Važniji datumi za suverenu hrvatsku državu – znate li kada se obilježava koji nacionalni praznik?

Foto: predsjednica.hr, Roberta F., commons.wikimedia.org; fotomontaža: narod.hr

Znate li kada se u Hrvatskoj obilježava koji nacionalni praznik i koji su sve važniji datumi za uspostavu današnje suverene Hrvatske?

Izdvojili smo one najbitnije.

15. siječnja – Dan međunarodnog priznanja Republike Hrvatske

Dana 15. siječnja 1992. Republiku Hrvatsku su kao neovisnu državu priznale sve članice tadašnje Europske zajednice te još Austrija, Kanada, Bugarska, Mađarska, Poljska, Malta, Norveška i Švicarska.

Treba spomenuti da je svjetska javnost u trenucima početaka hrvatske samostalnosti i velikosrpske agresije bila vrlo nenaklonjena Hrvatskoj. Priznanje je uslijedilo više mjeseci nakon što je Hrvatska proglasila raskid svih državno-pravnih veza sa SFRJ i nakon što su agresorska osvajanja i razaranja doživjela svoj vrhunac.

Do tada su Hrvatsku priznale one države koje su i same još bile tek djelomično priznate (nastale raspadom Sovjetskog saveza) – baltičke države i Ukrajina, te još Island, Vatikan, San Marino i Njemačka.

Prva općepriznata država koja je priznala Hrvatsku bio je Island, koji je to učinio 19. prosinca 1991. Istog dana je Njemačka objavila priznanje koje je međutim trebalo stupiti na snagu 15. siječnja 1992. Neprocjenjivu ulogu za međunarodno priznanje RH imala je Sveta Stolica, koja je još 3. listopada 1991. godine objavila da radi na hrvatskome međunarodnom priznanju, a priznanje je uslijedilo 13. siječnja. San Marino priznao je Hrvatsku 14. siječnja.

Nakon 15. siječnja uslijedila su i ostala priznanja: Rusija je Hrvatsku priznala u veljači, Iran i Japan u ožujku, SAD u travnju, a Indija u svibnju…

30. svibnja – Dan hrvatskog sabora (nekadašnji Dan državnosti)

Dana 30. svibnja 1990. konstituiran je prvi višestranački demokratski izabran Hrvatski sabor. Sabor je konstituiran kao rezultat prvih višestranačkih izbora održanih u travnju 1990., a na kojima je pobijedila Hrvatska demokratska zajednica.

Prvi su izbori još uvijek provedeni kao izbori za zastupnike u Saboru Socijalističke Republike Hrvatske, koja je tada još uvijek bila u sastavu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Prvi izborni krug održan je 22. travnja, a drugi 6. svibnja 1990. godine te je na njima uvjerljivo pobijedio HDZ na čelu s dr. Franjom Tuđmanom.

Tog je dana uoči konstituirajuće sjednice održana svečana sv. misa u zagrebačkoj prvostolnici koju je predvodio kardinal Franjo Kuharić. Na konstituirajućoj sjednici, kojoj su nazočili brojni gosti iz domovinske i iseljene Hrvatske i predstavnici vjerskih zajednica, izabrani su predsejdnik i potpredsjednici Sabora. Nakon sjednice uslijedila je proslava na glavnom zagrebačkom trgu, tada još uvijek Trgu Republike.

Do 2001. ovaj se datum obilježavao kao Dan državnosti.

25. lipnja – Dan državnosti – Hrvatski sabor proglasio neovisnost

Dana 25. lipnja 1991. Hrvatski je sabor donio odluku o raskidu svih državno-pravnih veza s bivšom SFRJ proglašujući Republiku Hrvatsku samostalnom i neovisnom državom. Odluka je uslijedila kao rezultat referenduma o samostalnosti koji je proveden 19. svibnja 1991.

Građani su na referendumu odgovarali na dva pitanja:

1. Jeste li za to da Republika Hrvatska, kao suverena i samostalna država, koja jamči kulturnu autonomiju i sva građanska prava Srbima i pripadnicima drugih nacionalnosti u Hrvatskoj, može stupiti u savez suverenih država s drugim republikama (prema prijedlogu Republike Hrvatske i Republike Slovenije za rješenje državne krize SFRJ)?

2. Jeste li za to da Republika Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj saveznoj državi (prema prijedlogu Republike Srbije i Socijalističke Republike Crne Gore za rješenje državne krize u SFRJ)?

Na referendum je izašlo čak 83,56% hrvatskih birača te se 94,17% izjasnilo potvrdno na prvo pitanje, tj. za hrvatsku samostalnost.

Tog 25. lipnja 1991. Hrvatski sabor je donio dvije značajne odluke: Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske i Ustavnu odluku o suverenosti i samostalosti Republike Hrvatske.

No, odluka Hrvatskog sabora o suverenosti ubrzo je, pod pritiskom međunarodne zajednice, stavljena pod moratorij. Međunarodna je zajednica, naime, pod objašnjenjem da je to potrebno za smirivanje ratne situacije, zatražila od Hrvatske odgodu primjene odluke o raskidu državno-pravnih veza sa SFRJ. Velikosrpska agresija tada je već započela te se rat sve više zahuktavao. Hrvatska je tako Brijunskom deklaracijom, 8. srpnja 1991., uvela tromjesečni moratorij na tu odluku.

5. kolovoza – Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja

Dana 5. kolovoza 1995. hrvatske su snage u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja oslobodile Knin. Taj datum označuje konačnu hrvatsku pobjedu u Domovinskom ratu. Hrvatske snage uspjele su obraniti Hrvatsku, a potom i osloboditi okupirane dijelove te izaći na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.

Prve oslobodilačke operacije hrvatskih snaga provedene su već 1991. Bile su to operacije Otkos 10 i Orkan 91, kojima je oslobođen jedan dio okupirane zapadne Slavonije, na kojem se agresor opasno probližio podravskoj magistrali te prijetio doći do granice s Mađarskom i tako odsjeći kompletan istok Hrvatske od matice zemlje.

Već 1992. započele su operacije oslobođanja dubrovačkog područja. Operacijom “Spaljena zemlja” oslobođeno je Dubrovačko primorje i Rijeka Dubrovačka, a do kaja godine operacijama “Tigar” i “Oslobođena zemlja” oslobođena je Župa Dubrovačka i Konavle te su hrvatske snage na jugu zemlje izašle na međunarodno priznate granice Republike Hrvatske.

Godine 1993. provedene su operacije “Maselenica” kojom je oslobođeno zadarsko zaleđe i masleničko ždrilo te operacija “Medački džep” kojom je oslobođeno područje u neposrednoj blizini Gospića.

Operacijom “Bljesak” 1995. oslobođena je zapadna Slavonija.

Vrhunac vojnih djelovanja Hrvatske vojske bila je vojno-redarstvena operacija “Oluja”, kojom su oslobođeni okupirani dijelovi Banovine, Korduna, Like i Dalmacije. Dana 5. kolovoza Hrvatska vojska ušla je u Knin te se hrvatski barjak zavijorio na Kninskoj tvrđavi. Danas se tog datuma sjećamo obilježavajući Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i dan hrvatskih branitelja.

8. listopada – Dan neovisnosti

U trenutku kada je Hrvatska 25. lipnja 1991. proglasila samostalnost Domovinski rat već je bio u tijeku. Već se tada dogodio „krvavi Uskrs“ na Plitvicama, kada je poginuo prvi hrvatski branitelj, te pokolj u Borovo selu, u kojem je ubijeno dvanaest hrvatskih policajaca.

Usprkos očitoj velikosrpskoj agresiji, međunarodna zajednica nije bila naklonjena Hrvatskoj. Smatrala je da bi zbog smirivanja ratnog stanja, Hrvatska trebala odgoditi stupanje na snagu odluke o neovisnosti.

Na zahtjev Europske zajednice 7. srpnja donesena je Brijunska deklaracija, kojom je uveden tromjesečni moratorij na odluku o neovisnosti kako bi se jugoslavenska kriza pokušala riješiti mirnim putem. Odluku je potpisalo hrvatsko i slovensko izaslanstvo s jedne strane i srpsko (jugoslavensko) izaslanstvo s druge strane.

U tijeku tromjesečnog moratorija ne samo da nije došlo do smirivanja ratne situacije, već je rat počeo bjesnjeti svom jačinom. U kolovozu 1991. započinje opsada Vukovara, u listopadu započinje opći napad na Dubrovnik…

Istekom moratorija Hrvatska se priprema za proglašenje neovisnosti, no velikosrpske snage su to ponovno pokušale spriječiti. Dana 7. listopada 1991. zrakoplovi tzv. JNA bombardirali su povijesnu jezgru Zagreba i Banske dvore u kojima je bilo smješteno tadašnje državno vodstvo na čelu s predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom. Bio je to neuspjeli atentat na predsjednika Tuđmana, koji je samo nekoliko minuta prije toga napustio svoju radnu sobu. Zbog tih okolnosti i mogućih novih zračnih napada na Zagreb, sjednica svih triju tadašnjih saborskih vijeća održana je 8. listopada 1991. godine u podrumu Inine zgrade u Šubićevoj ulici u Zagrebu, na kojoj je proglašena hrvatska neovisnost. Danas taj datum obilježavamo kao Dan neovisnosti.

18. studeni – Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

Dana 18. studenog pobunjeni Srbi i tzv. JNA okupirali su već potpuno razrušeni Vukovar. Bio je to kraj tromjesečne opsade grada tijekom koje je neprijatelj bespoštedno granatirao grad, ne štedeći civile i civilne objekte kao ni kulturnu i sakralnu baštinu.

Malobrojni su branitelji u punom okruženju nevjerojatno dugo odolijevali napadima višestruko nadmoćnijeg neprijatelja.

Iako je nakon ulaska JNA i srpskih paravojnih postrojbi u grad, između hrvatskih vlasti i JNA dogovorena evakuacija medicinskog osoblja i pacijenata iz vukovarske bolnice, a isto je s predstavnicima JNA dogovorila doktorica Vesna Bosanac, oni su, pod zapovjedništvom majora Šljivančanina, ušli u bolnicu 19. studenog. Sve se događalo u prisustvu predstavnika međunarodne zajednice. Dana 20. studenog, oko 400 ranjenika i civila odvedeno je iz Vukovarske bolnice. Najveći dio njih nikada se nije vratio. Ubijeni su na različitim stratištima, a najviše na Ovčari, poljoprivrednom dobru u blizini grada.

Na Ovčari je mučeno i ubijeno između 255 i 264 osoba. Riječ je o najvećem pojedinačnom pokolju u Domovinskom ratu.

Dio zarobljenih vojnika i civila odveden je u logore u Srbiji: u Srijemsku Mitrovicu, Stajićevo, Begejce…

Svojom žrtvom u Domovinskom ratu Vukovar je postao simbolom hrvatskog otpora i hrvatske slobode te se stoga i danas diljem Hrvatske s posebno pažnjom i tugom obilježava ova tragična obljetnica.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija  

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr

Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr dopušteno je registriranim korisnicima. Čitatelj koji želi komentirati članke obavezan se prethodno upoznati sa Pravilima komentiranja na web portalu i društvenim mrežama Narod.hr te sa zabranama propisanim člankom 94. stavak 2. Zakona o elektroničkim medijima.