Donosimo intervju Hrvatskog tjednika s Veljkom Kajtazijem, saborskim zastupnikom koji zastupa dvanaest manjina među kojima je i romska. Evo što je rekao Kajtazi o Jasenovcu!
Prošli tjedan je obilježen Dan sjećanja na romske žrtve u Jasenovcu. Vi ste tamo rekli da je počinjen genocid nad Romima, da je više od 16 tisuća žrtava Roma. Imaju li svih tih 16 tisuća kompletne podatke u Jasenovcu, od imena oca pa na dalje?
Da. Mi smo čitali na komemoraciji imena, ne čitamo svake godine sva imena, ali svake godine čitamo imena i prezimena.
Jeste li upoznati s činjenicom da 8449 tih evidentiranih žrtava nema ili ime ili prezime, kao ni ime svoga oca? Mogu li se onda takve žrtve uzimati ozbiljno kao žrtve ako nisu provjerene i nema relevantnih podataka?
Gledajte, ja nisam povjesničar, nisam istraživao, ja sam nešto drugo napravio. Ja sam napravio ono što više od 70 godina nitko nije pričao o stradanjima Roma. To je sramota za sve nas. Nitko nikada u svojim govorima nije spominjao Rome, uvijek su govorili Srbi, Židovi i ostali. Ja sam onaj koji je počeo pričati javno o stradanjima Roma.
To je u redu. Slažem se da treba govoriti da je i jedna žrtva žrtva i da treba o njoj govoriti i klanjati joj se. To nije sporno. Ali, ponavljam: među više od 16 tisuća romskih žrtava navedenih na jasenovačkome popisu, 8449 ih nema uopće kompletnih podataka. Kako se one mogu uzeti kao vjerodostojne? Kome se klanjati? Jeste li Vi kao čovjek, kao predstavnik Roma u RH pitali odgovorne u Jasenovcu zašto su uvrstili neidentificirane osobe kao romske žrtve? Jesu li to izmišljene žrtve?
Prvo, ono što mene isto tako vrijeđa jest što ja pokušavam isto tako mojim kolegama kad pričaju o Domovinskome ratu i kad nabrajaju nikada ne nabrajaju Rome. To mene vrijeđa. U Domovinskome ratu je bilo jako puno Roma koji su bili uključeni, ima i onih skrivenih koji tada nisu smjeli ništa reći, a bili su u Domovinskome ratu, a nisu smjeli reći da su pripadnici romske zajednice. To je žalosno. I nisu bili organizirani kao sve ostale nacionalne manjine.
A kad se radi o Jasenovcu, to je nešto drugo. Prvo moram reći o jasenovačkom proboju. U tu temu tražio sam osobno da se uključim. Na sve tri komemoracije sam bio jako svjestan toga da u jasenovačkom proboju nije bilo ni jednoga Roma zato što su prije toga svi poubijani. Bio sam uključen. Ali za ovaj dio koji govorite, ja poštujem podatke koje ima Spomen područje Jasenovac. Je li to uzeo Marko, Pero, Mile, Mijo… to mene ne zanima. To su njihovi podaci i ja s njima baratam, iako su naša nagađanja da su žrtve bile još i veće, barem kada je u pitanju Europska zajednica. Preživjeli logoraši s kojima sam ja razgovarao, govore o onome što ja cijelo vrijeme govorim, da su Romi dovedeni u vagonima, bilo je pet, deset vagona, za razliku od srpske nacionalne manjine, židovske i ostalih koji su također nastradali i koji se znaju točno po imenima i prezimenima. Znači, ja baratam s podacima koje ima Spomen područje Jasenovac. Napisali su knjigu.
Ja Vas pitam, gospodine Kajtazi, jeste li vidjeli da više od polovice žrtava nema ni ime ni prezime?
Gospodine Ivica, govorim Vam o podacima s kojima ja baratam i koje meni Spomen područje Jasenovac dostavi. Imate knjigu, nazovite ravnatelja…
A jeste li vidjeli komunističke autore i njihove podatke: Miletić, koji sigurno nije bio revizionist i govori o nekoliko stotina stradalih Roma u Jasenovcu, Žerjavića govori o deset tisuća…, nitko ne govori o 16 tisuća osim jasenovačke uprave, a više od pola tih žrtava nema imena i prezimena. Vi govorite da je počinjen genocid, optužujete naš hrvatski narod, a nemate podataka. Ako ste ozbiljan čovjek i političar, ne možete naklapanja javno prezentirati kao činjenice.
Vi mislite da nije bio genocid?!
Nemam na temelju čega vjerovati, vaša naklapanja i izmišljotine jasenovačke uprave nisu nikakvi dokazi nego elementi za tužbu protiv Vas u normalnoj pravnoj državi kakva Hrvatska nije, na žalost. Osim toga, ja sam novinar i ja vas pitam…
Ja kažem da je bio genocid. To je jedno. Drugo, isto tako tvrdim da je bilo puno više žrtava nego što jest.
Kako Vi to znate?
Zato što sam razgovarao s ljudima, rekao sam za vagone, tu su i brojke.
Vi morate iznijeti dokaze, ili morate u zatvor zbog laži. Zašto tvrdite da je više od 16 tisuća ljudi ubijeno u Jasenovcu, a gdje su kosti?
Ja mislim da je i veći broj.
Nevažno je što vi mislite ili vjerujete. Kako se možete klanjati „žrtvama“ koje nemaju ime i prezime? Evo vam i sljedeći podatak: na jasenovačkom popisu kaže se da je u selu Babinac bilo 332 romske žrtve, a ni za jednu nema ni imena ni prezimena. Znate li da je prema popisu stanovništva 1931. u selu Babinac bilo 257 Roma, a prema popisu iz 1948., znači nakon Jasenovca, bilo je 265, znači više nego prije rata. Tko su onda navodno ubijeni? Pitam Vas vidite li išta skandalozno u tome popisu?
Ja znam ozbiljniji podatak. Popis stanovništva koji je pokazivao da je prije rata bilo oko 16 tisuća Roma, a poslije rata da ih je bilo 405. Ja znam taj ozbiljniji podatak.
Dakle, priznajete da je Roma bilo manje prije rata nego što ih je, prema popisu, pobijeno u Jasenovcu. Sami sebe pobijate. Osim toga, jeste li provjeravali jesu li romske žrtve likvidirane u Srbiji pa pripisane Jasenovcu?
Rekla – kazala! Znam isto tako da je 2011. popis stanovništva pokazao da nas Roma ima 16967, što mislim da je premali broj i da nas ima više. Ja ću sad prekinuti.
Oprostite, vi ste došli u ovu državu, ona vas je prihvatila a vi ju optužujete bez dokaza. Sramite li se optužaba bez dokaza? Ponavljam po tko zna koji put: Među vaših 16 tisuća žrtava više od pola ih je bez imena i prezimena. Nemate odgovor na to, a bavite se politikom.
Ja ću sad prekinuti, doviđenja, hvala. Niste me dobili u uredu, nego na cesti, umjesto da hodam, ja pričam s Vama.
Da, ciganska posla…
* Razgovarao: IVICA MARIJAČIĆ
