Nakon gotovo punih 27 godina od strašnog zločina u selu Kostrići na Banovini trebalo bi početi suđenje devetorici pripadnika Jedinice milicije za posebne namjene Kaline-Komogovina, tzv. “Šarenima”, zločinačkoj postrojbi tzv. SAO Krajine, navodi net.hr.
Među ubijenima u Kostriću bilo je devet žena, od kojih je jedna majka Vera Jurić s dvoje male djece Tomislavom (2 godine) i Darijem (5 godina), a kasnije kada je naišao i otac, i on je ubijen.
U Kostrićima je 15. studenoga 1991. godine ubijeno 15 mještana koji su preostali u selu nakon etničkog čišćenja i genocida nad Hrvatima Banovine u rujnu 1991. godine kada je ovaj hrvatski kraj pao u ruke JNA i srpskih četnika. Kostrići su hrvatsko selo sjeverno od Hrvatske Kostajnice u blizini Majura, još jednog mjesta gdje su Srbi počinili velike zločine 1991. godine – u obližnjim Graboštanima, Majuru i Stublju masakrirano je 20 Hrvata.
Među ubijenima u Kostriću kojima je bila i majka Vera Jurić s dvojicom sinova Tomislavom (2) i Darijem (5), a kako bi pokušali prikriti zločin Srbi su zapalili sve kuće u selu.
> 15. studenoga 1991. Kostrići – selo u kojem su Srbi ubili sve stanovnike
Kostrići su zbog toga nazvani “najtužnijim selom u Hrvatskoj”.
Nakon što se godinama upozoravalo kako taj zločin nije procesuiran (još 2006. prikazan je prilog na Novoj TV o ovom zločinu), tek ove protiv devetorice okrivljenih Županijski sud u Zagrebu, prije ljetne stanke, potvrdio je optužnicu. Uskoro bi trebao biti zakazan i početak suđenja. Čini se da bi to moglo biti pred samu godišnjicu ovog zločina, nakon mučnih i teških 27 godina šutnje pravosuđa.
Zar to može biti slučajno?
Naime, zločinci u odorama tzv. SAO Krajine, od kojih su mnogi možda i slobodno napustili Hrvatsku u zbjegovima ili općem puštanju zarobljenih neprijateljskih vojnika nakon Oluje, počinili su nezapamćen zločin – pobili su sve ljude koje su zatekli su selu. Valja napomenuti da ljudi koji su ostali u selu bili tek ostatak Hrvata koji su pobijeni ili protjerani ranije, u zločinima koji su se dogodili u rujnu 1991. godine kada je Kostajnica i cijeli kraj pao u ruke zločinačkih jedinica JNA i pobunjenika s Banovine.
Kako to da je DORH čekao punih 26 godina, do prošle godine, da podigne optužnicu za tako strašan zločin kao što je ubijanje svih preostalih stanovnika cijelog sela i paljenje istog?
Naime, tek u studenom 2017. godine DORH podiže optužnicu za strašan zločin u Kostrićima, a optužnicu DORH-a možete pročitati ovdje.
Cijela situacija je još mučnija ako se zna da je među ubijenima, osim dvoje male djece, bilo i devet žena.
Premda hrvatska javnost, već tradicionalno proteklih 27 godina, nije bila medijski adekvatno izvještavana o zločinima počinjenim nad Hrvatima u ratu (kao što je bila npr. u slučaju obitelji Zec, Medačkom džepu, Ahmićima, Guborima i slično), pa i danas jako mali broj građana Hrvatske zna za Kostriće: DORH je znao sve!
Što se onda čekalo 26 godina?
Naime, odmah nakon zločina, još studenoga 1991. hrvatsko je pravosuđe (županijski DORH) temeljem kriminalističke istrage PU Sisačko-moslavačke utvrdilo da su dvojica pripadnika postrojba specijalne namjene milicije pobunjenih Srba, s područja Dvora, bila dijelom postrojbe koja je počinila ratni zločin u Kostrićima protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva.
Zašto ni nakon 27 godina suđenje još nije ni počelo? Što se zaista događa u DORH-u, hrvatskom pravosuđu?
Vratimo se koji dan unatrag i prisjetimo se slučaja Nikole Kajkića i ratnog zločina na Ovčari, te se zapitajmo: postoji li u Hrvatskoj opstrukcija istraga ratnih zločina, ne samo u II. svjetskom ratu, već čak i Domovinskom ratu?
Tekst se nastavlja ispod oglasa
