Udruga udovica hrvatski branitelja Domovinskog rata uputila je Priopćenje za javnost vezano uz zaključke iz takozvanog “Dokumenta dijaloga” koji je donijelo ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’.
Priopćenje u cijelosti pročitajte u nastavku.
Priopćenje Udruge udovica hrvatskih branitelja Domovinskog rata
“Udruga udovica hrvatskih branitelja iz domovinskog rata Republike Hrvatske, Grada Zagreba i Zagrebačke županije, najodlučnije i u cijelosti odbacuje sve zaključke iz takozvanog “Dokumenta dijaloga” koji je donijelo tzv. ‘Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima’.
Vijeće je osnovano s tobožnjom nakanom razrješavanja važnih društvenih proturječnosti, ali je samo produbilo postojeće podvojenosti. Nama koji smo izgubili svoje najbliže, kao i drugim stradalnicima Domovinskog rata, otvorilo je stare i još uvijek žive rane. Većina članova Vijeća, na čelu s akademikom Kusićem, pokazala je žalosnu zarobljenost u zabludama jugoslavenstva i propale komunističke ideologije. Nametnute istine, u kojima su desetljećima dresirani, priječe im razborito sagledavanje nove demokratske stvarnosti, koju smo u krvi izborili.
S gnušanjem odbijamo gledati na simbole i znamenja pod kojima je razarana naša Domovina na isti način kao i na ona znamenja pod kojima i za koje su svoje živote dali naši muževi. Žrtva hrvatskih domoljuba bi bila posve besmislena ukoliko bismo, kako to predlaže Kusić i družina, štovali tek njihove zemne ostatke. Naprotiv, gospodine Kusiću, i ostali ‘vijećnici’: Mi na prvom mjestu štujemo, častimo, čuvamo i njegujemo IDEALE zbog kojih su naši junaci ginuli. U njihovoj žrtvi mi slavimo život, a ne smrt. Vama i sličnima usprkos, ti ideali imaju pravo građanstva i pravo javnosti u državi čije temelje su oni svojim kostima sazdali. Na komemoracijama i na njihovim grobovima mi se ne klanjamo samo njihovom prahu, nego i onome što iz toga praha niče: A to je slobodna, nezavisna i demokratska hrvatska Država.
Štoviše, komemoracije nisu ono najbitnije! Zahtijevamo od Vlade Republike Hrvatske da domoljubni ideali hrvatskih branitelja i temeljne vrijednosti Domovinskog rata budu utkane u svakidašnji politički i kulturni život našega društva. Ovakva ‘vijeća’ samo pridonose zaboravu i zatiranju tih vrijednosti. Odnarođena kulturna politika, kao i cjelokupna politička praksa, sustavno provodi relativizaciju agresije i strašnih povijesnih zločinstava protiv hrvatskog naroda. Hrvatska ima snage i mora se otrgnuti iz ralja Pupovčeva političkog diktata i ucjena. Umjesto financiranja mračnih antihrvatskih projekata, Hrvatska se mora izboriti za autentičan kulturni i državotvorni obzor.
Nečuveno je poniženje koje nam pokušava podvaliti politički, moralno i povijesno nedoučeni Zvonko Kusić. Po njemu, naših najmilijih bismo se mogli prisjetiti tek uz njegovo “prethodno odobrenje”. Jedino ohrabrujuće u ovoj stupidnoj ideji jest to da je toliko glupa te nikada ne će zaživjeti.
Neka Kusić bude siguran da za čašćenje naših heroja, za pjevanje naših pjesama i izgovaranje naših prelijepih pozdrava nikada ne ćemo banuti u njegov Ured – po “Odobrenje”. Pa makar u takvom uredu radili i notorni ‘humanisti’, poput kojekakvih klasića, jakovina, goldsteina i ostalih pupavaca.”
Prisjetimo se, Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima pri Vladi RH na čelu s akademikom Zvonkom Kusićem objavilo je Dokument koji sadržava njihove zaključke i preporuke, a kojega možete pročitati ovdje. U dokumentu se ističe da su „svi članovi suglasni da Dokument ne izržava u cijelosti stajališta nijednog pojedinog člana Vijeća, ali je rezultat doprinosa svakog člana Vijeća. Upravo je u tome i najveća vrijednost ovog dokumenta dijaloga.“ stoji u zaključku.
Izdvojena i zasebna mišljenja u odnosu na sadržaje u Dokumentu, objavilo je osmero članova Vijeća: dr. Željko Tanjić, čije mišljenje možete pročitati ovdje, te dr. Ante Nazor, dr. Mladen Ančić, Nataša Jovičić, dr. Nevio Šetić, dr. Ivo Lučić i dr. Vanja Ivan Savić, čija smo mišljenja objavili ovdje te dr. Aleksandar Jakir, čije mišljenje možete pročitati ovdje.
Apel 24 povjesničara: Za slobodu misli i govora, za slobodu povijesnog istraživanja!