Jedan detalj otkriva do koje je mjere zagrebačka gradska uprava degenerirala. Naime, i nakon smrti gradonačelnika Milana Bandića u njegov su ured stizali dopisi s molbom da riješi ovo ili ono – a tako si je uredio vlast da je određivao uglavnom sve. Međutim, svi su ti dopisi bili vraćeni pošiljateljima uz napomenu da naslovljenika „gradonačelnika Milana Bandića“ zamijene s „v. d. gradonačelnicom Jelenom Pavičić˝Vukičević“, i onda identičan dopis ponovno pošalju na isto nadležno mjesto na rješavanje, piše Boris Beck u kolumni za Večernji list.
A što sada kad će gradonačelnik biti Tomislav Tomašević? Hoće li opet svi neriješeni predmeti biti vraćeni i ponovno slani? Takav stav – da je čovjek važniji od funkcije – uzrokovao je potpuni zastoj gradske uprave u Zagrebu, i nema nikoga tko to nije osjetio na svojoj koži. Osobna veza umjesto službenog puta, intervencija umjesto procedure, privatni interes umjesto općega, deal umjesto zakona – dvadeset godina bujao je taj gnojni čir i konačno pukao. Iznenađujuće je na koji se način to dogodilo.
Politiku po definiciji vode njezini akteri koji su na vlasti ili u oporbi. Pozicija i opozicija trebali bi biti uhodani strojevi koji izvršavaju politiku kao normalan posao, a izvan tog mainstreama postoji alternativa, aktivizam koji reagira na pojedinačne slučajeve. Glavne stranke su trome, aktivisti brzi; partije su birokratizirane, aktivisti osobni; uobičajena politika je nemaštovita, alternativa nudi originalna i radikalna rješenja. Iz neshvatljivih razloga HDZ i SDP uopće u Zagrebu ne djeluju; kandidati koje su istaknuli za gradonačelnika posve su beznačajni.
(…)
Nije Zagrepčanima odbojan kult ličnosti, ali to nije ono što im je potrebno. Jeste li primijetili kako je nakon cirkusa na Mirogoju, gdje su uz lijes imali i mažoretkinje, zavladao potpuni muk o Milanu Bandiću? Zagrepčanima treba bezlična gradska uprava, mirna i neupadljiva, bez histeričnih ispada Sandre Benčić i bez sulude česme Saše Šimprage na Trgu bana Jelačića, zamišljene za jeftino skupljanje simpatija. Zagrepčanima treba rutina, procedura, zakon i bezličnost. Treba nam gradonačelnik za kojeg nitko neće primijetiti da je umro jer će se svi tekući problemi i dalje smireno rješavati. I tog će se gradonačelnika Zagrepčani rado sjećati, zaključuje Boris Beck u Večernjem listu.
Kolumnu u cijelosti pročitajte na Večernjem listu.
* Mišljenja iznesena u komentarima osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr.
