacijama ne bi mogao biti profesor na fakultetu.
Dobar primjer takvog projekta je “bEUcitizen: Sva prava pridržana? Prepreke europskom građanstvu” za koji je iz EU-ova programa dano 1.604.382 kune. Iz Hrvatske je taj projekt vodila Denisa Ivušić, a riječ je o istraživanju mogućnosti i izazova glede uspostave europskog državljanstva. Kao jedan od rezultata tog projekta navodi se uspostava fakultetskog Centra za istraživanje etičnosti, državljanstva i migracija (CEDIM) koji provodi opsežna istraživanja u suradnji s projektnim partnerima.
CEDIM se očekivano bavi istraživanjima u područjima državljanstva, prisilnih migracija, etničnosti, roda i migracijskih studija. Taj centar FPZG-a otvoreno na svojim stranicama navodi da je dugoročni cilj “osigurati prostor koji će kombinirati empirijsko istraživanje sa zagovaračkom politikom i ispuniti rascjep između postojećih donositelja odluka, akademske zajednice i krajnjih korisnika politika”, odnosno stvaranje “znanstvene podloge” za lobiranje unaprijed određenih politika iz smjera akademske zajednice prema zakonodavnim i izvršnim tijelima.
Projekt “Neposlušna demokracija” u kojem sudjeluju g. Petrović i gđa Dolenec iz Možemo
O jednom takvom projektu pisali smo još 2020. kada se provodio projekt vrijedan 4.200.000 kuna čija je nositeljica aktivnosti Danijela Dolenec, jedna od ključnih osnivačica platforme Možemo.
Riječ je o projektu “Neposlušna demokracija: komparativna analiza sporne politike u europskoj poluperiferiji” koji okuplja istraživače iz Hrvatske, Srbije, Španjolske i Portugala, a koji nastoji izraditi baze podataka o prosvjednom djelovanju u navedenim zemljama, kao i mapiranje društvenih pokreta i politika osporavanja u urbanom političkom prostoru Zagreba, Beograda, Madrida i Lisabona.
U timu za ovaj projekt su uz Danijelu Dolenec, dogradonačelnicu Zagreba bili Daniela Širinić, gradska zastupnica Možemo u Zagrebu te sam Miroslav Petrović, suprug zastupnice Sandre Benčić.
Pri tome je među radnim materijalima povezanim s tim istraživanjem naveden članak “Osporavanje neoliberalnog urbanizma na europskoj poluperiferiji: pokret Pravo na grad u Hrvatskoj”, čiji su autori Karin Doolan, Danijela Dolenec i Tomislav Tomašević.
Podsjetimo, pokret Pravo na grad je inicijativa na čijem je čelu bio upravo g. Tomašević, a u tom znanstvenom članku osnivači pokreta tobože “istražuju” vlastitu inicijativu i zaključuju da je taj pokret “uspio izbjeći navodno neizbježni Michelsov željezni zakon oligarhije”, prema kojem svaka organizacija kad-tad razvija oligarhijske tendencije.
GONG i Faktograf sudjeluju u projektu o dezinformacijama vrijednom 4.2 milijuna kuna
Među posljednjim aktivnim međunarodnim projektima navodi se “Pro-fact: Istraživanje, edukacija, provjera činjenica i razotkrivanje dezinformacijskih narativa povezanih s Covidom-19 u Hrvatskoj”, a njegov je nositelj nevladina organizacija GONG.
GONG-ovi partneri na istraživanju su Faktograf.hr, FPZG, FER i Sveučilište u Dubrovniku, a suradnici HND i Sindikat novinara Hrvatske. Među istraživačima su Nebojša Blanuša, Marijana Grbeša, Mate Brautović, Milica Vučković, Svjetlana Knežević, Dražen Hoffman i Ana Brakus. Projekt se počeo provoditi u studenom 2021., a završava u siječnju 2023. Do izlaska ovog teksta, niti jedna publikacija još nije izdana, a za projekt je izdvojeno 4.2 milijuna kuna.
Za te novce, istraživači su “zaključili” da se dezinformacije na Facebooku “koriste se populističkim narativom i teorijama zavjere, često posežu i za tehnikama zastrašivanja, etiketiranja i banaliziranja”, da je “u hrvatskom dezinformacijskom prostoru velik utjecaj stranica i objava iz Srbije što naglašava važnost uloge regionalne mreže fact-checkera“, pojasnila je jedna od autorica istraživanja”, da je “ekosustav dezinformacija o COVID-19 nadnacionalan te da ima karakteristike superorganizma” i da su mediji pod napadom dezinformatora, ali istovremeno i krivci zbog senzacionalizma.
“Dobro iskorišten novac poreznih obveznika”
Kao što je vidljivo neki od istraživača na navedenim projektima postali su politički aktivni, neki su politički komentatori, a neki čak i vode specijalizirane portale za “provjeru činjenica” koje si daju za pravo proglašavati što je istina, a što neistina u javnom prostoru i na društvenim mrežama.
Krug u kojem su se profesionalno kretali bračni par Petrović – Benčić pokriva akademsku zajednicu, nevladine organizacije i politiku koji zajedničkom sinergijom, iako bi trebali biti neovisni jedni o drugima, kreiraju politike na trostranu korist. I sve to čine “dobro iskorištenim” novcem poreznih obveznika.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
