U nedjelju 16. svibnja održao se prvi krug lokalnih izbora u Hrvatskoj. U Zagrebu je Tomislav Tomašević, kandidat za gradonačelnika ekstremno lijeve stranke Možemo osvojio 45,15%, dok je Miroslav Škoro, kandidat desnog Domovinskog pokreta koji s njim ide u drugi krug, osvojio 12,16% glasova izašlih birača.
> Bartulica: Obrt Sandre Benčić iz Možemo više je puta bio u blokadi, i takvi bi vodili grad
> Hasanbegović: ‘Benčić nije nikada ni jednu kunu zaradila izvan stranih dotacija’
> Beck: Zagrepčanima treba bezlična gradska uprava, bez histeričnih ispada Sandre Benčić
Međutim, u 23 sata i 7 minuta, dok prebrojavanje nije bilo ni gotovo, N1 je objavio članak “Je li Sandra Benčić buduća premijerka Hrvatske?”, kojega je prije ponoći prenio i poslovni.hr. Iduća dva dana gotovo svi mediji su ili prenijeli sugestivni članak N1 ili pripremili svoju verziju istog članka, da bi u srijedu Globus ustvrdio kako bi stranku Možemo na predsjedničkim, parlamentarnim i europarlamentarnim izborima 2024., “ako ne bude iznenađenja, trebala voditi Sandra Benčić. Ali to je već druga tema”.
Večernji list u jutarnjim je satima, Možemo, unatoč izbornoj šutnji i samo dva sata nakon otvaranja birališta, u naslov stavio Tomaševićevu izjavu “Bit će izazovno voditi Zagreb nakon Bandića”.
Osim što ju mediji favoriziraju Možemo i nude kao buduću premijerku Sandru Benčić, ona je najčešći predstavnik Možemo u TV gostovanjima i sučeljavanjima, a javnosti je najpoznatija kao jedna od čelnih ljudi ljevičarske i LGBT nevladine organizacije Centar za mirovne studije koja se između ostaloga bavi lobiranjem u području sigurnosne politike. No, tko je zapravo Sandra Benčić, po mnogim medijima, buduća premijerka Republike Hrvatske, koja je pravo diplomirala 2014. u 36. godini života?
Aktivizam u Srbiji i prvi “Gay pride”
Sandra Benčić (43) članica je dakle raznih nevladinih organizacija najmanje od 24. godine života, a jedan od najranijih zapisa o njoj može se naći u izvještaju Europskog pokreta u Banatu iz 2002. godine, kada je u Srbiji u Zrenjaninu govorila o “Utjecaju koncepta nacionalne i osobne sigurnosti po pitanjima ljudskih prava u bivšim Jugoslovenskim republikama” i to kao predstavnica Centra za mirovne studije.
Iste je godine sudjelovala u prvoj homoseksualnoj povorci u Hrvatskoj koji je bio organiziran u Zagrebu, a zanimljivo je da su njegovi organizatori bili od Georgea Sorosa financirani Klub za net.kulturu MaMa (Multimedijalni Institut) i Centar za mirovne studije.
Osim 2002., Benčić je u Srbiji bila i 2017. godine, kada je sudjelovala na panelu “Prekid straha: što civilno društvo može učiniti da spasi odgovornost upravljanja sigurnošću u vrijeme straha?” Beogradskog centra za sigurnosnu politiku. Glavna tema tog panela bila je “Oživljavanje demokratskog nadzora u sigurnosnom sektoru”, a ironično je da upravo Sandra Benčić imala problema s hrvatskom Sigurnosno-obavještajnom agencijom koja je još davne 2006. tražila njenu sigurnu provjeru.
SOA pokušala provesti sigurnosni nadzor nad Benčić?
Naime, Benčić se u siječnju 2007. požalila Večernjem listu jer je u prethodnoj godini kao jedna od kandidatkinja za članicu Savjeta za razvoj civilnog društva bila podvrgnuta sigurnosnoj provjeri SOA-e. Tu je važno istaknuti kako su ključni ljudi u toj aferi, odnosno svjedokinja i voditelj radne skupine za provjeru optužbi Sandre Benčić bili Sanja Sarnavka i Tin Gazivoda, članovi posljednjeg upravnog odbora Sorosevog Instituta otvoreno društvo Hrvatska koji je urede u Hrvatskoj zatvorio nekoliko mjeseci prije ovih optužbi.
Benčić u tom istupu tvrdi kako je agent Tomislav zvao ljude iz udruge B.a.b.e. (među njima i Sarnavku) kako bi pitao o vrsti njenoj angažman kao i da je ostavio broj na koji se može javiti. Benčić je nakon kratkog razgovora, prema njenom opisu, odbila daljnji razgovor. Ona je tvrdila kako je postupak u kojem ju se provjeravalo bio protuzakonit, a u tadašnjem Vijeću za građanski nadzor sigurnosno-obavještajnih agencija bio je već spomenuti Tin Gazivoda, njen budući kolega u raznim udrugama te inicijativama.
Benčić za “protuzakonit” nadzor optužuje predstojnicu Ureda za udruge Vlade RH koja je napala strane udruge
Napad Sandre Benčić na SOA-u bila je zapravo poluga za smjenu Jadranke Cigelj. Ona je bila predstojnica Ureda za udruge Vlade RH koja je za Glas Koncila 2005. istaknula da se udruge formiraju zbog nečistih interesa i ciljeva, da ih se često financira izvana zbog prikrivenog političkog utjecaja u Hrvatskoj te da neke rade protiv Hrvatske, provodeći veleizdajničku misiju kao i da su udruge krinka za subverzivnu djelatnost protiv pravih hrvatskih interesa. Zbog tog njenog intervjua reagirao je priopćenjem čak i Institut otvoreno društvo Hrvatska.
Kako će Sanja Modrić u Jutarnjem listu pisati, Cigelj je trebala biti smijenjena čim je dala intervju, a ne 15 mjeseci kasnije nakon optužbi Benčić. Benčić je tvrdila da je upravo Cigelj naručila njenu protuzakonitu sigurnosnu provjeru.
S druge strane, odvjetnik Jadranke Cigelj, ugledni Silvije Degen govorio je kako postoje dokazi da je provjeru zapravo naredila tadašnja potpredsjednica Jadranka Kosor, za koju danas znamo da je bliska sa Stipom Mesićem i Ivom Josipovićem.
Epilog 7 godina kasnije: Postojao je pravni temelj za sigurnosnu provjeru, ali su Benčić prekršena ljudska prava
Nakon prijave Sandre Benčić, Vijeće u kojemu je Sorosev aktivist Tin Gazivoda pokreće postupak nadzora te se upravo njega postavlja na čelo Radne skupine za nadzor SOA-e. Sedam godina kasnije Ustavni sud će donijeti odluku kako su prekršena njena ljudska prava, iako je Radna skupina utvrdila da je SOA imala pravni temelj za sigurnosnu provjeru.
Zbog toga je Benčić presuđena odšteta, ali ona ipak nije do kraja zadovoljna. “Želimo da se za odgovornost pita i tadašnjeg ravnatelja SOA-e Tomislava Karamarka i sve koji su tvrdili da se nisu tajno skupljali podatci i da nemaju dosje o meni”, poručila je Benčić na konferenciji za medije 2014., nakon što je zaključeno kako su u nadzoru ovlasti prekoračili Tomislav Karamarko i Milijan Brkić.
Zbog referenduma o braku Benčić htjela dr. Markić zabraniti nastupe u medijima
Godine 2013. u Hrvatskoj je organiziran referendum o braku na kojemu se 66% birača izjasnilo se ZA ustavnu zaštitu braka kao zajednice žene i muškarca, unatoč agresivnoj kampanji nevladinih organizacija i medija protiv organizatora iz udruge U ime obitelji.
Tijekom kampanje protiv referenduma o braku Gordan Bosanac iz Benčićkinog Centra za mirovne studije iznosio je u medijima niz neistina i o udruzi U ime obitelji i o dr. Željki Markić. Metodologija kampanje protiv referenduma o braku sastojala se u etiketiranju, stigmatiziranju i blaćenju neistomišljenika, dok su i Bosanac i Benčić izbjegavali svaku argumentiranu raspravu o tome kakav utjecaj redefiniranje braka kao zajednice žene i muškarca ima na djecu i društvo.
Rezultat referenduma toliko je pogodio Sandru Benčić da je dvije godine kasnije na panelu “Neotradicionalizam i obiteljske vrijednosti” otvoreno kazala: “Smatram duboko problematičnim to što je Željka Markić, kao nositeljica inicijative za referendum o braku, postala dobrodošla gošća na javnoj televiziji”.
Dr. Markić na to je odgovorila: ”Naše su analize pokazale da je u kampanji protiv referenduma gotovo 90% medija navijalo za kampanju gospođe Benčić, “protiv”, a samo 10% medijskih izvješća iznosilo je argumente za brak – unatoč tome gotovo 70% birača izjasnilo se za brak kao zajednicu žene i muškarca. Gospođi Benčić očito niti to nije dosta – 100%, ideološka kontrola medija je karakteristika fašističkog i komunističkog sustava”.
Migranti i zabrana MUP-a
Što se tiče samog djelovanja udruge Centar za mirovne studije, ona je nekritički izvještavala o migrantskoj krizi te optuživala hrvatsku policiju za nasilje nad migrantima, ali prije toga udruzi Sandre Benčić je Ministarstvo unutarnjih poslova onemogućilo ulazak u prihvatilišta za tražitelje azila u Zagrebu i Kutini.
Tom su prilikom iz MUP-a istaknuli: “U potpunosti su netočne i nedopustive tvrdnje Centra za mirovne studije, kojima nepotpisivanje Sporazuma o međusobnoj suradnji na području pružanja podrške tražiteljima međunarodne zaštite smještenima u Prihvatilište za tražitelje azila tumače kao političku odluku s ciljem zastrašivanja, marginaliziranja i udaljavanja organizacije koja u javnosti upozorava na nezakonito postupanje djelatnika Ministarstva prema izbjeglicama”.
Podsjetimo, Centar za mirovne studije bio je 2015. jedan od glavnih pokretača inicijative „Dobrodošli“ koja je na terenu pružala podršku ilegalnim migrantima, ali i vršila politički pritisak na institucije Republike Hrvatske i Europske unije radi promjene restriktivnih migracijskih politika. Taj projekt, ironično, između ostalih sufinanciraju i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske i institucije EU.
Tomaševićeva udruga bila partner u projektu s FPZG-om, a Ured za projekte vodi Benčićkin suprug
Institut za političku ekologiju (IPE), udruga Tomislava Tomaševića sudjelovala je 2018. u vrijednom projektu. Ta je udruga zajedno s Fakultetom Političkih znanosti u Zagrebu (FPZG) bila partner, a nositelj projekta bila je udruga Zelena akcija na čijem čelu je u prošlosti također bio Tomislav Tomašević.
Projekt naziva „Modeliranje društveno korisnog učenja za okoliš“ sufinancirali su Europski socijalni fond i Ured za udruge Vlade Republike Hrvatske, a na FPGZ-u za odabir projekta nadležan je Voditelj Ureda za istraživanje i međunarodne projekte, Miroslav Petrović, suprug Sandre Benčić, saborske zastupnice Možemo koji je i sam bio na listi te stranke za dijasporu na paralamentarnim izborima.
CMS 2014. dobio novac od Sorosa da bi utjecao na rezultate izbora za EP
Benčić je u Izvršni odbor Centra za mirovne studije ušla 2014. kada je ta udruga od Inicijative otvorenog društva za Europu (OSIFE), podružnice Otvorenog društva primila donaciju od 935.877 kuna.
Od navedenog iznosa, 46.840 američkih dolara CMS je dobio za projekt “Izbori za Europski parlament 2014 – otkrivanje govora mržnje i diskriminacije”, a kontakt za projekt bila je Sandra Benčić.
Cilj tog projekta bio je “potaknuti odziv ambivalentnih birača na izbore kako bi se spriječio izbor ksenofobnih, rasističkih i drugih radikalnih političkih opcija”. U sklopu tog projekta neke od aktivnosti bile su uključivanje takozvanog “javnog barometra koji mjeri govor mržnje”, pokretanje online kampanje sramoćenja satiričnim video isječcima i tematski koncerti protiv rasizma uoči izbora.
Konkretno, hrvatska nevladina organizacija CMS, koja kroz svoj rad otvoreno zastupa lijeve politike od inozemne nevladine organizacije (Soroseve Zaklade) dobila je novac kako bi pokušala utjecati na to koga će hrvatski birači izabrati za svoje predstavnike u Europskom parlamentu. To je nastojala učiniti kroz projekt putem kojega se ocrnjuje one kandidate koje oni smatraju ksenofobnima, rasistima i/li radikalnima.
Poslovanje obrta
“Obrt koji je vodila Sandra Benčić, jedna od vodećih ljudi platforme Možemo, je kroz zadnjih godinu dana ili više bila pod blokadom. Taj obrt, bez ijednog zaposlenika, za navodno EU savjetovanje, nije uspio normalno poslovati”, upozorio je ovih dana saborski zastupnik Domovinskog pokreta Stjepo Bartulica i pita se kako može gospođa Benčić upravljati cijelim gradom s milijardama u proračunu kad nije uspjela ni obrt bez zaposlenih.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
