Predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini u razgovoru za Večernji list govori o svakodnevnim problemima hrvatske zajednice u Srbiji. Položaj Hrvata u Srbiji bit će jedna od glavnih tema u razgovorima između Zagreba i Beograda, najavio je ovih dana premijer Andrej Plenković tijekom sastanka u Banskim dvorima s Tomislavom Žigmanovom, predsjednikom Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i jedinim hrvatskim zastupnikom u Narodnoj skupštini Srbije. Žigmanov je iznio svoje dojmove sa sastanka.
Premijera Plenkovića upoznali ste s otvorenim pitanjima i izazovima s kojima se susreće hrvatska manjina u Srbiji. Koja su to pitanja?
Moram reći da nakon susreta premijera Aleksandra Vučića i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović ima određenih pomaka kad je riječ o izdavanju udžbenika na hrvatskom jeziku, otvaranju novih odjela u obrazovanju te povećanju broja sati našeg programa na Radiju Novi Sad, no najveći problem i dalje su integracija pripadnika hrvatske manjine u srbijanskom društvu te politička reprezentacija Hrvata u Srbiji.
Sadašnji model ne odgovara pripadnicima hrvatske zajednice kao relativno male, teritorijalno disperzirane i ranjene zajednice koja je trpjela fizičko nasilje 90-ih godina, gdje još postoje rašireni strah i osjećaj nesigurnosti.
S kakvim se problemima u svakodnevnom životu susreću Hrvati u Srbiji?
Želimo da i naša djeca, kao i mađarska, pohađaju nastavu na svome jeziku. Ne želimo biti objekti negativnih politika i politika prešućivanja, ne želimo da 70 hrvatskih institucija, kulturnih udruga i organizacija radi po privatnim prostorima i župnim dvoranama, hoćemo vlastite prostore koje treba osigurati država.
Hoćemo da naša sela komunalno i infrastrukturno budu jednaka sa selima mađarske i srpske zajednice. Neke kulturne udruge iz područja lokalnih samouprava godinama nisu dobile ni dinar. Zastupljenost Hrvata u policiji pet puta je manja od zastupljenosti u popisu stanovništva, od 200 zaposlenih ili imenovanih u subotičkoj gradskoj upravi Hrvata ima – tri.
Mi hoćemo jednakost, dostojanstvo i ravnopravnost u srbijanskom društvu čiji smo lojalni članovi, gdje uredno i iznad prosjeka plaćamo poreze. Želimo jednake šanse, no to teško možemo ostvariti bez podrške i interesa RH.
Je li vam Vlada osigurala dodatnu materijalnu pomoć?
Vlada RH izdvaja na godišnjoj razini 650 tisuća kuna za nas pa smo kazali da je to nedovoljno, to više što od Srbije ne dobivamo dovoljno za našu manjinsku infrastrukturu. Jasno smo rekli da je taj iznos 400 puta manji od onog koji Mađarska izdvaja za svoju zajednicu i neusporedivo manje nego što Srbija izdvaja za Srbe u Hrvatskoj.
Naravno, mi očekujemo da u državi u kojoj živimo i plaćamo poreze imamo na raspolaganju sredstva u cilju očuvanja identiteta, ali očekujemo i jaču podršku Vlade RH. Postoje uvjeravanja da će ta svota novca biti veća.
Kakav je odnos službenog Beograda prema hrvatskoj manjini?
Posljednjih pet godina nije bilo bilateralnog susreta predstavnika hrvatske zajednice i institucije premijera, kao ni s njegovom Srpskom naprednom strankom. Službena komunikacija na najvišoj razini ne postoji i sve to usložnjava dosege političke reprezentacije mene kao zastupnika u Narodnoj skupštini, kolegice zastupnice u vojvođanskom Parlamentu i nekoliko kolega Hrvata u skupštinama gradova. Za razliku od hrvatskih Srba, mi nemamo institut zajamčenih mandata.
Cijeli razgovor pročitajte u Večernjem listu.
