Nakon gotovo četverosatne tematske sjednice Odbora za ljudska prava i prava nacionalnih manjina o Konvenciji Vijeća Europe o sprječavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji, tzv. Istanbulskoj konvenciji, državna tajnica u Ministarstvu demografije, obitelji, mladih i socijalne politike Margareta Mađerić nije znala reći kad će Vlada u saborsku proceduru pustiti zakon o ratifikaciji Istanbulske konvencije.
Posljedice rodne ideologije: Napastovanje žena u svlačionicama trgovačkih centara
“Osnovali smo radnu skupinu, imamo niz aktivnosti, dvije javne rasprave su iza nas. U završnoj smo fazi, ima još nekih završnih radnji koje treba provesti i tada ćemo uputiti u saborsku proceduru”, rekla je Mađerić.
Na upit hoće li to biti do ljeta, odgovorila je: “Vidjet ćemo.” Hoće li uopće biti ove godine, glasilo je pitanje na koje je Mađerić odgovorila: “Kada budu gotove završne radnje, zastupnici će odlučiti o zakonu o ratifikaciji.”
Odbor predlaže ratifikaciju najkasnije do ljetne stanke
Odbor je, pak, jednoglasno zaključio da predlaže Vladi da u najkraćemu mogućem roku, a najkasnije do ljetne stanke, uputi u saborsku proceduru zakon o ratifikaciji Istanbulske konvencije.
Uz članove Odbora, na sjednici je bio i priličan broj zastupnika, mahom iz oporbenih stranaka, predstavnici Vlade, predstavnice pravobraniteljstava, nevladine udruge. Na sjednici je bilo vrlo malo članova HDZ-a, a koalicijski partneri vladajućih, ponajprije HNS-a i SDSS-a, istaknuli su da je Istanbulsku konvenciju potrebno hitno ratificirati “kako bi se nasilje nad ženama, djevojčicama i u obitelji suzbilo u što većoj mjeri”.
Predsjednik Odbora Milorad Pupovac (SDSS) ustvrdio je da je do sada 17 zemalja članica Europske unije tu konvenciju ratificiralo, a za ovu godinu najavljeno je da će to učiniti još i Luksemburg, Grčka i Češka pa bi Hrvatska ostala u krugu sedam zemalja koje nisu zaključile taj proces.
Štimac-Radin: SDP je imao tri godine za ratifikaciju
I predstojnica Vladina ureda za ravnopravnost spolova Helena Štimac Radin zauzela se za ratifikaciju Istanbulske konvencije, pri čemu je kritizirala i SDP-ovu Vladu i ministricu koja je, čim je Konvencija potpisana 2011. godine, “imala tri godine za ratifikaciju” pa sada, kako je rekla, “ne bi vodili ove besmislene rasprave”. Čelniku HHO-a Ivanu Zvonimiru Čičku učinilo se da je upao u vremeplov, podsjetivši kako je upravo Mađerić 2014. godine “pritiskala SDP-ovu Vladu da ratificira Istanbulsku konvenciju”.
Poznati lanac trgovina izgubio 20 milijuna dolara zbog toga što muškarci mogu koristiti ženski WC
Goran Beus Richembergh (GLAS) ocijenio je da Konvencija ulazi u red povijesnih dokumenata koji mogu promijeniti budućnost te je pozvao na suprotstavljanje onima koji žene tretiraju kao drugotne. Rada Borić iz Centra za ženske studije rekla je da je pojam rodne ideologije “uvezla ekstremna desnica” te premijer čuva klimavu većinu uz pomoć onih koji uvode rodnu ideologiju. Ustvrdila je da je nasilje nad ženama nedopustivo kao i širenje neistine zbog čega je, kako je dodala, tužila inicijativu “Istina o Istanbulskoj” zbog tvrdnji da se djevojčice u vrtiću moraju odlučiti jesu li muško ili žensko. HNS-ova zastupnica Marija Puh inzistira na žurnosti jer je u zadnjih 10 godina ubijeno 300 žena, a policija dva puta u jednom satu intervenira u obiteljima.
Prof. Korać-Graovac o problemu tumačenja pojma ‘rod’ u Istanbulskoj konvenciji
Kristina Pavlović iz udruge GROZD zaključila je kako se svi slažu da žene treba zaštititi od nasilja, ali se kroz Istanbulsku konvenciju, dodala je, pokušava progurati tema rodne ideologije. Kaže da po Istanbulskoj konvenciji osoba može biti jedno po rodu, a drugo po spolu te da se neznanstvena rodna ideologija kroz Konvenciju ne želi uvući samo u zakone, nego i u društvo. Predstavnica Udruge udovica iz Domovinskog rata Maras ocijenila je da je Konvencija preskupa da se ratificira i počne primjenjivati.
Mostova zastupnica Ines Strenja Linić pozvala je HDZ i HNS da bojkotiraju rad Sabora dok se ne ratificira Konvencija, a kritičare, poput Vigilarea, prozvala je zato što “negiraju da je nasilje ukorijenjeno u neravnopravnosti žena i muškaraca”.
Što je Istanbulska konvencija?
Istanbulska konvencija je međunarodni ugovor donesen u okviru Vijeća Europe kao “sveobuhvatni pravni okvir” za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja, s ciljem da se žrtvama nasilja omogući ista razina zaštite u svim europskim državama. Konvencija sadrži mnoge poželjne odredbe o pružanju pomoći žrtvama nasilja, kao što su odredbe o skloništima, pružanju pravne pomoći i potpore žrtvama nasilja te o nalogu za udaljenje ili zabranu pristupa žrtvi. Međutim,imajući na umu da je većina odredbi već unesena u nacionalna zakonodavstva velikog broja europskih država, uključujući i Republiku Hrvatsku, te da se dodatne poželjne odredbe mogu ugraditi u nacionalna zakonodavstva bez ratifikacije, argument da se Konvenciju nužno treba ratificirati je relativno slab.
Istanbulsku konvenciju željela je SDP-ova Vlada Zorana Milanovića
SDP-ova Vlada Zorana Milanovića započela je proces pristupanja Istanbulskoj konvenciji, kada je 20. 12. 2012. donijela odluku o potpisivanju Konvencije, što je prvi korak k ratifikaciji, koju sad najavljuje HDZ-ov premijer Andrej Plenković.
Istanbulska konvencija nameće rodnu ideologiju
Osim obveze pravnog usklađivanja, za države koje su ratificirale Istanbulsku konvenciju postoji obveza da potpuno promjene društvenu svijest o problemima koji čine predmet Konvencije (čl. 12. 1.) – o nasilju nad ženama i obiteljskom nasilju, čime se zadire u sustav formalnog i neformalnog obrazovanja, sredstva javnog priopćavanja i javnog djelovanja pojedine države. Ta je obveza problematična s obzirom da Istanbulska konvencija sadrži definiciju pojma „rod“, koja bi nakon ratifikacije postala pravno obvezujuća za Hrvatsku, i tumači nasilje kao “rodno utemeljeno”. Prema Konvenciji (čl. 3. c): „’rod’ označava društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.” Takva definicija unosi dihotomiju između čovjekova spola kao spola i društvene dimenzije spola, nazivajući je “rodom”, jer pretpostavlja da su spol i njegova društvena dimenzija dvije odvojene i nepovezane stvarnosti, za što nema utemeljenja u realnosti ni u znanosti, već proizlazi iz ideologije – rodne ideologije.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
