(VIDEO) 26. svibnja 1992. Dubrovnik – deblokiran grad kojeg su razarali ‘osloboditelji’ sa crvenom zvijezdom petokrakom na glavi!

Foto: fah

Na današnji dan 1992. u gradu Dubrovniku nastalo je veliko slavlje.

Dana 26. svibnja 1992. Hrvatska vojska je u okviru akcije „Spaljena zemlja“ razbila blokadu hrvatskog grada Dubrovnika kojeg je u okruženju držala JNA sa paravojnim postrojbama, mahom iz istočne Hercegovine i Crne Gore.

Prije deblokade Dubrovnika Hrvatska je vojska, poglavito 1. i 4. brigada uz pratnju pomoćnih jedinica Hrvatske vojske, odradila više nego uspješno akcije oslobađanja mjesta zapadno od Dubrovnika: Čepikuća, Slanog, Zavale, Ravnog i drugih, te otvorila put prema gradu sa zapadne strane. Netom prije toga, ratni je zločinac, kamiondžija i gradonačelnik Trebinja „vojvoda“ Božidar Vučurević dao ultimatum HV-u za povlačenjem i prijetnjom odmazde prema Dubrovniku i njegovim stanovnicima, a to je i potvrdio isključenjem struje i vode gradu i njegovim stanovnicima nakon višemjesčne patnje u okruženju.

Hrvatski branitelj Braco Elezović o današnjem danu prije 27 godina

Bilo je to 26. svibnja 1992. godine, dakle prije točno 27 godina. Skupili smo se na Kantafigu i krenuli u Sustjepan. U Sustjepanu smo istu večer Goran Mazić, Baldo Bilić i ja našli jednu od gelera izbušenu barku čije smo rupe zakrpili čime smo stigli, krpama, šugamanima i sličnim materijalom, bacili je u more, našli dvije daske za veslanje i uputili se preko rijeke. Drugi su vikali za nama, zaustavljali nas, ali srce nas je povuklo na drugu, dotad okupiranu obalu.

S otprilike 10 cm vode na dnu barke uspjeli smo doveslati do mula ispred ambulante u Staroj Mokošici. Negdje iz pravca Lozice smo čuli rafale (tek kasnije smo saznali da su to bili naši specijalci). S otkočenim puškama i metkom u cijevi krenuli smo prema središtu naselja usput u mrklom mraku pazeći da ne povučemo kakvu žicu potezne mine.

Za prevaliti 200 metara trebalo nam je dobrih petnaestak minuta, a po dolasku u samo naselje našli smo jednog starijeg čovjeka koji je zaplakao od sreće kad je nakon osam mjeseci okupacije ugledao trojicu hrvatskih vojnika. Uveo nas je u kuću, odnekud je izvukao demižanu vina i narezao pršuta koji je sakrio od četnika i čuvao za ovaj trenutak. Bio je to Ilija Azinović, čovjek koji je zbog hrvatskog barjaka nađenog u njegovoj kući trpio svakodnevne četničke torture. Eto taj dan navečer smo prije 23 godine nas trojica prvi ušli u Staru Mokošicu, napisao je na svojem Facebooku hrvatski branitelj Braco Elezović, tada pripadnik samostalnog Sutjepanskog voda pri 2. bojnoj 163. brigade, junačke brigade koja je branila Dubrovnik tih najtežih dana.

Valja napomenuti da je u obrani Srđa, ključnog mjesta mjesta obrane Dubrovnika, sudjelovala s iznimnim doprinosom postrojba HOS-a, te je stoga nedopustivo inkriminiranje njihovog znakovlja ili micanje ploča poginulih junaka, kao u Jasenovcu.  

 

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr