Veleposlanik Rusije u UN tvrdi da su prava Hrvata u BiH ugrožena: Analiziramo što znači ova izjava

Na nedavnom zasjedanju Ujedinjenih naroda (UN) veleposlanik Rusije pri Ujedinjenim narodima Vasilij Nebenzja u govoru pred Vijećem sigurnosti UN-a podržao je produženu misiju EUFOR Althea u Bosni i Hercegovini. Nebenzja se založio se očuvanje Daytonskog sporazuma u BiH, naglasivši pri tome da se trenutno ugrožavaju prava Hrvata u BiH. Posebno se osvrnuo na položaj Hrvata, poručivši kako se ”njihova prava poriču, što dodatno šteti državi i potkopava ustavni poredak”. Analizirali smo širi kontekst njegove izjave.

Naglasio je da se krši Ustav u korist jednog naroda u BiH, misleći na Bošnjake, te rekao da je to u interesu “zapadne politike”, piše vecernji.ba.

“Postoji nejednakost za Hrvate u BiH koji nemaju mogućnost da izaberu svog legitimnog predstavnika u tijelima vlade pod krinkom ‘izgradnje države'”, rekao je Nebenzja.

Oštro je kritizirao i visokog predstavnika Christiana Schmidta, nazvavši ga ”stranim državljaninom bez legitimiteta”, te ponovio da Rusija ne priznaje njegov mandat, jer nije potvrđen od strane Vijeća sigurnosti UN-a.

Nebenzja je naglasio da Rusija smatra da se u BiH “treba odmaknuti od antisrpske retorike i poštovati prava svih naroda u BiH”.

Rekao je da su “predstavnici Bošnjaka prijetili i oružanim sukobima” tijekom ovogodišnje političke i ustavne krize u zemlji, kao i da su vlasti u RS-u pokazivale spremnost da “budu konstruktivni.”

”Rusija, kao jamac Daytonskog mirovnog sporazuma, spremna je aktivno sudjelovati u postkonfliktnom rješenju koje će poštovati suverenitet BiH”, poručio je veleposlanik Rusije u UN.

Važne izjave koje su prošle gotovo neopaženo u hrvatskoj javnosti.

Što se može kriti iza ove izjave ruskog veleposlanika?

Rusija i Balkan – povijesni saveznici i pragmatizam

Prije svega spoznaja da Rusija ima svoje interese na Balkanu, što znači i u Bosni i Hercegovini. A Bosna i Hercegovina je zbog svog geostrateškog položaja daleko najvažnija država za Hrvatsku.

Velike sile, općenito, politički postupaju prema svojim interesima. Zbog toga je iluzorno očekivati neki sentiment u politici u svezi bilo koje države, pa tako i Rusije, prema malim narodima i državama.

To je vrlo važno razjasniti od samog početka, a tiče se svih velikih sila svijeta, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Kinu, te naravno i naddržavni savez država pod imenom Europska Unija. Taj savez država je osobito važan za Hrvatsku jer je ona dio njega.

>Grlić Radman: Hrvati u BiH moraju biti ravnopravni, bez toga ne bi bilo Daytona

Ruski interes na Balkanu još od početka 19. stoljeća

Rusija svoj interes na Balkanu pokazuje još od početka 19. stoljeća, u vrijeme ekspanzije velikih sila svijeta – Velike Britanije, Francuske, Rusije, te krajem stoljeća Njemačke i SAD-a.

Bilo je to vrijeme kada je jedno veliko carstvo, koje je uzrokovalo ogromne probleme i nemjerljive razvojne štete srednjoj i jugoistočnoj Europi stoljećima, bilo na izdisaju. To je bilo Otomansko carstvo.

Glavni nositelj borbe protiv Otomanskog carstva stoljećima bila je Austro-Ugarska (a time posebno i Hrvatska na njenoj južnoj granici), kao i Rusija u smjeru širenja Turaka prema sjeveroistoku i području iznad Crnog mora. Carska Rusija je, kao kontinentalna sila, tražila izlaz na topla mora. U tom periodu, krajem 19. stoljeća glavni saveznici carske Rusije u ovom dijelu svijeta bili su Bugarska i Crna Gora.

Današnje izraženo rusofilstvo kod Srbijanaca nije pratila visoka politika Srbije. Premda je Rusija nastojala ostvarivati svoje interese i kroz Srbiju, povijest 20. stoljeća pokazuje da je skrivena ruka Velike Britanije bila nad Srbijom.

>Biskupi BiH o Daytonu: Mir bez pravde vodi novim nepravdama

Pruga Berlin-Bagdad

Počelo je to još krajem 19. stoljeća kada je Velika Britanija koristila Srbiju da spriječi njemačku ekonomsku i tehnološku ekspanziju na Bliski Istok sabotiranjem gradnje pruge Berlin-Bagdad.

Ta pruga trebala je prolaziti preko tek oslobođene Srbije prema Bosporu i dalje Bagdadu. To je urožavalo britanske interese na tek otkrivenoj nafti kao energentu koji će zamijeniti ugljen, između ostalog. Velika Britanija jasno je vidjela da je Srbija odličan remetilački faktor u ovom dijelu svijeta, osobito za njemačke interese.

Zbog toga je odvedena anglofilska dinastija Karađorđević na vlast, nasuprot germanofilske dinastije Obrenovića. Ubojtvo kralja Obrenovića i kraljice Drage 1903. u Beogradu bilo je brutalno i barbarsko. Priča britanskog tutorstva nad Srbijom se utvrdila preko Karađorđevića, te je nastavljena u I. i II. svjetskom ratu. Hrvatski narod je to britansko zalaganje i zaštitu Srbije osobito jasno video u Domovinskom ratu. Za elaboraciju toga potreban je poseban članak, ali smisao toga je da je Srbija uvijek bila pod patronatom Velike Britanije.

Zašto je to važno za izjavu veleposlanika Rusije u UN-u?

Vanjske sile zainteresirane za BiH – utjecaj i djelovanje

Zato što Rusija danas vidi svoje pragmatične interese u ovom dijelu svijeta preko Srba u BiH, a sada očito to želi i preko Hrvata u BiH. U tom smislu treba se promatrati izjava veleposlanika Rusije u UN-u.

Na drugoj strani, iza Bošnjaka stoji otvorena politika Turske koja je stoljećima bila okupator u Bosni, a danas se kroz politiku neoosmanizama nameće kao zaštitnica Bosne i Hercegovine. Prije svega to čini  preko muslimana u BiH na temelju vjerskog i povijesnog utjecaja Turaka u više stoljeća porobljenim zemljama Balkana. Osim Turske, osobiti interes za BiH pokazuje u posljednje vrijeme Velika Britanija, o čemu smo pisali.

Destabilizacija Balkana i uloga Velike Britanije

Jedna od važnijih stvari je činjenica da je Velika Britanija proglasila upravo Tursku za ključnog saveznika u 2025. godini. O tome možete pročitati ovdje.

SAD svoje interese na Balkanu ostvaruje najviše preko Albanije i Kosova

To nije nimalo slučajno, već je ključan strateški potez Velike Britanije. Naravno, prvenstveno se to sada odnosi na politiku Velike Britanije na Bliskom i Srednjem Istoku, preko utjecaja i potencijalnog savezništva s Turskom u ovim turbulentnim vremenima. Ali, za nas Hrvate je to važno, da to sigurno ima utjecaj na ciljeve britanske politike  na Balkanu, pa tako i u BiH.

SAD svoje interese na Balkanu ostvaruje najviše preko Albanije i Kosova, uz utjecaj na druge države. Stječe se dojam da je dolazak Trumpa na vlast smanjio interes američke vanjske politike prema Europi općenito, pa posljedično tome i prema BiH. Europska Unija se fokusirala na sve države Balkana, pa tako i Srbiju.

Utjecaj EU prema području Balkana i okolnih država mogao se vidjeti kroz izbore u Rumunjskoj i Moldaviji, osobito kroz one mainstream medije koji bezrezervno podržavaju Bruxelles. Primarna stvar za EU je bila da u Rumunjskoj i Moldaviji, državama u kojima je povijesno jak utjecaj ruske sfere, na vlast ne dođu političari koji imaju imalo euroskepticizma ili sklonosti političkim pregovorima i utjecaju Rusije. Zbog toga su mnogi u Europi bili iznenađeni, slobodno možemo reći, nedemokratskim provođenjem izbora u ove dvije zemlje, pa čak i poništavanjem prvog kruga predsjedničkih izbora u Rumunjskoj.

I još jednom treba naglasiti: i Rusija i Turska i Velika Britanija i SAD i EU vode politiku – pragmatičnih interesa. Čisti interes, bez emocija, oduvijek je bila pragmatična politika velikih sila, a osobito u vremenima velikih transformacija svijeta kao danas.

“Bosansko bure baruta” – opstrukcija i negiranje Hrvata

“Bosansko bure baruta”, kako znaju zvati našu susjednu državu, više puta u modernoj povijesti bilo je okidač za sukobe i krvave ratove. U današnje vrijeme agresivne militarizacije Europe, posebno od strane njenih vodećih država Macronove Francuske, Merzove Njemačke i Stramerove Velike Britanije, jako je važno sačuvati mir u Bosni i Hercegovini.

Posebno zbog toga jer se zakulisnim političkim igrama može vrlo lako započeti politika sukoba naroda, koja onda vrlo lako prerasta u strašne ratove. Sjetimo se tog obrasca koji je Srbija, pod zaštitom Velike Britanije i Francuske, provodila još u Jugoslaviji u doba dok su se vršile pripreme za strašnu agresiju protiv Hrvata, Muslimana (danas Bošnjaka) i Albanaca.

Sporadične čarke, mitinzi i prijetnje su prerasle u veliki rat i agresiju Srbije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

Hrvate se već dugo sustavno opstruira kao konstitutivni narod

Na drugoj strani, situacija unutar same BiH nije nimalo sjajna. Hrvate se već dugo sustavno opstruira kao konstitutivni narod, što je naglasio i veleposlanik Rusije u UN.

Dapače, u posljednje vrijeme nerijetko se mogu čuti izjave iz bošnjačkog dijela javnosti da su Hrvati manjina u BiH, a ne konstitutivni narod kako je određeno Ustavom BiH. Te izjave često poprimaju opće mišljenje kod jednog dijela Bošnjaka i bošnjačke javnosti. Osim toga, negiranje identiteta Hrvata, kao najstarijeg naroda u BiH iz čijeg su krila izašli bosanski predturski katolički velikaši, banovi i kraljevi, doživljava ekspanziju zadnjih godina.

Nerijetko se Hrvate naziva Bošnjacima katolicima

Nimalo slučajno jer u politici nema slučajnosti. To su teze koje se (ne)primjetno guraju iz visokog bošnjačkog političkog spektra među običan narod.

Nerijetko se Hrvate naziva Bošnjacima katolicima, negira im se nacionalni identitet, a izražavanje hrvatstva se proglašava ustašovanjem. Na mjestima spomenika ili stradanja Hrvata događaju se “posjete” od strane ostrašćenih Bošnjaka, a zastave Herceg-Bosne bivaju pokidane. Negira se i zaboravlja HVO kao ključna vojna komponenta u obrani BiH od srpske agresije. Čitajući bošnjačke medije čini se kao da se Hrvati nisu borili za BiH ili HVO uopće nije postojao, nego samo Armija BiH.

Dok je povijesna istina potpuno drugačija – Hrvati su svugdje 1992. pružili otpor Srbima i to puno slabije naoružani, dok su Bošnjaci propustili braniti mnoga područja gdje su činili većinu ili važan dio populacije.  Stvari idu toliko daleko da se Hercegovini negira poseban identitet, te se cijela država pokušava svesti pod ime Bosne, premda se zove Bosna i Hercegovina.

Ekspanzionizam unitarističke politike velikog dijela Bošnjaka

To sve, a i mnogo drugih stvari, ukazuje na ekspanzionizam unitarističke politike velikog dijela Bošnjaka u BiH pod krinkom imena “građanske države”.

Jednako tako, često se mogu čuti glasovi izjednačavanja krivnje Hrvatske i Srbije za rat u BiH, premda su Bošnjaci najveće sklonište i pomoć od pokolja 1992. nalazili upravo u Hrvatskoj, koja je sama bila okupirana. Stotine tisuća Bošnjaka sklonili su se početkom rata u Hrvatsku, a nitko u Srbiju. Hrvatska je pružila pomoć Bošnjacima dok su iz Srbije dolazile prijetnje, oružje i četnici u pomoć etničkom čišćenju Bošnjaka i Hrvata u velikom dijelu države.

Bilo je to najteže vrijeme rata u BiH, a Hrvati i Hrvatska bili su kao majka za Bošnjake.

Kako su onda Hrvatska i Srbija iste, nikome nije jasno.

Također, oslobađanje BiH krenulo je iz područja u koje je ušla Hrvatska vojska 1995. na granici Hrvatske i BiH, kada je već provedena Oluja, poražena srpska vojska u Hrvatskoj i kada je vojni zamah HV-a bio velik i nezaustavljiv. Nije krenulo oslobađanje BiH iz smjera Sarajeva, Tuzle, Zenice ili Mostara, nego iz smjera Drvara, Glamoča, Kupresa, Šipova gdje je nadirala Hrvatska vojska. Kojoj se na temelju sporazuma Tuđman-Izetbegović 1994. u Splitu, pridružila Armija BiH, poglavito iz bihaćkog okruga. Čak i takve stvari se danas negiraju u bošnjačkoj javnosti.

Sva ta događanja, na vanjskom i unutarnjem planu u BiH, treba promatrati cjelovito i analitički. Vjerujemo da politički krugovi u Hrvatskoj razumiju događanja i važnost BiH za Hrvatsku, na političkom i strateškom planu. U drugom slučaju, cijela hrvatska obala od Konavala do Kvarnera može biti ugrožena iz BiH.

Što je važno za Hrvatsku i Hrvate u BiH?

Stvari se u politici ne događaju slučajno, pa niti ova revizionistička priča Bošnjaka u odnosu prema Hrvatima (i Srbima) u BiH.

Dobiva se dojam da postoji vanjski i unutarnji pritisak u BiH koji prijeti opstanku Hrvata u BiH. A to ugrožava ne samo Hrvate u BiH, nego cijelu Hrvatsku. Hrvatska je jedinstvena država s najnepovoljnijm izgledom u modernom svijetu, koja iz BiH može biti ugrožena na jako mnogo načina. Hrvatska izgleda kao šnita kruga iz koje je izrezana sredina ili kao perec.

Bez BiH Hrvatska nema stratešku dubinu u slučaju ugroženosti.

Srbima je situacija puno lakša, oni imaju Republiku Srpsku kao konfederalni element države BiH. Hrvati su dio Federacije BiH. Prema Daytonskom sporazumu, tu Hrvati moraju ostvarivati svoja nacionalna i građanska prava. Slobodno možemo reći da Hrvati to i žele. Kao i sva prava vezana uz jezik, kulturu, vjeru, obrazovanje, te sva sva druga građanska i nacionalna prava.

Veleposlanik Rusije smatra da se prava Hrvata u BiH sustavno krše.

To je istina.

Na Hrvatima ostaje teška borba za svoja prava u BiH

U vremenima pred nama na Hrvatima ostaje teška borba za svoja prava u BiH, s nužnošću očuvanja mira u zemlji. Još jedan rat značio bi katastrofu za sva tri naroda u BiH, a osobito najmalobrojnije Hrvate. Valja biti svjestan da velike sile mogu djelovati, u skladu sa svojim interesima, u poticanju sukoba, a ne samo smirivanju.

Time se ne želi nikoga optužiti, ali već je viđena podrška sukobima na ovim prostorima, kako pred I. svjetski rat, tako i pred II. svjetski rat kada je vojnim pučem u Beogradu u ožujku 1941. Jugoslavija utonula u ratne sukobe koji su mogli biti izbjegnuti.

Slična situacija dogodila se u Domovinskom ratu kada je Hrvatska od strane velikih sila ostavljena nenaoružana pod embargom na oružje, a na suprotnoj strani je bila četvrta armija po naoružanosti u Europi.

To je bio jedan od ključnih trenutaka Domovinskog rata koji je Hrvatsku doveo u vrlo tešku poziciju i razaranja hrvatskih gradova i sela.

U BiH se ne smiju dogoditi novi sukobi, a posebno ne ratovi.

Hrvati moraju prestati živjeti utopistički san o “prirodnim saveznicima iz ljubavi”

Na drugoj strani, Hrvati moraju prestati živjeti utopistički san o “prirodnim saveznicima iz ljubavi” i naučiti se od drugih političkom pragmatizmu.

Tu se može dosta toga naučiti od Srbijanaca, koji vrlo lako mijenjaju ili se prilagođavaju saveznicima u posljednja dva stoljeća. Sjetimo se samo masovnog prelaska četnika u partizane 1944. godine. Baš ti preobučeni četnici iz Srbije su prvi ušli u glavni grad Hrvatske Zagreb u svibnju 1945. godine.

Zato, ako Hrvati u Ujedinjenim narodima ili bilo gdje drugdje mogu dobiti pomoć ili podršku od Rusije u ostvarivanju svojih nacionalnih prava, zašto to odbiti. Niti Bošnjaci ne odbijaju pomoć Turske, niti Srbi Velike Britanije ili Rusije.

Preslagivanje i transformacija svijeta je u tijeku, a Hrvati moraju biti toga jako svjesni.

Najoptimalnije rješenje za BiH bilo bi stvaranje federacije s tri jedinice – hrvatskom, srpskom i bošnjačkom, po uzoru na zapadne demokracije Švicarsku ili Belgiju. No, pitanje je koliko je to moguće u ovom trenutku.

Ono što je sigurno, očuvanje građanski i nacionalnih prava, kao i nacionalnog identiteta u ovim vremenima kada se svjesno ruše (stare) nacije i narodi ključno je za – opstanak nacija.

Izvor: narod.hr