Bivši državni tajnik Zdravko Krmek smatra da je još prošlog tjedna u srijedu i četvrtak, kad se vidjelo što se događa u BiH, trebalo alarmirati čitav sustav i dignuti na noge pola Hrvatske.
“Po meni je već u srijedu ili četvrtak prošlog tjedna, kad se vidjelo kakva je situacija u BiH, trebalo alarmirati čitav sustav, dignuti na noge pola Hrvatske, proglasiti izvanredno stanje i angažirati i licencirane tvrtke s drugih područja da pomognu. Sa 150 litara padalina po metru četvornom u Bosni bilo je jasno da će Una, Vrbas i Bosna imati količina vode za još jednu rijeku, zbog čega je faktor sigurnosti u Hrvatskoj trebalo dići za 50%, ma koliko to koštalo”, ustvrdio je Krmek.
Ovako je na 70 kilometara nasipa bilo oko 120 licenciranih ljudi u tri smjene, a trebali su najmanje 700. Uostalom, za nasip kod Rajevog Sela premijer je rekao da je nasip nov, a nije nego nadograđen za metar. Upravo je tu trebalo postaviti ljude kako bi se provjerila njegova sigurnost, tvrdi Krmek.
Objašnjava kako trenutno postoji šest kritičnih lokacija za nastanak poplave čija bi sanacija koštala oko 290 milijuna eura. To ne uključuje eventualno povećanje nasipa temeljem novih statističkih izračuna.
Trenutačno je jedna od najcrnjih točaka nasip kod Štitara. Da se tamo, ne daj Bože, dogodila katastrofa, stradalo bi više od 50.000 ljudi. Treba djelovati hitno, popraviti sve što treba i na tome ne štedjeti novac, a dozvole su kod ugroze ljudi i imovine moguće i retrogradno, upozorava Krmek. Optužuje pritom aktualnu Vladu da je učinila grešku stopirajući ulaganja čekajući novac iz EU.
Ma samo da smo imali kanal Dunav-Sava, nivo Save bi se lako nivelirao i prebacio u Dunav i obrnuto. Preko kanala se velike količine vode mogu ispustiti u spačvanski bazen. Izračunato je da bi od njega korist u šumama hrasta bila najmanje 100 milijuna kuna godišnje jer bi na 1 mm hrasta dobili 3-4 milimetra i prije bi stasao za sječu, dok bi od navodnjavanja, putem koncesija, korist bila 250 milijuna kuna na godinu. Uz to plovni put u smjeru Europe skratio bi se za 400 kilometara , kaže Krmek za Večernji list.
Po njemu isplativost ulaganja u vodnu infrastrukturu neupitna je, no činjenica je da se mnogi s tim ne slažu. Radi se o kapitalno iznimno intenzivnim investicijama, a problem je što je za takve projekte često iznimno teško zatvoriti računicu o isplativosti. Kako pritom postići najbolji omjer zaštite i financijske održivosti.
Zaboravite “feasibility” studije. To vrijedi za komercijalne projekte. Kod vodne infrastrukture takvom studijom praktički je nemoguće obuhvatiti sve moguće rizike ili štete kao posljedicu neulaganja. Uostalom, velika poplava Zagreba 1964., izazvala je štetu u visini 170 tadašnjih godišnjih proračuna Hrvatskih voda. Zaštita od poplava u suštini je zaštita ljudskih života i imovine o kojoj im ovisi egzistencija. Kako tu odrediti troškovno prihvatljivu razinu rizika?, pita se sugovornik Večernjeg lista iz Hrvatskih voda.
Tekst se nastavlja ispod oglasa Tekst se nastavlja ispod oglasa
Izvor: vl/narod.hr
Photo: narod.hr
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.