Ukupno 27 milijuna kuna razasuto je diljem hrvatskih šuma, ispod debala hrasta lužnjaka i kitnjaka. Neupućeni šumski prolaznik možda bi stao na taj novac, šutnuo ga nogom, možda podigao pa kratko valjao u ruci i bacio u dalj što snažnije može. A tko bi mu zamjerio znajući da je riječ o žiru, nimalo atraktivnom plodu hrasta. Taj naizgled bezvezni žir, koji u ovo listopadno doba obilno opada s hrastovih grana i zasipa gustiše, Hrvatske šume otkupljuje po cijeni od 9 kuna za kilogram. Domaća agencija za gospodarenje šumama tu akciju provodi od 1. listopada pa do kraja mjeseca okupljajući mnoštvo žirolovaca željnih dodatne zarade.
Cijele obitelji, doznaje novac.jutarnji, uzimaju godišnje odmore ne bi li sakupljale žir, umirovljenici se sjate sa svih strana, a dobru zaradu otkrile su i romske obitelji.
Kanta teška 15 kilograma
Tako je na ideju o sakuljanju došla i Vera Rak, 63-godišnja umirovljenica iz Šiljakovine u Velikoj Gorici. S bijelom kantom u ruci i debelom plastičnom vrećom uz noge, gospođa Vera pognuta prebire po šumskom tlu i spretno lovi male smećkaste oblutke ubacujući ih u staru kantu od Jupola. Srećom za nas, ona ne ulazi duboko među gusta hrastova stabla, za razliku od ostalih skupljača, da se ne bi izgubila, već se drži uz glavnu šumsku cestu gdje joj je parkiran automobil. Odmah smo je upitali gdje su svi ti skupljači o kojima smo toliko slušali. Nažalost, veli, manje ih je ove godine jer je urod slabiji u odnosu na godine prije.
“Obično u sezoni skupim između 600 i 700 kilograma žira, dnevno oko 50 kilograma, a ako je rodna godina onda i do 70. Sada sam na možda 200 ili 250 kilograma tako da me čeka još dosta posla”, govori skupljačica. Sakupljanjem i prodajom žira bavi se zadnje četiri godine, otkako je otišla u mirovinu. Kaže da je za tu slabo razvikanu akciju Hrvatskih šuma čula od prijateljica i dosad nije propustili niti jednu sezonu. Lani je u desetak dana, skupljajući do 70 kilograma žireva dnevno, zaradila prosječnu hrvatsku plaću, odnosni 6300 kuna, a nada se da će i ove godine skupiti dovoljno hrastova ploda za barem pet tisuća kuna. Na što će potrošiti dodatni novac nije htjela otkriti, ali budući da živi na imanju i drži krave, svinje, kokoši i dva psa, neće biti preveliki problem pokrpati raznorazne rupe u budžetu.
Otkup
Na zapadnoj strani Velike Gorice, u Rasadničkoj ulici, smjestila se otkupna zona koju zajedničkim snagama vode iskusna Anita Donkovac i njezin mladi pomoćnik Niko Dujmović. Njihov je posao primiti skupljače, njihove žireve u vrećama nabaciti na vagu i izmjeriti točnu kilažu koju je sakupljač donio.
“Svaki sakupljač se mora, prije odlaska u šumu kod nas prvo prijaviti, ostaviti svoje podatke i broj žiro-računa, a onda mu izdajemo dozvolu za skupljanje i objasnimo na koja područja može ići skupljati, a na koja ne. Nema ograničenja na to koliko pojedinac može skupiti, ali obično ljudi napišu da planiraju skupiti maksimalno 1500 kilograma jer teško da sami mogu skupiti više. Kada krajem listopada završi akcija, iznos koji su prikupljanjem i otkupom zaradili, Hrvatske šume im isplate na žiro-račun”, objasnila je Donkovac. Iako u iskušenju da se našalimo kako, eto, baš prikladno novac od žireva isplaćuju na žiro-račun, odlučili smo to prešutjeti računajući da su istu foru čuli nebrojeno puta.
Nakon što se žirevi izvažu, moraju ih raširiti, izložiti suncu da se prosuše. Mladi tehnolog Dujmović veli da žir mora biti raširen u sloju maksimalne debljine 30 centimetara kako bi se pravilno osušio. U suprotnom, riskira se truljenje žira. U Lukavcu, osim što prikupljaju, važu i vode evidenciju o žiru, pripremaju i hrastove sadnice za pošumljavanje. To je svojevrsni “plan B” ako posađeni žir u šumi propadne. Žir posade u rasadniku, u kontroliranim uvjetima, a kada stabljika ojača, vade ih iz zemlje i presele u šumu. Trenutno imaju zasađeno i nekoliko stotina tisuća sadnica.
