“Namjera Istanbulske konvencije bez sumnje je pozitivna – sprečavanje i borba protiv nasilja nad ženama”, kaže kaže prof. obiteljskog prava Aleksandra Korać-Graovac za Večernji list od 24. listopada 2017. godine.
“Ipak, činjenica je da je prvi put u neku međunarodnu konvenciju unesena definicija roda, te nakon ratifikacije postaje dijelom pravnog poretka na području primjene Konvencije. Koji će biti doseg te definicije ne možemo znati.
I prije je bilo primjera da su države ratificirale neku međunarodnu konvenciju i ne znajući koje obveze preuzimaju.
Konvenciju UN-a o pravima osoba s invalidnošću mnoge su države ratificirale i ne sluteći da su preuzele obvezu ukidanja klasičnog instituta skrbništva za osobe ograničene ili lišene poslovne sposobnosti, što je teška zadaća za većinu pravnih sustava.
Kako će Odbor ustanovljen Istanbulskom konvencijom ili Europski sud za ljudska prava, tumačiti pojam „nestereotipne rodne uloge“ i obvezu države da podučava o njima u redovitim obrazovnim programima, možemo nagađati.
Postoji shvaćanje o potrebi „evolutivnog tumačenja “međunarodnih ugovora, a to znači u skladu s razvojem društvenih shvaćanja”, kaže prof. obiteljskog prava Aleksandra Korać-Graovac.
Nestereotipne rodne uloge
U Konvenciji se spominju i “nestereotipne rodne uloge u sportskim okruženjima”.
Što to znači, tumači Korać-Graovac:
“Prva mi je asocijacija na nestereotipne rodne uloge u sportskim okruženjima neravnopravnost žena, jer bi u sportu uvođenje mogućnosti natjecanja između muškaraca i žena dovelo do podređenosti žena. Nejasno je kakve veze ima taj zahtjev s predmetom uređenja Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama?”, upozorava prof. Korać-Graovac.
> Zamke rodne ideologije (1.): ‘Žene koje su bili muškarci’ gaze ženske sportašice
> Promjena spola više nije uvjet za nastup transrodnih osoba na Olimpijskim igrama
Tekst se nastavlja ispod oglasa